DRŽAVA, CRKVA I POLITIKA: Da li smo normalni?

1510abukabirMilo je kao realan i pragmatičan lik, bez tereta ideja i opredjeljenja, shvatio da su etnički Crnogorci malobrojna haotična i zahtjevna ništa roba, i da mu i njegova sopstvena partija ne vrijedi pišljiva boba, pa je poželio da privuče Amfijeve fanatične trabante. Naravno da to nije bilo moguće bez Amfijevog pristanka, i tako nastade sveti dil, koji Amfi saopšti svojima kao Božije proviđenje, a Milo nije ni našao za shodno da svojoj bezličnoj masi bilo šta objašnjava.

Objavljeno: 15. 10. 2013 - 10:53

 

 

Piše: ABU KABIR MUAVIJA

(pseudonim stalnog učesnika komentara na Portalu Analitika)

 

Nikada jedan astronomski događaj, nakon pojave Vitlejemske zvijezde, nije tako uzbudio hristjanski svijet kao sudar pravoslavne vaseljene i crnogorske mentalne, religijske, političke i etičke crne rupe. Bljesnuo je Veliki prasak u punom sjaju razmetljivog vizantijskog ukusa, i u tom činu stvaranja nastade i razdvoji se srbovaseljeseljenska materija i autokefalna crnogorska antimareija uz mnoštvo sudara i popratnih efekata. Naravno da su tom događaju prisustvovala Sveta Tri kralja, Valtazar, Melkior i Gašpar. Čitaoci će sami ove uloge podijeliti između Filipa, Mugija i Lukše. Ne moram ja sve reći.

Dil vlasti i crkve: I vasiona kao vasiona nakon praska odmah nastavi da živi, ne po Stvoriteljevom zakonu već po zakonima gravitacije, i bezumna i bezlična crnogorska ljudska masa poče da gravitira oko dva najkrupnija objekta - oko Mila i Amfilohija. Samo je suverenistička antimaterija nastavila da luta od zvijezde do zvijezde u vidu kometa repatica i subatomskih građanskih čestica, koje po kvantnim zakonima čas nastaju čas nestaju.

Milo je kao realan i pragmatičan lik, bez tereta ideja i opredjeljenja, shvatio da su etnički Crnogorci malobrojna haotična i zahtjevna ništa roba, i da mu i njegova sopstvena partija ne vrijedi pišljiva boba, pa je poželio da privuče Amfijeve fanatične trabante. Naravno da to nije bilo moguće bez Amfijevog pristanka, i tako nastade sveti dil, koji Amfi saopšti svojima kao Božije proviđenje, a Milo nije ni našao za shodno da svojoj bezličnoj masi bilo šta objašnjava.

Manji orbitirajući objekti u vidu SDP, SNP i Nove i ostalih kvazi građanskih nakupina nisu se usudili ni da kvrknu, zastrašeni nemilosrdnom moći zvijezda blizanaca Amfija i Mila. Sva materija se zbunila u neznanju o svojemu nastanku. Crnogorci naviknuti na krvavo stečenu slobodu istorijskih meteora tvrde da su samosvojni odnosno autohtoni, a vaseljenci su prvo tvrdili da Crnogorci ne postoje, a onda nakon istraživanja u Amfijevom hadronskom sudaraču u glavi, došli su do teorije da su oni pravi Starocrnogorci, a ovi drugi neka derivacija nastala kao posledica istorijskih genskih mutacija. Dokazi su kontradiktorni, kao i sve teorije u kvantnoj mehanici. Naime Vaseljenci su im prvo okupirali državu, ukinuli crkvu, protjerali kralja i sad tvrde da su baš te stvari dokaz o vaseljenstvu Crnogoraca.

Zvijezde blizanci razlikuju se samo u maniru. Amfi se razmetao u sjaju i luksuzu, a Milo je propustio dernek i skromno u masi crnih audija razaslao svoje seize na sve strane i sve hepeninge, pa gdje upali. Nego, da sa polja egzaktne astrofizike i kvantne mehanike pređemo na polje mitologije i legendi. Kažu, kada je bilo "Osvećenje" Hagije Sophije da je Justinijan ushićen veličanstvenom ljepotom uzviknuo: "Solomone, najzad sam te prevazišao". Opet kažu, da je Amfilohije ulazeći u Hram uskliknuo: "Vučiću, Dačiću, vaša svetosti Irineje, najzad ko vas j...". Omanji bradati fanariotski trol je radosno pljeskao ručicama.

Normalnost nenormalnih: Sve se ovo događalo u maloj siromašnoj zemlji na brdovitom Balkanu pred nadolazećim finansijskim, moralnim i nacionalnim bankrotom. Zbog toga je onaj naslov. Da li smo mi zaista normalni? Možda je najbolje da EU otvori poglavlje 24a u kojemu bi mi morali dobiti psihijatrijsku potvrdu o normalnosti. Naime, crnogorski građanin pamti kao kišna glista, i nema te opačine, nedjela, ekonomskog ili političkog koje nije u stanju zaboraviti za tri dana. Dakle, ako u roku od petnaest minuta ne izađe sa močugom na ulicu, završava se njegov društveni angažman.

Naš građanin nije opterećen ni moralnim skrupulama, ako njegova vlast krade njemu nikad neće pasti na um da je promijeni, već će se odmah pokušati pridružiti krađi. Ako bude osujećen u toj namjeri zbog velike konkurencije, onda on počinje sa identitetskim akrobacijama i radije mijenja svijest, istoriju, porijeklo, vjeru nego vlast. Zbog toga izbori kod nas nemaju nikakvog smisla, jer se uvijek i gubi i dobija na jednu te istu priču, pa se stiče utisak da i naši političari pamte kao vinska mušica. Jedini način da se izgubi je kada ponestane plijena i počnu klanovske borbe unutar stranaka, što ne znači da će na vlast doći bolji.

Svrha ove moje pisanije je da razgrnem političke i vjerske magle, kako bi građani shvatili u kojoj su situaciji. Željan da nešto promijenim predložio sam formiranje Crnogorske Socijalističke Stranke (CSS) u kojoj bi se ljudi okupili oko zrelih i poštenih ideja i viknuli: "Dolje apsolutizam zemljine teže". Kako je od opisanih događaja i od moje inicijative prošlo više od tri dana, sve je već u dubokom zaboravu. Ali, imam satisfakciju da sam pokušao, a vama na volju Crnogorci svih vjera i nacija i seksualnih orjentacija.