VOJIČIĆ: Bitanga i princeza

0111vojicicpocetna
Crnogorski premijer Milo Đukanović, upravo je pokazao da je političar od krvi mesa, koji drži do dostojanstva. Ovaj put u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i na pogrešan način
.

Objavljeno: 25. 11. 2013 - 12:29

Piše: Branko VOJIČIĆ

 

Kad je hrvatrska novinarka Jasna Babić, intervjuisala tadašnjeg crnogorskog predsjednika Momira Bulatovića, imala je utisak da razgovara s mašinom. Kako je kasnije svjedočila: odgovarao je mehanički, s odglumljenim tekstom, bez karaktera i suštine, a jedino mu je, zakratko, glas zadrhtao, kada ga je Babićka, inače njegova školska drugarica, upitala:”Zašto si bombardovao Zadar, grad naše mladosti?”

Za razliku od njega, crnogorski premijer Milo Đukanović, upravo je pokazao da je političar od krvi mesa, koji drži do dostojanstva. Ali, nažalost, ponekad u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i na pogrešan način. U pogrešno vrijeme – na premijerskom satu, poslije trijumfa njegove stranke na lokalnim izborima na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. Na pogrešnom mjestu – u Parlamentu, pred cijelim auditorijumom, u vezi s pitanjem, kako otplaćuje svoje kredite. Na pogrešan način – kada je, u jednom trenutku, najmlađem poslaniku dobacio: „Sjedi bitango“, isprovociran njegovim drčnim obraćanjem: “Nemojte da Vam se desi više da ijednom poslaniku Pozitivne kažete da nas je formirala mafija“.

Dobro je što se premijer izvinio, uz pouku da „niko nema ekskluzivno pravo da vrijeđa“ , tako da više i nije bitno ko je prvi počeo. Tim prije što je, istog dana kada je došlo do svađe u Parlamentu, opozicioni lider Nebojiša Medojević, na svom Tviter nalogu, potvrdio Đukanovićeve navode. Reagujući na kolumnu Željka Ivanovića u njegovom listu, pod naslovom „Zašto opozicija gubi“, Medojević je napisao da direktor i jedan od vlasnika ’Vijesti’, „čak pljuje po svojoj partiji koju je stvarao tri godine“, jasno aludirajući na Pozitivnu Crnu Goru. “Tri godine osmišljava, finansira, medijski podržava partiju, izabere lidera i onda za svoj projekt kaže da je propao. Dakle, amater“, napisao je Medojević. A pošto premijer dobro zna ko je osnivač osnivača Pozitivne, dakle “Vijesti“, stekli su se uslovi da se napokon pogledaju u oči i razjasne: ko je mafija, a ko medijska mafija.

Dritan Abazović nije adresa za tu priču. Čovjek s prave adrese je, recimo, direktor „Vijesti“, kome se prava prilika za takav razgovor pružila 21. maja u vili „Gorica“, na koktelu upriličenom povodom Dana nezavisnosti. Tada je Ivanović pristupio Gospodaru, rukovao se, hrabro mu se unio u lice, i rekao mu da će ’Vijesti’, za koje malo ko drži da su nezavisne, opstati, ma šta Đukanović uradio vlasnicima tog lista, što će reći i sebi. „Možete im pakovati, možete ih strpati u zatvor, možete ih poslati i pod zemlju, ali bez obzira na to, bili mi pod zemljom ili na zemlji, ’Vijesti’ će opstati i raditi svoj posao“, rekao je Ivanović, ako je vjerovati njegovom svjedočenju u listu čiji je suvlasnik. Na njegov kratak govor, opet prema Ivanovićevom svjedočenju, Đukanović je, državnički, uz osmjeh, kazao: „Samo vi radite svoj posao i dobro došli“. Baš kao što mu je Gospodar i savjetovao, Ivanović i “Vijesti“ su nastavili da rade svoj posao. A kako ga rade, vidjelo se i povodom aktuelnog incidenta u Parlamentu.

Pokazalo se da su od događaja u Skupštini, porazniji bili komentari događaja na portalu “Vijesti“. Do nedjelje, 24. novembra, bilo je više od 600 komentara, i to bez ikakve cenzure koja bi trebalo da sačuva dostojanstvo ličnosti koje se pominju i da spriječi širenje vjerske i nacionalne mržnje. Dominiralo je pljuvanje i omalovažavanje, čas Đukanovića, čas Abazovića, čas obojice, prvog kao Crnogorca, drugog kao Albanca. Ko je ispao hrabar, a ko kukavica. Ruganje s prezimenom mladog poslanika, s njegovom nacionalnom pripadnošću (sramotno: „albančina ružna“), izgledom, kosom, izgovorom, muškošću („muška kobilo“), o Dritanu i bratu kao“ saradnicima BIA“, „Bošnjaku koji voli četničke vojvode“, „neće nam Muslimani i Albanci držati lekcije šta smijemo a šta ne“...

A za premijera psovke, uvrede, vulgarne i prijeteće i rasističke poruke: hohštapler i kriminalac, mafijaš, konjokradica i klošar, narkoman i mason, ološ i uličar... I niko te komentare ne briše! Valjda je to još jedan dokaz za Brisel, da u Crnoj Gori nema slobode štampe! Bilo je i pokušaja da se takvo ponašanje “Vijesti“ odbrani tvrdnjom da je u regionu slično: Dodik kaže nekom „Ajd, ne seri!“, a drugom „J... ti mater“. U Srbiji političari pucaju iz teške artiljerije: budalo, alkose, krmačo, lažove, džukela. Tomislav Nikolić-Dinkiću:“Govno jedno, je... ti mater poslije na replici“, a predsjednici Skupštine Srbije, Nataši Micić: „Stoko, kozo, krmačo, pičko“. Zar u tom istom regionu nijesu ubili premijera, poslije trogodišnje pripreme u medijma da je mafijaš? S tim u vezi, Milan Jovanović, novinar, direktor beogradskog Foruma za bezbjednost i demokratiju, u “Pobjedi“ kaže da ga je izložba naslovnica ’Riječ, slika i neprijatelj’ uvjerila da je nakon Đinđića, proces medijskog ubijanja nezavršen. Prema njegovom mišljenju, radi se o projektu u kom je planiran i kraj Mila Đukanovića.

U čitavoj vrtutmi, ne bi trebalo da promakne kako je - na pitanje novinarke Televizije Crne Gore: da li želi da komentariše navode o milionskim kreditima koje su vlasnici „Vijesti“ dobili od CKB, odnosno od njegove sestre, profesor Perović odbrusio: „Ne dajem izjave za medije ubice“. Ima i pravo što ne daje. Nekima je dosta da za takve medije piše.

(rtcg.me)