Groblje u Grbavcima i Divan grad- svjedočanstva o vremenu Crnojevića

1112petarpocetna
D
ivan grad je grad razgovora, sastajališta vlastele, jer divan na turskom jeziku znači razgovor, savjet, vijeće. Navodno je grad počeo da gradi Stefan Crnojević, da bi ga njegov sin Ivan Crnojević kasnije koristio kao svoju rezidenciju. Sa vrha Divan grada puca pogled na Zetsku ravnicu, tu su dolje Grbavci, a u šumi u Grbavačkom polju, između drveća, nalaze se ostaci crkve sv. Đorđa i groblje sa ukrašenim kamenim pločama. Grbavčane i danas možete čuti kako kažu da je to mjesto svetinja i da se zato na njemu nakada nisu sjekla drva. Jednostavno, ne valja se, to je sveto mjesto predaka i ne treba ga dirati i remetiti njihov mir.

Piše: Petar LEKIĆ

Objavljeno: 11. 12. 2013 - 12:14

Malo je prostora u Crnoj Gori koji su toliko inspirativni za istraživanje prošlosti kao što je Skadarsko jezero, a posebno je zanimljiv dio oko Gornjeg blata. Područje oko Gornjeg blata bilo je dio države Crnojevića, a svojevrsna priču o ovoj crnogorskoj dinastiji  može se iščitati na skupini istorijskih lokaliteta smještenih tu, nadomak Podgorice. Od svih lokaliteta jasno se zbog očuvanosti i reprezentativnosti izdvaja naselje Grbavci u Zeti. Tu je Divan grad na uzvišenju iznad Grbavačkog polja, crkva, odnosno ostaci crkve sv. Đorđa u polju, i groblje sa interesantnim nadgrobnim pločama oko crkve, kao tajnoviti i nedovoljno istraženi tragovi života na ovom priostoru u epohi Crnojevića.

1112divan_grad

Divan grad se nalazi na uzvišenju iznad Grbavaca uz rijeku Moraču. Etimologija naziva Divan grad jeste grad razgovora, sastajališta vlastele, jer divan na turskom jeziku znači razgovor, savjet, vijeće. Navodno je grad počeo da gradi Stefan Crnojević, da bi ga njegov sin Ivan Crnojević kasnije koristio kao svoju rezidenciju. U gradu se prema usmenom predanju nalazilo kameno sjedište Ivana Crnojevića, što bi, takođe, odgovaralo etimologiji naziva grada, prema kojoj se u njemu razgovaralo, vijećalo.

1112divangrad2

Na Divan gradu se raspoznaju objekti sa djelimično očuvanim zidovima, a oko njih svuda je oburdano kamenje, kao svjedočanstvo vijekova koji su na njemu ostavili traga. Sa vrha Divan grada puca pogled na Zetsku ravnicu, tu su dolje Grbavci, a u šumi u Grbavačkom polju, između drveća, nalaze se ostaci crkve sv. Đorđa i groblja sa ukrašenim kamenim pločama.

1112ostaci_crkve

Ostatke crkve sv. Đorđa u Grbavačkom polju možete pronaći tek kad zađete dalje u šumu, koja ih na, reklo bi se, poseban način čuva. Grbavčane i dans možete čuti kako kažu da je to mjesto svetinja i da se zato na njemu nukada nisu sjekla drva. Jednostavno, ne valja se, to je groblje i crkva, sveto mjesto predaka, i ne treba ga dirati i remetiti njihov mir.

1112Grbavci_Buac_grobovi_1

Crkva sv. Đorđa je bila jednobrodna i jednoapsidalna građevina. Zid apside sa otvorom od prozora je očuvan. Oko crkve u šumi i izvan nje svuda su kamene nadgrobne ploče. Ukrasi na nadgrobnim pločama u vidu kruga, rozete i linije slični su istoimenim ukrasima na nadgrobnim kamenim pločama Crnojevića u manastiru Kom. Uočavanje stilske sličnosti dovodi do zaključka da su nadgrobne ploče oko crkve sv. Đorđa u Grbavcima nastale u istom vremenskom periodu kad su Crnojevići vladali, odnosno u 15. vijeku. Međuzavisnost Divan grada i crkve i groblja se potvrđuje u usmenom predanju, prema kome je ljudski život na Divan gradu nestao kad i prestanak korišćenja crkve i groblja u polju. Epoha Crnojevića u Grbavcima se uočava kroz činjenicu da se u defteru iz 1521. godine, u mjestima Crnopetrići i Piranići u sadašnjim Grbavcima pominju njive Crnojevića.

1112Grbavci_buac_grobovi_2

Preko Morače iza Grbavaca, odnosno suprotno u odnosu na Grbavce, nalazi se naselje Botun. Botun se spominje u tzv. Cetinjskom ljetopisu u osnivačkoj povelji Ivana Crnojevića Cetinjskom manastiru 4. januara 1485. godine. Prema usmenom predanju u Botunu se nalazilo pazarište, što navodi na pretpostavku da je pazarište korišćeno od stanovnika u Grbavačkom polju i na Divan gradu.

Zbijenost crkve sa ukrašenim kamenim nadgrobnim pločama, utvrđenja i pazara, na relativno malom prostoru, upućuje na zaključak da su Grbavci u 15. vijeku bili ekonomski razvijeno područje. Zaključak se potvrđuje kroz činjenicu da su još prema defterima iz 1521. godine i 1570. godine Grbavci bili nahija, što kasnije nisu bili.

Ovaj prostor je još neistražen, i nema sumnje da bi se na groblju skrivenom u grbavačkoj šumi, kao i na Divan gradu, mnogo toga moglo otkriti o nedovoljno poznatom dijelu crnogorske istorije. Grbavci kriju priču, kao što šuma krije tragove dalekih vremena o kojima još tako malo znamo.

Autor je istoričar u Istorijskom muzeju