Kako je propao oktobarski puc

Autor: Slobodan JOVANOVIĆ

Kako je propao oktobarski puč

Oni što mrtvim vukovima vuku repove, prepuni su priča o „zlim vremenima“ komunizma, najviše se baveći etičkim kodeksima tih vremena, tobože zato što je Crkva bila „ugnjetavana“. Razočaraću ih nesumnjivom konstatacijom da su nestankom tih vremena u Crnoj Gori nestali i čast, i poštenje, i čojstvo. Uprkos tome što su se crkve „oslobodile“ ili upravo zbog toga. Koliko god da sam imao nesimpatija prema sistemu u kojem sam odrastao, nikako ne mogu da povežem ondašnje javne ličnosti sa ovim današnjim bašibozukom. Sjećam se svog pokojnog oca, sa koliko prekrute etičnosti je živio svoj život, do sitničavosti. Ni u najgorem košmaru ne mogu ga zamisliti da gura đecu u sukobe pred sobom da bi se borio za bilo što u životu. Pogotovo ne bi kukavički i manupalitivno, jednom riječju – nečasno, izbjegavao odgovornost za nasilje koje se odigralo 24.10.2015. godine, kad je više nego vidljivo što se sve događalo pred Skupštinom Crne Gore.
Objavljeno: 28. 10. 2015 - 00:02

Piše: Slobodan JOVANOVIĆ

Osjećam ogromnu količinu gađenja prema onima koji su nedelju dana, preko svih mogućih sredstava komunikacija, mnogi iz udobnosti zapadnih zemalja, podizali temperaturu i ubijeđivali ljude da je subota, 24,10,2015, sudnji dan, dan D. Da će tog dana „pasti Đukanović“ i da nema povratka! „Ili on ili oni“! Niko nije ni pomenuo neki drugi politički cilj!

Poziv na puč: Samo čovjek koji ima koeficijent inteligancije manji od broja cipela nije njihove poruke razumio kao poziv na puč. Na nasilnu smjenu vlasti. Fejsbuk zid „Sloboda traži čovjeka“ je to otvoreno propagirao. Što su mislili? Da će nakon isteka ultimatuma koji su dali pred Skupštinom prisutni se mirno razići? Zar nijesu riječi Slavena Radunovića da nakon deset minuta neće moći da kontrolišu masu bile okidač za nasilje? Pa zar nas ta degutantna grupa manipulatora smatra retardiranim? Koji nivo bijede treba neko da ima da nanovo pokušava da predstavi huligane u svojim redovi ubačenim ljudima režima? Da nas ubijedi kako među njima nema huligana? I umjesto, kao ljudi, da prihvate odgovornost za proizvedeno nasilje, da priznaju da su doživjeli fijasko i opoganili glavni grad Crne Gore, isti ti i dalje manipulišu i pokušavaju da tu ragu koja personifikuje njih same, ponovo postave na noge da trči još jednu trku, ne bi li još koje zlo prouzrokovali.

Oni koji su odgovorni za subotu veče pokušavaju da nanovo zloupotrijebe policijsko nasilje prema pojedincima među kojima se oni ne nalaze, jer su vrijeme obračuna policije sa demonstrantima provodili po podgoričkim restoranima.

Osuda batinjanja Mija Martinovića: Sa ogorčenjem osuđujem nevjerovatno i nepotrebno nasilje policije prema jednom čovjeku i njegovom automobilu, bez obzira što mnogi tvrde da je kolima probio dvije blokade ili je vrijeđao policajce. Mogu da razumijem bijes policajaca, zasipanih gomilom kamenja i svim i svačim, zbog izgovorenih uvreda čovjeka iz Mercedesa, koji oni sebi nikako ne mogu da priušte. Ali, oni se moraju razlikovati od huligana koji su ih napadali. Oni predstavljaju državu, predstavljaju zakon! Svojim postupcima su bacili u drugi plan svoje kolege koje su časno čuvali red i mir u Podgorici i, naročito, one koji su u tome zadobili povrede. Bez obzira na to što zaslužuju sve konsekvence, kojih će vjerujem biti, mizerno je da oni koji su glavni vinovnici i zbog kojih se desilo to prebijanje čovjeka i auta pokušavaju da nešto poentiraju na tome.

napad1Anti-Nato karakter protesta: Čitav svijet, osim medija u Srbiji (ne svih), uključujući i Dimitrija Peskova, pres sekretara Vladimira Putina, govori da su protesti „dijela opozicije“ imali anti-NATO karakter. To je jasno svakome ko želi da to vidi. Žao mi je što, pored toga, ne vide prste SPC i tu pozadinu protesta, jer je jasno koliki je otpor SPC i njenih vjernika prema sekularizaciji Crne Gore i uvođenju reda u djelovanju crkava. Time gube najveći ontički, nacionalistički, velikosrpaki inkubator. Samo neki crnogorski mudroseri pokušavaju da protestima daju obilježje „građanske pobune protiv diktatorskog režima“, po principu „što je babi milo, to joj se i snilo“. Na snimku B92 tokom šetnje većina njih je pozdravljala njihovu ekipu sa tri prsta. Plus ikonografija.

I prošli protest i uklanjanje kamp naselja na Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog praćeno je primitivnom i bjesomučnom kampanjoma. Mnogima mržnja prema Milu Đukanoviću muti razum. Revolucionarne prijetnje, revolucionarno pravo, a usta puna demokratije  je čista bizarnost. Jednako je bizarnost veličati Rusiju i nositi slike Putina, a boriti se za demokratiju. Mada je odavno jasno da se radi o čistoj farsi. Kao što se radi o farsi dizati galamu da su, prilikom sklanjanja šatora, trpjeli policijsko nasilje novinari, profesori, poslanici, ... Novinar je novinar kada je na poslu. Isto važi za sve. Kada demonstrira on je demonstrant. Tokom uklanjanja bine i šatora, na platou ispred Skupštine Crne Gore bilo je 40-ak demonstranata, među kojima su bili nekoliko lidera DF-a i dvojica novinara kao demonstranti, Gojko Raičević i Dražen Živković. Gojko Raičević je jedan od organizatora protesta, kao osnivač NVO „Ne u rat, ne u NATO“. Novinar koji ne radi svoj posao i demonstrira je demonstrant a ne novinar! Još ćemo tražiti da policajci traže radne knjižice kad ih neko napadne. Toliko smo doveli ovaj teatar od Crne Gore do apsurda! Crna Gora se proglašava olako diktaturom i to od ljudi koji bi profesionalno morali praviti razliku. Diktatura nije bila ni režim Slobodana Miloševića, iako je to bio izuzetno nedemokratski i represivni režim, koji je organizovao i politička ubistva. Optužbe su u Crnoj Gori postale presude. Građani Crne Gore su dovedeni do apsurda, ako ne napadaju Mila Đukanovića, onda su oni njegovi poltroni ili plaćenici. DPS ima svoje nemalo biračko tijelo koje se ponižava upravo od onih koji neke optužuju za nacionalnu netrepjeljivost i ne prihvatanje da su Srbi u Crnoj Gori realnost. I najveće biračko tijelo DPS-a je realnost, gospodo. Smatrati da su oni svi kupljeni je tribalizacija političke scene u Crnoj Gori i najviše govori o ograničenosti onih kojima je to manir. Upravo takvim odnosom i događajima proteklih dana samo se učvršćuje vlast Đukanovića. I da se ne lažemo, ono za što ja mislim da Đukanović zaslužuje sve čestitke, razlog je za mržnju većine onih koji demonstriraju  proteklih dana.

napad2Kriminalizacija društva kao način političke borbe: Kriminalizacija crnogorskog društva je u Crnoj Gori postao način političke borbe. Umjesto da se bore u sposobnostima, takmiče se ko će teže riječe izgovoriti. Zato su riječi u Crnoj Gori izgubile značaj. Samo se sluša ono što je uvu milo, dok je za suprotnu stranu to „pas laje vjetar nosi“.  Kakav je dijalog moguć u Crnoj Gori ako svi slušaju samo sebe. A potreban je. Stalno podvlačim, za početak je nužno da se svi ponašaju po kriterijumima demokratskih zemalja. Ne može se opravdavati da poslanici crnogorskog Parlamenta ne poštuju zakone koje je donijela institucija u kojoj su poslanici i u kojoj primaju platu! Pa to je nonsens u svakoj državi!   Da ne govorim o nasrtajima na organe reda. Poslanik DF-a Milan Knežević je fizički nasrnuo na policajca u uniformi,drugom skinuo kapu koju su poslije šutirali međusobno, a odbornik DF-a u Skupštini Glavnog grada, Nikola Bajčetić, pokušao je automobilom u punoj brzini da probije policijski kordon. Ako to relativizujemo, što onda nije dozvoljeno u Crnoj Gori? Zašto bi onda bilo ko poštovao zakone, uključujući i vlast? Ne može se sve opravdavati animozitetom prema nekome. Čitav slijed događaja je posljedica svjesnog kršenja zakona od strane poslanika iz DF-a, svjesnog izazivanja reakcije vlasti. Demokratski front je dobio dozvolu za održavanje protesta, odnosno za postavljanje bine i šatora na platou ispred Skupštine Crne Gore, od Sekretarijata za saobraćaj i komunalne poslove Glavnog grada i Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, u trajanju od sedam dana. Nakon isteka tog roka, Sekretarijat za saobraćaj komunalne poslove je produžio dozvolu za postavljanje bine i šatora, uz zahtjev da DF sve to pomjeri na trotoar, kako bi Bulevar bio oslobođen za saobraćaj i bilo omogućeno normalno funkcionisanje prometa.

Propast puča: Demokratski front je odbio i da primi rješenje o produženju dozvole. Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore ponudilo je i sljedeće rješenje DF-u: da binu i šatore pomjere na trotoar u skladu sa odlukom Sekretarijata, a da Bulevar bude zatvoren za saobraćaj svake večeri tri sata, dok traje politički dio programa na bini, dok god protesti budu trajali. Demokratski front je odbio i ovu ponudu MUP-a. Pitam vas sve - zašto? Zašto je bilo važno da blokiraju i dalje saobraćajnicu? Ja ću vam reći - zato što su namjerno išli na sukob. Zato što su samo tako mogli izazvati reakciju širih masa i dobiti na značaju, svjesni da su doživjeli entropiju sa „mirnim protestima“. Zašto lažu da su prekinute mirne demonstracije kad su mogli da ih nastave ta tri sata dok traje program na Bulevaru, a da ostatak dana samo omoguće nesmetan saobraćaj?  Ko to nabija glavu u pijesak i ne želi da vidi gole činjenice.

U Srbiji su novinari RTS-a, B92 i većine televizija obavjestili sa lica mjesta da su demonstranti u subotu napali policiju, srušili ogradu, a onda je policija bacila hemijska sredstva. U Crnoj Gori se danima tuli kako je policija prva napala demonstrante, iako se na svim snimcima vidi da je to laž. A onda, kada je ta priča postala besmislena, dolazi se sa smiješnom pričom za malu đecu kako je policija ubacila huligane među demostrante. I već vidim kako se ta priča polako širi. Da čovjek ne vjeruje kakvi sve teletabisi žive u Crnoj Gori!

 (Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)