Protiv Crne Gore se vodi specijalni rat

Bavljenje događajima oko izbora ne bi bilo kompletno kada se ne bi osvrnuli na pisanje beogradske štampe i izvještaje elektronskih medija u Srbiji. Još jednom se pokazalo da se protiv Crne Gore vodi pravi specijalni rat. Formulacije, odabir gostiju, sagovornika iz Crne Gore prava je slika „dobronamjernosti“ srpskih medija.

Objavljeno: 19. 10. 2016 - 12:25

Piše: Slobodan JOVANOVIĆ

Za vrijeme protesta 1996/7 u Beogradu jedan od grafita je glasio „sve se to ne bi dogodilo da je Pera na vreme otišao u policiju“. Nekako mi se ta rečenica vrzma po glavi dok mi nervozu izaziva praćenje onoga što se dešava po Crnoj Gori. Ništa što se dešavalo prije izbora, za vrijeme i poslije izbora nije iznenađujuće. Koga zanima može da pročita što sam do sada pisao o tome. Sasvim je logično da će za crnogorsku opoziciju jedini „ispravni“ izbori biti oni na kojima oni pobjede.

Dobili su priliku da kroz lex specialis i tzv. Vladu izbornog povjerenja stvore uslove za fer izbore, umjesto toga igrali su se ministara i vladinih službenika i bavili se svim i svačim, samo ne pripremom „fer“ izbora. Ali zato se uredno uvijek neko drugi proglašava krivcem za njihovu nekompetentnost i jalovost.

Upravo zato su ovi izbori bili borba između onih koji se bore protiv dolaska opozicije na vlast i onih koji se bore da Đukanović više ne bude vlast. Stvari su se toliko iskoplikovale da su notorna budalaština neodgovorne kvalifikacije da je u Crnoj Gori na djelu diktatura. Nažalost, u Crnoj Gori je na djelu anarhija! Anarhija koju je prouzrokovala agresivnost pojedinih opozicionih partija, NVO i medija koji svaku aktivnost države na sprovođenju zakona i sprovođenja reda proglašava nasiljem prema političkim subjektima ukoliko je uperena protiv njih ili onih koje oni promovišu kad se radi o NVO i medijima.

Naročito je ogromna odgovornost NVO i medija koji su SVU svoju djelatnost usmjerili protiv vladajućih struktura, žmureći na niz događanja koje se u uređenim zemljama podvode pod krivično djelo. Očigledan je primjer kampanja DF-a, koja je obilovala svim onim što su do sada svi oni optuživali vladajući DPS, koja je očigledno bila finansirana velikim finasijskim sredstvima bez da im znamo porijeklo, ...

Cinično djeluje izvještaj DF-a da su imali donacije 10.000 eura. To je otvorena poruka državi – možemo da se zafrakavamo sa vama i ne možete nam ništa! A to je upravo zato što DF ima uvijek odgovor agresijom i okupljanjem svojih pristalica. To su pokazali svaki put kad se nađu u situaciji da odgovaraju za svoja djela, predstavljajući očigledne prekršaje zakona kao politički progon.

Neki uticajni mediji u dijelu populacije i NVO su tako svojim ponašanjem, ili ćutanjem, faktički podržali anarhiju u kojoj danas živi Crna Gora. Ne bi bilo ovoliko gubljenje kontrole institucija da su nevladin sektor i mediji zahtijevali da se sprovodi zakon i procesuiraju svi prekršioci zakona, bez selektivnosti. Ali, u Crnoj Gori je uvijek argument da vlasti selektivno sprovode pravdu kad su njihovi predstavnici u pitanju. Em što time dokazuju da ne znaju svoju ulogu u društvu, em da oni ne nude ništa drugo do ono što zamjeraju vlasti, em da zemlju uvode u situaciju u kojoj institucije ne mogu uspješno sprovoditi zakon pod stalnom presijom da ne sprovode političku reperesiju.

Očigledno ne postoji svijest o posljedicama bezzakonja. Vjerujem da će svi ovo tumačiti u skladu sa navijačkim strastima ne shvatajući da su ih uvukli u priču koja neće nikome donijeti dobra. Građani treba da se snažno zalažu da svi poštuju zakon, da se kažnjavaju svi koji ga krše, pa makar to bili njihovi najrođeniji. Sve drugo vodi haosu.

Evroantlanske integracije: Nema spora da su moje simpatije na stranu onih koji snažno zagovaraju evroatlanske integracije. Imao sam privilegiju da dosta boravim i u Rusiji i na zapadu. U spoljnotrgovinskoj firmi u kojoj sam nekada radio tri puta mi je nuđeno da radim u predstavništvu u Moskvi, svaki put sam odbio, bez obzira na materijalnu dobit. Moguće da su moji stavovi ponekad obojeni i da, u želji da Crna Gora što prije postane dio zapadne civilizacije, previđam neke stvari. To je posljedica mog dubokog ubjeđenja da Crna Gora može postati uređeno građansko društvo, sa pristojnim uslovima za život, samo kao dio zapadnog svijeta i NATO članstva.

Kao kad uđete u kanjon Komarnice i možete izaći samo na njegovom izlasku. Sve ostalo je vrćenje u krug, gubljenje dragocjenog vremena i materijalno propadanje. I mogu da razumijem da neko ima suprotne stavove. Ali ne mogu da razumijem kakve sve gluposti prolaze kod mnogih građana Crne Gore. Ponekad se stidim u njihovo ime i što pripadamo istom prostoru. Čini mi se da bi neki povjerovali i da vanzemaljci dolaze u Crnu Goru da budu dio nečije prevare.

Prosto je za nevjerovanje da  jedna osoba kao što je Bratislav Dikić, komandant srpske žandarmerije u penziji, bude proglašena od mnogih kao plaćenik Mila Đukanovića za 100.000 eura? Dovoljno je samo pretražiti po internetu i viđete o kakvoj se osobi radi pa znati da je to na nivou teške podmetačine i obmane. Mediji koji plasiraju takve stvari nemaju baš najbolje mišljenje o svojim čitaocima i gledaocima!

Ko je Bratislav Dikić: Nešto drugo je zanimljivo oko Bratislava Dikića. Teško je vjerovati da je jedna takva ličnost, za koga je Đukanović sve ono što prezire, uključujući i njega, prepoznat po svojim ekstremnim antinato i proruskim stavovima, došao u Crnu Goru na dan izbora da pośeti Ostrog?

Izbori u Crnoj Gori odavno su prestali da budu unutrašnja stvar Crne Gore, ako su to ikad i bili. Pitanje svih pitanja je zašto je DF odustao nakon hapšenja Dikića i njegove grupe od dugo najavljivane „odbrane izborne volje“ u večeri nakon izbora, na koju su mjesec dana pozivali svoje pristalice i najavljivali je? Vezano za to, odakle tolika brzina ostalih stranaka i koalicija da zanemare mogućnost da je jedna koalicija suodgovorna za događaje u vrijeme izbora, pa proglašavaju izbore neregularnim optužujuću DPS za to?

Zašto se ne sačekaju rezultati istrage da bi se iznijeo stav o navodnom pokušaju državnog udara? Nema spora da su policijski organi morali pustiti da se povežu mogući počinioci i da se tako dođe do dokaza. Kad se zna da je Dikić ušao u Crnu Goru veče pred izbore onda je potpuno realno što je akcija hapšenja izvedena u neđelju, kad su, sticajem okolnosti, održavani izbori.

Moguće da je trebalo izvesti akciju hapšenja u tajnost, ali je teško jednu takvu akciju i tog opsega sačuvati od javnosti u vrijeme dok se odigrava. Ako je to svjesno plasirano onda to treba istražiti i tek onda pričati o nečijoj odgovornosti. Iz iskustva znam da se takve akcije teško sačuvaju u fazi pripreme, a kamoli kad je egzekucija. Śetimo se hapšenja ratnih zločinaca po Srbiji. Ono što je zanimljivo jeste kako će se odnositi opozicioni subjekti ako se utvrdi umiješanost dijela opozicije u događaje oko hapšenja u neđelju, posebno SDP?

Pisanje beogradske štampe: Bavljenje događajima oko izbora ne bi bilo kompletno kada se ne bi osvrnuli na pisanje beogradske štampe i izvještaje elektronskih medija u Srbiji. Još jednom se pokazalo da se protiv Crne Gore vodi pravi specijalni rat. Formulacije, odabir gostiju, sagovornika iz Crne Gore prava je slika „dobronamjernosti“ srpskih medija.

Teško je ne ośetiti dozu gađenja i žaljenja osoba iz Crne Gore koje potpomažu sliku koju srpski mediji, od početka nezavisnosti i neposredno prije nje, stvaraju o Crnoj Gori. Čak se dešava da u živim emisijama prednjače nad gostima iz Srbije u difamaciji svoje zemlje. Nije mi jasno što očekuju od zemlje koja se nikada nije pomirila da Crna Gora nije „srpska država“ i koju demokratija u Crnoj Gori intreresuje koliko lanjski snijeg ako dođu „njihovi“ na vlast? Za njih je Đukanović paradigma Crne Gore koju oni nikada neće voljeti i uradiće sve da ga pošalju u istoriju!

Osobe iz Crne Gore koje dodatno potvrđuju sliku koju produciraju srpski mediji o Crnoj Gori nijesu ništa drugo do pomagači u njihovim planovima. Ne može promaći pažnji da nijedan medij u Srbiji nije objavio informaciju portala Sputnjik o dogovorima predśednika Srbije, Tomislava Nikolića, o obnovi zajedničke države Crne Gore i Srbije ako pobjedi opozicija u Crnoj Gori? Očigledno je da u svim medijima u Srbiji postoji svijest kako ova informacija može odmoći njihovim eksponentima u Crnoj Gori.

Inače, srpski mediji su Dikića već proglasili Milovim plaćenikom ili vjerskim turistom, tako da su oni riješili pitanje navodnog državnog udara prije SDT i VDT Crne Gore. Može se neko „ubiti“ da promjeni tu sliku, biće to uzaludan posao! Za njih je u Crnoj Gori na djelu sistem koji ne vide u Rusiji ali, nekako volšebno, vide u Crnoj Gori.

Crna Gora nanovo ulazi u krizni period prouzrokovan destrukcijom i opstrukcijom opozicije. Priče o lošem životu su obična farsa kad se ima na umu koliko će to sve koštati Crnu Goru. Posebno ako se bude insistiralo na novim izborima koji, ako ne dobije opozicija, opet neće biti regularni. Umjesto da protekli izbori budu pokazatelj da građani ne žele da se o Crnoj Gori odlučuje van nje i da je nužno potpuno redefinisati političku scenu Crne Gore, jedni te isti ljudi pokušavaju da iznova svoje propale ideje na mnogim izborima, prodaju Crnoj Gori, sada upakovane kao njihovu borbu za bolji život građana.

Umjesto da slijede ono što je uradio Pajović, lider Pozitivne, i prepuste mjesto drugima nakon toliko poraza u smjeni vlasti. Da se već jednom shvati u Crnoj Gori da DPS  dobija izbore zahvaljujući katastrofalnoj opoziciji.