RECENZIJA: Zaneseni džentlmen Pol Veler

Muzičar koji je počeo kao bijesni, opasni i inteligentni panker u bendu The Jam sada je šarmer koji graciozno stari i dijeli lekcije iz moderne muzike

Objavljeno: 17. 06. 2017 - 12:54
RECENZIJA: Zaneseni dzentlmen Pol Veler

Pol Veler je Pol Makartni ovog vremena, odnosno – Bitls našeg doba. Sa karijerom od skoro 40 godina, bivši pjevač i gitarista velike novotalasne grupe The Jam dočekao je da ga najviše prepoznaju po solo karijeri. Nema velikih figura u britanskoj muzici koje su se konstantno pomjerale ka novim, jednako kvalitetnim smjerovima posljednje tri decenije kao on i Dejvid Bouvi. Veler je to još jednom potvrdio odličnim novim albumom „A Kind Revolution“.

omot-albuma-pola-velera

Slavni „The Modfather“ proslavio je 59. rođendan krajem maja. Zadivljujuća je revnost sa kojom i dalje istražuje i širi muzički vrt. Na 25. albumu karijere, računajući ploče benda The Jam, čija je bio neprikosnovena okosnica, Veler je odlučio da se malo odmakne od soul opsesije koja ga je dugo pratila.

Ljubazna revolucija

Pol Veler ne odstupa od reputacije pristojnog tipa, pa takvu „ljubaznu“ revoluciju nudi britanskoj ljevici u postbregzitovskoj eri. On je u godinama kada više nema prostora za neku ekstravaganciju ili smjelije poteze - vodi album ne zadržavajući se pretjerano ni u jednom pravcu poslije neočekivane r'n'b zakuske u uvodnoj pjesmi „Woo Sé Mama“. Da je Veler ostao isti zanesenjak i majstor optimistične melanholije shvatićemo tokom balade „Long Long Road“, a njegovu staru opsesiju džezom istražićemo u pjesmi „She Moves The Fayre“ koje se ne bi postidio ni Robert Vajat.

Na albumu su najinteresantniji fanki momenti: malo je modernih majstora muzike za đuskanje koji mogu da razmrdaju publiku kao Veler numerom „She Moves The Fayre“.  Rijetke su pjesme koje djeluju manje zanimljivo kao, na primjer, omaž Bouviju u singlu „Nova“. Ova pjesma je postala veliki hit u Britaniji, iako više djeluje kao previše precizna imitacija nego kao omaž prijatelju.

Grandiozna himna

Nju je ipak vrlo lako zaboraviti kada se uzme u obzir mamutska pjesma „The Cranes Are Back“ - grandiozna i emotivna himna, poput gospela slušaocima koji ipak, uprkos svemu, još vjeruju u modernog čovjeka. U rangu je najboljih pjesama koje je veliki autor napisao do sada. Šteta - ne prati je jaka kampanja produkcijske kuće. Mogla je da postane jedna od ključnih odrednica po kojoj će ostati upamćena ova muzička godina.

Autor koji je počeo kao bijesni, opasni i inteligentni panker sada je šarmer koji graciozno stari i u pravilnim vremenskim razmacima dijeli lekcije iz moderne, aktuelne muzike. Pol Veler je dokaz da stereotipi o velikim viktorijanskim džentlmenima postoje s debelim razlogom. I ova uloga mu perfektno stoji. S. S.

Ocjena: 71/100