POGLED IZ BEOGRADA: Kada laž postane državna politika

Onomad me vremešni akademik posavjetova. Budi siguran, veli on, ako bi danas u Crnoj Gori osvanula tvrdnja de je Džingis Kan bio Crnogorac, prekosjutra bi se u Beogradu pojavila tvrdnja da je njegov otac bio Srbin.

Objavljeno: 16. 09. 2017 - 00:00

Piše: Mihailo TERZIĆ

Učinje mi se malo prejaka tvrdnja. No kad prelistavam sjećanja i razne neistine i konstrukte koji su izašli iz beogradske Ideološke Radionice prema Crnoj Gori, u različitim istorijskim vaktima i nevaktima,od „srpske vjere“ do Marine Abramović, kada se podsjetimo na sva prisvajanja svega vrijednog iz crnogorskog duhovnog i materijalnog nasleđa, kada osvježimo sjećanje na sve pokušaje falsifikovanja, prekrajanja i minimiziranja crnogorskih materijalnih i  intelektualnih vrijednosti, od Vojislavljevića do Petrovića, tvrdnja, umnog čovjeka,je opravdana.

I kada se sva ta, kvazi-naučna, ulična, petparčaka laž i svi ti konstrukti više od vijeka nameću i podstiču, laž postaje deo državne politike i okosnica velikodržavnih geostrategijskih interesa.

„U Srbiji svaka laž na kraju postane istina“, tvrdi i navodni otac srpske nacije Ćosić. Laž se inkorporira u kolektivnu svijet jednog naroda, ona u pogodnoj geopolitičkoj dinamici može postati motivaciona materijalna snaga i konkretna prijetnja samostalnosti i slobodi Crne Gore.

Državne politike i floskule:  Kada laž postane državna politika i kada je javno saopštavaju legitimni; predsjedici, ministri i ostali zvaničnici na na ekspertskom nivou, imaju li pravo predstavnici crnogorske države da ostanu gluvi i da selektivno čuju samo željene floskule o dobrim željama i tradiciji bratstva srpskog i crnogorskog naroda.

Imaju li pravo da ne uoče kontradiktornost  između protokolarnih prigodnih poruka i zvaničnih državnih saopštenja i izjava. Između onoga što je dugoročna relna politika i dnevnog ponašanja na političkoj estradi?

69vucicImaju li obavezu legitimni i legalni predstavnici crnogorske države da REAGUJU! Da  JAVNO kažu! Ne, da se svađaju nego da  ukažu na zablude i nesklad onoga što pričaju i što rade? Ne, da odgovor zavijaju u šareni papir, da ne uvrijede one koji vrijeđaju Crnu Goru i sve njene građane, nego da daju argumentovane naučno zasnovane odgovore koji će razobličiti manipulativnu istorijugrafiju i javnu balsfemiju svega crnogorskog u ime nekih štetnih mitova?

Oportunizam: Opotrunistička „trulež“ obično kritikuju sve koji „bona fide“, pišu istinite tekstove . Ne, da bi zavađali narode, nego da do zavađe ne dođe. Ne, da se satanizuje bilo koja nacija ili vjera, nego da se one očiste od mentalnih zagađivača. A kada bude kasno, ta ista „trulež“ se poziva na  „lažno“ javno mišljenje koje su formirale lažne informacije svakodnevnom agresijom na kolektivnu svijest građana koji se, izmanipulisani, počinju ponašati kao „nestalna i prevrtljiva svjetina“.

Fabrikovane laži stvaraju željeni obrazac ponašanja koji nametnutu laž potvaraju u istinu. Manipulativni propagandni proces obrazuje upotrebnu kolektivnu svijest koju politička operativa pretvara u procente; (glasača,pripadnika naciji,vjeri, sekti i sl) koji ideološko- političkim stratezima najčešće koristi za ostvarenje mračnih ciljeva koji razaraju samostalnost, slobodu i građansku opciju Crne Gore.“Trulež“ na kraju postaje, svjesno ili ne, saradnik anticrnogorske političke strategije.

A Votson je još u 19.vijeku razradio teoriju biheviorizma, ukazivao na nužnost posmatranja „objektivnih činjenica ponašanja individua“ koje može da postane „ osnov ljudske svijesti“. Ovo je posebno značajno u autoritarnim društvima kada slijepa  „poslušnost Vođi “ motiviše makrosocijalna destruktivna ponašanja. No, znali su i stari Crnogorci reći đeci,“ manje slušajte ša vam pričaju a više gledajte šta rade“.

Ko je Bauk: U ime kojih vrijednosti i kakvih odnosa treba biti slijep i gluh pa ne vidjeti diskrepanciju, kada Predsjednika Srbije tješi zemalje Zapadnog Balkana: “nebojte se nije Srbija „bauk“ a istovremeno pokreće Inicijativu za ideološko-političku Deklaracije o opstanku srpske nacije,u kojoj dominiraju dva zadataka (1)očuvati nacionalnu geografiju Srba(sic) i (2)zaštititi srpsko kultuno-istorijsko nasleđe!?

Teško, da ovakva politička incijativa, za sada, bez prisustva nauke, ne asocira na zloćudnu teoriju „Blut und Boden“!  Inicijativa je dio kontinuiteta.  Adekvatan predgovor Deklaraciji dao je Tomislav Nikolić januara 2016. godine u prigodnom govoru, kada je naglasio: “Ovde treba da se rađaju deca sa srpskim genetskim materijalom, sa srpskim kodom“. To je, WeltanschuungLebensborn, tadašnjeg predsjednika Srbije  na balkanski način.

Paradokslno je, da se na takvom ideološkom fundamentu, aktuelni predsjednik Srbije  želi nametnuti kao integrativni promoter dobrosusjedstva, među vjerama, nacijama i državama na zapadnom Balkanu!

To je ciničan udar na zdarv razum i podcjenjivanje elementarnih vrijednosti Čovječnosti i Čestitosti.

0201nikolicKakve poruke se šalju: Aktuelna politička nomenklatura Srbije zadnjih godina sa najvišeg vrha šalje javne poruke, da CRNA GORA NIJE CRNOGORSKA.  Crnu Goru su stvorili Srbi. Referendum je Srbija mogla spriječiti. A Njegoša Crnoj Gori „poklanjaju“ srpski ministri.

 Tzv. stručna javnost Srbije, sa istoričarima kvazi-istorije, kulturne spomenike i kulturno nasleđe u CG progalašavaju srpskim. CG nazivaju anti-državom. Crnogorce „komunističkom kopiladi“ koji su problem sociopatologije. Nepostojeća „srpska vjera“ nametnuta je kao loša „karma“  crnogorskom biću u ime nje SPC u Crnoj Gori čini bestidnu samovolju i bezobrazno provocira institucije sistema i kompromituje dostojanstvo  crnogorske države.

Najavljen i Akcioni plan: Nakon Deklaracije, najavljen je i Akcioni plan, koji treba da ostvari njene zamisli. Vjerovatno da realizuje ideju,da tamo: gdje su Srbi, srpski grobovi i srpska crkva, bude i Srbija.  Kažu da to nije politika Velike Srbije nego pretpostavka za skladan i dobrosusjedski odnos na zapadnom Balkanu? To ponovo pokazuje koliko politika može biti licemjerna i lukava, bez morala. Kao takva, sebično „forsira potrebno i koristno  a ne dobro i prirodno“.Narod bi rekao „prodaje rog za svijeću“.

Stručnjaci koji se bave genezom političkog Zla, tvrde da se geneza makrosocijalnog Zla javlja prvo u glavama pojedinaca sa „ponerološkom moralnom infekcijom“ koja im „blokira objektivnu percepciju stvarnosti“ i podstiče „manipulativnu egocentričnost“.

 Zar takvi pojedinci, sa prepoznatljivom makrosocijalnom ideološkom infekcijom  Zla, nijesu vidljivi i prepoznatljivi na ovim prostorima? Zar oni nijesu razlog za poziv na pobunu „zdravog razuma“.

Patolozi još nijesu završili posledice prethodnog ideološkog ludila a novi  „glasnici Zla“ kucaju na vrata normalne svijesti i savjesti.

Sa aspekta dugoročne vizije i strategije razvoja građanske Crne Gore na tekovinama državotvornog milenijumskog trajanja koje objedinjuje nacionalne, vjerske, kulturne entitete njenih građana, veoma je rizično da elita crnogorske „svijesti i savjesti“ zanemari i prećuti izjave lidera države koja se, očigledno, nije odrekla politike velikodržavne hegemonije.

79terzicDremljiva inertnost: Dremljiva inertnost većinske patriotske i intelektualne javnosti, posebno legalnih i legitimnih institucija sistema u Crnoj Gori, nema opravdanje da ćuti. Naprotiv, ima moralnu, patriotsku i zakonsku obavezu da u ime građanske, slobodne i nezavosne Crne Gore i u ime njenog milenijumskog nasleđa, odgovori, reaguje i digne gals civilizacijskog otpora agresivnim političkim i mentalnim  zagađivačima koji ugrožavaju biće crnogorskog nastajanja, postojanja i trajanja.

Borba za oslobađanje crnogorske prošlosti ne predstavlja robovanje prošlosti. Bez oslobođenog duhovnog i materijalnog nasleđa Crne Gore,  ni građani ne mogu biti od nje oslobođeni. Bez oslobođene prošlosti nema slobodne sadašanjosti i budućnosti. A CG ima šta da oslobađa i da čuva.

Nije NATO integracija blanko garancija za trajnu zaštitu Crne Gore. I u tom Savezu vlada konjuktura geopolitičkih interesa, bojati se, ukoliko oslabi državotvorni imunitet crnogorskog bića, Crna Gora  može postati predmet političke trgovine gdje „manji potok u veći uvire...“

Državotvorni imunitet Crne Gore se ne smije osloniti samo na preventivnu vakcinu NATO zaštite. Državotvorni zaštitni imunitet građanske i slobodne Crne Gore  mora biti osiguran   kolektivnom patriotskom sviješću njenih građana zadovoljnih kvalitetom života. Naravno,nužno je radikalno čišćenje institucija sistema od „lomehuzovih buba“.