ĐURANOVIĆ: Godina 73.

Ovđe je to skoro pa novinarski usud: u tranzicionoj Crnoj Gori se obično za godinu izdešava što u sređenim državama, Švajcarskoj ili Danskoj, arhiviraju desetljećima. Samo kratki pregled, od oktobra 2016. do oktobra 2017.

Objavljeno: 24. 10. 2017 - 08:55

Istovremeno: parlamentarni izbori pod sjenkom pokušaja terorizma. Sinđelić, Dikić, Šišmakov, Popov, četnički skupovi, ruski dolari i uticaj Moskve na ovdaš- nje političare; kako ono kažu - zima dolazi iz Kremlja... Pritvori, optužni prijedlozi, optužnica, pa ,,suđenje vijeka“... Trebalo je to pratiti, novinarski i ljudski. Istovremeno: sveprisutni Amfilohije, garant za izbjegličke optuženike. Manastiri kao pritvorske jedinice. I realizam crnogorske postmoderne: primijenjena vjeronauka nije u crnogorskim školama, nego caruje u crnogorskim glavama i među crnogorskim glavarima. Limenka na Rumiji, simbol limenke u kojoj smo svi mi različiti jednako pritvoreni.

Trebalo je i to pratiti, novinarski i ljudski. Istovremeno: jedinstveni bojkot parlamenta nejedinstvene parlamentarne opozicije; sukobi i raskoli unutar opozicionih partija. Demokratski front protiv Demokrata, sve demokratski pa ko koga; Lekić vs Danilović; Jonica vs Šćekić via Joković uz samoizolaciju Damjanovića... Lideri i nihove sujete. To je valjalo izdržati. Istovremeno: nova Vlada sa Duškom Markovićem na čelu; novi i nekoliko starih ministara; stranački i vanstranački članovi vlasti. Diskontunuitet kontinuiteta. Pa izvođenje autoputa, ,,projekta vijeka“, sa raznim petljama i zapetljancijama; onda sukob Vlada – Univerzitet, Vojvodić vs Šehović via Marković; Bjelica kao reformator, pa Bjelica kao gubernator Univerziteta. Reforma jede svoju đecu. Pa, sad, budi na licu mjesta.

Pobjeda je bila tu - da prati, izvještava, analizira... Ime koje traje 73 godine. Nastala kao čedo crnogorskog antifašizma.

Pobjeda može sve da promijeni, sem – antifašizma. Danas je Pobjeda svakako drugačija nego oktobra 1944. godine, drugačija i u odnosu na ono vrijeme jedne partije i jednog sistema u kojem smo živjeli kao da će sto godina biti mir, a spremali se kao da će sjutra izbiti rat. I bio je novi rat. Nažalost i Pobjeda u njemu. Današnja Pobjeda drugačija je od Pobjede iz vremena Rata za mir, kao što je i današnja Crna Gora drugačija. Ali, i to je naše nasljeđe koje ne smijemo zaboravljati, da ne bismo ponavljali iste greške. Ima, nažalost, onih zaslužnih Crnogoraca kojima se i danas u izvještavanju i analiziranju Pobjede – kad kritikujemo njihove nepodopštine - priviđaju hajke na ljude. Amoralnost moralnih gromada. Ali, neka, to je Crna Gora i tako – od oktobra, do oktobra. Lako je Švajcarcima, oni, nesrećnici, ne žive kletvu zanimljivih vremena. Mi ih stoički preživljavamo i, ko zna, ipak idemo pravim putem - članica NATO i prvi kandidat za EU. Đe smo bili, dobro smo došli. Zato nije lako bilo u ovom zanimljivom vremenu opredijeliti se - ko je zaslužio simboličnu godišnju nagradu Pobjede.

 I znam ja nas, biće unutar i van Pobjede uvijek priča da je izbor trebalo da bude drugačiji. Ali, tako se većinski glasalo većinski: nepravednost užeg izbora. Zato valja na rođendan Pobjede pomenuti njihova imena. Godišnju novinarsku nagradu dobila je Marija Ivanović, urednica Objektiva, dodatka koji spaja granice starih i novih čitalaca Pobjede. Najbolji štamparski radnik je Željko Ristić, čovjek koji decenijama pomaže da Pobjeda bude na kioscima svakog dana, kao i njegov otac ranije. Unutar opštih službi izabrana je Danijela Bigović iz finansija, uvijek sa hrpom papira i - uvijek - pravim, istinitim brojkama. Tri imena koja su dio tima Pobjede. A Pobjedi je 73 godine. Vidimo se i sljedeće.

Draško ĐURANOVIĆ