POGLED IZ BEOGRADA: Zasto je otvoren konzulat u S. Karlovcima gdje zivi 40 Crnogoraca?

Autor:

POGLED IZ BEOGRADA: Zašto je otvoren konzulat u S. Karlovcima gdje živi 40 Crnogoraca?

Po anti-logici, birano je i mjesto konzulata Crne Gore u Srbiji. U Sremskim Karlovcima. Taj uslužni diplomatski servis namijenjen, prije svega Crnogorcima u Srbiji, smješten je tamo gdje ima svega oko 40-tak Crnogoraca. Naravno, važno je zadovoljiti identitetsku potrebu svakom Crnogorcu u Srbiji, ali pravim sadržajima koji afirmišu suštinu identiteta, a ne jeftinim kompromitujućim pakovanjima. A u Srbiji ima 37 gradova gdje živi više od 100 Crnogoraca. Samo u Beogradu je jedna četvrtina svih Crnogoraca u Srbiji, a u Novom Sadu i Vrbasu ih ima preko deset hiljada. Da li su oni prezreti i marginalizovani?
Objavljeno: 25. 10. 2017 - 00:00

Piše: Mihailo TERZIĆ

Potpuno je politički korektno i objektvno, tvrditi da je Crna Gora od obnove državnosti postigla  globalni ekonomski i civilizacijski napredak i ugled, koji nikada nije imala u svojoj istoriji. Važeća državotvorna vizija i strategija Crne Gore je optimalan i objektivan istorijski cilj u skladu sa istorijskim trendom crnogorskog državotvornog trajanja. Vizija razvoja Crne Gore je objektivna interpretativna formulacija politike u uslovima  globalnih geopolitičkih odnosa. Vizija je mjera valjanosti svakodnevnog političkog dešavanja u svim sferama države i društva u Crnoj Gori.

Politička korektnost prema Viziji ne abolira od odgovornosti nosioce loše prakse u  ostvarenju pojedinačnih ciljeva države ka tom cilju. Nužna je stručna korektnost i  politička nekorektnost da se javno osude praktični potezi koji ne vode ostvarenju Vizije.

Snalaženje i bogaćenje: Utilitarističke deformacije u institucijama države prijete da se Vizija iz cilja  pretvari u sredstvo. Da se nametne mentalna matrica uspješnosti, po mjeri „snalaženja“, za lično bogaćenje. Te deformacije su infektivno jezgro koje, na žalost, generira i dio vladajuće političke elite.

konzulatSlabosti u praktičnom funkcionisanju države, protivnici samostalne Crne Gore zlonamjerno, pripisuju Viziji razvoja samostalne i slobodne Crne Gore. Oni  opšte prihvaćen, dugoročni cilj, proglašavaju „krivcem“ za sve dnevne probleme. Nosilac te manipulativne interpretacije je deluzivni velikosrpski Projekat sa četničkom ideologijom i SPC kao njenim najžešćim klero-političkim predvodnikom. Njihova vizija razvoja Crne Gore je podanička, vazalna država, bez identiteta i suvereniteta. I povratak poslušnom podaničkom statusu u kome prosperiraju poslušnici iz „Balkanskog špijuna“ sa „Palanačkom filozofijom“ besčašća.

Čini se da političko trajanje te zloćudne opcije, odgovara i njenim ideolozima i dijelu vladajuće političke nomenklature. Prvima koriste da aktuelne deformacije sistema pripišu pogrešnoj Viziji, a drugima da svoje prljave poslove i nesposobnosti maskiraju prenaglašenim strahom od  protivnika samostalne Crne Gore.

Sa pozitivnom tendencijom politički nekorektne korektnosti, na perifernom primjeru odnosa države Crne Gore prema crnogorskoj nacionalnoj manjini u Srbiji, uočava se,  kako se razvodnjava, razgrađuje i kompromituje jedan pozitivan politički stav Predsjednika Crne Gore i kako u praksi dobija karikaturalan i štetan sadržaj. Možda primjer, koji slijedi, nije pravi reper, kako „šumovi“ u lancu državnog funkcionisanja deformišu i kompromituju „originale“, ali je poučan za lociranje žarišta krize u normativno vrijednosnom sistemu države.

Dešavanja prije sedam godina: Prije skoro sedam godina u ambasadi Crne Gore u Beogradu Predsjednik Crne Gore je primio na razgovor predstavnike asocijacija crnogorske nacionalne manjine u Srbiji i tom prilikom rekao "da je briga za crnogorsku manjinu u Srbiji, zapravo, politička briga za stabilnu Crnu Goru. Istakao je potrebu za reciprocitetom prava Crnogoraca u Srbiji i Srba u Crne Gore. Obećao je pomoć države i prioritet da se formira crnogorski kulturni centar u Beogradu. Ti stavovi su bili optimistički prihvaćeni od svih prisutnih.

Tri godine kasnije, tadašnji Predsjednik Skupštine Crne Gore, u razgovoru sa predstavnicima crnogorske manjine u Ambasadi u Beogradu, počinje razgrađivati politički stav Predsjednika, tvrdnjom da Crnogorci u Srbiji ne treba da budu „prva vatrena linija“ u odbrani nacionalnog identiteta, jer je Crna Gora građanska država.

ivica-dacicEnklave: Nakon toga je srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić javno reče, da Crnogorci postoje u Srbiji, tamo u nekim enklavama u Vojvodini.

Kao da je ta Dačićeva javna provokacija uticala da se politička pažnja predstavnika matice države usmjeri baš tamo, na periferiju, tamo gdje je Crnogoraca svega oko 4% i gdje se ne postavljaju teška i ozbiljna identitetska pitanja, važna i za afirmaciju Crnogoraca i za stabilnost Crne Gore.

Estrada i folklor su, naravno, lakše teme?

Možda je po toj, anti-logici, birano i mjesto konzulata Crne Gore u Srbiji. U Sremskim Karlovcima. Taj uslužni diplomatski servis namijenjen, prije svega, Crnogorcima u Srbiji, smješten je tamo gdje ima svega oko 40-tak Crnogoraca. Naravno, važno je zadovoljiti identitetsku potrebu svakom Crnogorcu u Srbiji, ali pravim sadržajima koji afirmišu suštinu identiteta, a ne jeftinim kompromitujućim pakovanjima. A u Srbiji ima 37 gradova gdje živi više od 100 Crnogoraca. Samo u Beogradu je jedna četvrtina svih Crnogoraca u Srbiji, a u Novom Sadu i Vrbasu ih ima preko deset hiljada. Da li su oni prezreti i marginalizovani? Čak ni prvi „istorijski“ manjinski Savjet Crnogoraca u Srbiji nije bio vrijedan pažnje za vrijeme posljednje posjete Predsjednika crnogorske Skupštine Srbiji.

Loše nam se piše: Ako se briga predstavnika vrha države za očuvanje i afirmaciju identitetskih vrijednosti koletivnog identiteta crnogorske manjine u Srbiji mjeri odabirom njihovog mjesta posjete i sadržajima koji se tim povodom prikazuju i ako je takva selekcija politički stav koji je nužno u korelaciji sa brigom o stabilnosti Crne Gore, onda nam se, izvjesno, loše piše.

79terzicZbog čega ozbiljni ljudi na odgovornim političkim izbornim mjestima u državi, više vole fikciju i privid, od susreta sa stvarnim stanjem i istinom. Odkuda to da porodična manufakturna zadruga u kojoj je nacionalni identitet postao biznis, biva prihvaćena kao dominantan obrazac i promoter crnogorskog nacionalnog identiteta u Srbiji.

Samoproglašeni bastion crnogorstva bez pokrića.

Apsurd: Zar je anomično oportunističko slijepilodovelo do apsurda, da neki državni lideri Crne Gore rizikuju da, svojim postupcima, kompromituju izvorne identitetske vrijednosti crnogorskog nacionalnog entiteta. Da li je ta inertnost odgovorna za bujanje anticrnogorskog korova u Crnoj Gori i za komfor mentalnih i političkih zagađivača crnogorskog ambijenta. Za nesmetane redovne „stendap“ nastupe mefistofalesa popa Rista i anticrnogorskihčetničkih kabadahija?

Da li su oni uzrok ili posledica nedovoljno efikasne i neintegrisane vladavine prava i pravnog reda u Crnoj Gori?

I dok se na jednoj strani krijepi subverzivna regresija sa „lomehozovim bubama“ u sistemu države kao preprekom na putu ostvarenja Vizije razvoja Crne Gore, na drugoj strani, skoro bez prepreka, jača anticrnogorska velikosrpska politička agresivnost.

Mitovi Velikosrpstva: Oživljavaju mitovi Velikosrpstva. Od pomilovanja četničkih vojvoda do Deklaracije o zaštiti nacionalne geografije Srba. Od negiranja postojanja crnogorske Crne Gore i Crnogoraca do otimanja, prisvajanjai falsifikovanja identitetskih sadržaja Crnogoraca. Od pružanja kadrovske i logističke podrške nasilnom spriječavanju slobodnog razvoja Crne Gore, do novog “otkrića“ nove intelektualne „lake konjice“ u Srbiji, da su, zapravo, Srbi pobijedili na Kosovu?

amfilohije-mitropolit A  kada god se oživljavaju Mitovi, spremaju se i Migovi. ONI su već tu?

Navedeni primjer, potpuno tendeciozno, i politički nekorektno-korektno, ukazuje na urušavanje jezgrovnih identitetskih vrijednosti Crnogoraca.

Prije svega, urušavanje Riječi!

Stega je počinjala „Rekosmo i zaklesmo se...“I uvijek je Riječ u Crnogoraca imala pravo prvenstva; i moralnog i duhovnog i zakonskog. A riječ Gospodara Crne Gore posebno.

Izdaja njegove riječi je uvijek bila veleizdaja. A veleizdajnicima je mjesto u devetom krugu Danteovog pakla.

Briga za kolektivna nacionalna prava Crnogoraca u Srbiji od strane matice države,  pogrešnim činjenjem i nečinjenjem, doživljava kompromitaciju, a vjeru u tu brigu, nagriza nevjera i nebriga.

Rezultat toga je, da u Beogradu nema ni kulturnog centra ni brige za Crnogorce. Za sada „briga“ prati Palanku i palanačku filozofiju. Uspostavljen je nakaradan i apsurdan odnos; tamo gdje su brojniji Crnogorci i ozbiljniji problemi, đe su potrebni pravi i javni identitetski sadržaji, briga matice države je manja!?

Crnogorska kuća u Beogradu nije u funkciji ostvarivanja manjinskih prava Crnogoraca.

A Predsjednik reče, da je zaštita i odbrana identitetskih prava Crnogoraca u Srbiji odbrana stabilnosti Crne Gore. A ta odbrana, valjda, zahtijeva, stalno, organizovano političko i naučno angažovanje. Identitet Crnogoraca je antropološko-državotvorni fundament koji je zatrpan neistinama i falsifikatima. Treba ga otkrivati, pokazivati, afirmisati i primjenjivati.Trebaga otimati argumentima i znanjem. Stalno i složno.

“Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema...“

Građanska država ne ignoriše pojedinačna i kolektivna  nacionalna i identitetska prava, ta prava su, zapravo, pretpostavka i uslov za istinsku građansku državu i savremeno civilno društvo kome opravdano teži Crna Gora.

Vjerujem da ni ovaj tekst neće imati fidbek sa pravog mjesta, ostaće vox clamantis in deserto.