PUSTAHIJA: Političke inverzije

O baričkim dolinama, ciklonama i anticiklonama i temperaturnim inverzijama znamo sve. Zašto? Zato što su nas svako veče o tome stručno, nepristrasno i uljudno izvještavali meteorolozi Branko Micev i Dušan Pavićević.

Objavljeno: 04. 11. 2017 - 07:40

Piše: Milorad PUSTAHIJA

I mi im vjerujemo jer malo griješe i gotovo uvijek bude onako kako oni najave. O političkim inverzijama ne znamo gotovo ništa. Nije ni čudo kada nas o politici izvještavaju navijački mediji i to na osnovu izjava ove političke klateži koja nam neprestano pametuje. Stvari kuliminiraju oko izbora tako da ni Micev ne bi umio da nam savjetuje šta da obučemo u dane nastupajućeg uragana saopštenja, i čime bi se mogli zaštiti i da li izlaziti vani ili ne.

 A tek kada idu lokalni izbori i kada svakog lokalnog đidiju izbezumi nagon za vladanjem pa počne da riče u mikrofon kao jelen u doba parenja. I ništa nije kako oni kažu i ništa ne bude kako oni predvide. No krenimo redom. Prvo definicija političke inverzije. To je pojava kada stvari nisu onakve kakve bi trebalo da budu ili kakve na prvi pogled izgledaju i kada brkamo njihove glavne uzroke. Evo na primjer naše otcjepljenje i suverenitet. Godinama DPS i njen vrh pripisuju sebi ogromne zasluge za to i prosto traže glasove za uzvrat. Nije da nijesu zaslužni i nije da se nisu mudro i na vrijeme odškartali od liših kadrova i svojih liših prethodnih ideja, ali daleko najzaslužniji su Slobodan Milošević i njegova bulumenta.Vodili su toliko brutalnu politiku da je svjetskoj zajednici - svako ko im se suprotstavi i poželi da se otcijepi od njih -izgledao kao plamičak u mraku. Ostalo je već uspješno provedena tehnika i taktika osamostaljenja. Ali, nijesmo ni svjesni koliko smo bili sretni i šta nas je zapalo. Pogledajte samo sudbinu Katalonije i njihove proglašene nezavisnosti

. Stara bogata regija vještih vojnika i trgovaca koji se, kako god ih porobiš, dočekaju na noge i novčanik. Slavni republikanski borci protiv Franka i uz to usvojili su davno sve evropske kriterije i tekovine i najbogatija su i najrazvijenija regija Španije. I što sad? Sad im Hrvatska, Mađarska, Poljska, Bugarska i Rumunija drže lekcije, a stara kurva Evropa se sablažnjava nad njihovim secesionističkim potezima. A mi lideri euroatlantskih integracija!

Eh moji Katalonci, da je živ Franko ili da vlada neki generalisimus, vi bi već bili nezavisni. Sada će vam vjerovatno biti sasvim jasno da za ulazak u NATO nisu najzaslužniji Savo Kentera i DPS već brutalne ruske pretenzije na našu zemlju i srpske kleronacionalističke kohorte u Srbiji i Crnoj Gori. A da, i interesi zapadnih sila, pa tek onda eto i naše iskrene želje sposobnosti i strijemljenja. Dočekali smo najzad da su sudstvo i tužilaštvo nezavisni i trebalo bi da budemo sretni. I ja bih bio pod uslovom da su sudstvo i tužilaštvo samostalno, svojom sviješću i hrabrošću, izborili taj tretman. Ali – ne. Nezavisnost su dobili dekretom na osnovu pritiska EU i to je osim nezavisnosti od izvršne i zakonodavne vlasti dovelo i do nezavisnosti od mozga, etike i hrabrosti.

Sada se koprcaju u toj nezavisnosti, neznajući hoće li i koliko trajati i pokušavaju svima da udovolje. U Americi okružni sudija zaustavi nalog predsjednika države, a naši se snebivaju da osude pučistički dio opozicije. Za javno izrečenu poruku pred masom demonstranata - ,,da ne rade samoinicijativno, no čekaju naredbu Glavne komande“ - Knežević nije dobio ni ukor a kamo li kaznu. Za sud je to nekažnjiva alegorija. On je stranački lider čija je stranka registrovana. Ma, stvarno: pominjanje naredbi neregistrovane Glavne komande nije militaristički i pučistički čin, kad to izgovara poslanik?! A tek nam predstoje nove inverzije, zamjene teza i slično: idu izbori i uragan saopštenja likova neviđene arogancije i agresivnosti. Sve sami čerčili, kemal-paše, njegoši i, naravno, karađorđevići... Da se naježiš od tih samozvanih veličina, zagušenih tek kupljenim kravatama. Anri Bergson u knjizi „Dva izvora religije i morala“ tvrdi da su veliki državnici rjeđa pojava od velikih vojskovođa, naučnika i umjetnika te da opet, po njemu, mi na izborima u suštini biramo najmanje loše likove a ne neke perjanice.

Naša opozicija kao da je čitala ovu knjigu te stalno ponavlja samo mane DPS-a, nadajući se da nakon osuđene kriminalne ekipe iz redova DPS-a, nije teško biti najmanje loš, kad već nisi dobar ili najbolji. Pogrešna taktika. Naš „mudri“ narod, koji nije čitao Bergsona, kaže da prilika čini lopova, a mi se tradicionalno razumijemo u haranje i lupeštinu. Boga mi, za vas koji nijeste imali priliku, ne možemo tvrditi ništa i bojim se da li da vam je damo. Strah me, kad bi došli u priliku, nadmašili bi ove prethodne. (Pobjeda)