JANOVIĆ: Dres sa državnim grbom svetinja, sa savezima partnerski odnosi

Proslavljeni vaterpolista i aktuelni ministar sporta Nikola Janović priča za Portal Analitika o prvoj godini uspješnog mandata, o uvođenju reda u sistem sporta i strogoj kontroli državnog novca u ovoj oblasti. Ministar napominje da je prošle godine opredijeljen rekordan iznos novca za sportiste, da će tako biti i u ovoj godini. Ističe da Ministarstvo nije kaznena ekspedicija, već da će sa savezima odnos biti partnerski, ali da se mora znati red. Janović posebno potencira da je nacionalni dres svetinja, i da to treba razvijati od malih nogu u okviru školskog sporta. Za naše čitaoce otkriva što je rekao Vuku Borozanu da bi ga privolio da igra za rukometnu reprezentaciju.

Objavljeno: 04. 01. 2018 - 00:00

ANALITIKA: Koji su to rezultati kojima ste obilježili godinu koja je za nama, i kako ocjenjujete radne dane koji su iza Vas?

JANOVIĆ:  Kada sam došao na čelo Ministarstva sporta bilo je vidljivo da, dvadesetak godina. nije bilo tog resora kao jedne krovne institucije koja je oslonac savezima, klubovima i sportistima.  Ističem da nam nije cilj da jurimo medalje, već da generišemo uslove da bi ponovo mogli da stvaramo velike generacije kakve smo imali prije dvanaest godina kada je Crna Gora postala nezavisna.

Imali smo zaista sjajne generacije, prvenstveno u vaterpolu, ženskom rukometu ali i drugim kolektivnim i pojedinačnim sportovima.

Kada sam tek postao ministar, prvo što sam shvatio je da moramo napraviti neke jasne procedure po pitanju funckionisanja sporta i u smislu registracije klubova, organizacije međunarodnih takmičenja a najviše u pravcu kontrole državnih sredstava. Drugim riječima, da iskontrolišemo gdje novac koji država opredjeljuje ide kada ih damo savezima i klubovima, odnosno da li dolazi do krajnjih korisnika - sportista.

Dosta sam ranijih godina slušao priče da nema mnogo novca za sport, da sportisti sa žaljenjem kažu da nemaju uslova, mogućnosti i pitaju se često da li država brine o njima. Preduslov za to je da administracije svih saveza shvate da su tu zbog sportista. Da nijesu sportisti ni zbog saveza, niti zbog Ministarstva sporta, nego mi zbog njih.

Prema tome i savezi i sve krovne institucije negdje moraju da znaju da onaj novac koji opredijeli država mora da se upotrijebi do kraja na sport - da se da sportistima i da se opredijeli za funkcionisanje sporta. To sigurno nije lak posao, naročito ako uzmemo u obzir da ministarstvo nije postojalo nekih 20-tak godina. Tako da postoje neke navike koje su godinama bile na sceni, a moraju da se negdje iskorijene.

ANALITIKA: Dakle, cilj je rigorozna kontrola trošenja državnog novca?

JANOVIĆ: Upravo tako. Ističem da je moj kurs od samog početka kontrola novca, najprije sa onim povratkom pola miliona eura u budžet gdje sam jasno htio da stavim do znanja da moramo imati jasnu specifikaciju troškova, jasnu naznaku gdje će taj novac da ide, i da se neće dozvoliti da se taj novac negdje zagubi. Jasno je da na taj način odmah dođete u konflikt sa mnogima, ali nemam problem s tim jer sam i kroz sportsku karijeru znao da me vodi - cilj. Naročito, jer sam smatrao da je to jedini mogući put, jer sam želio da taj novac dođe do sportista.

janovic2S jedne strane, mislim da se već u ovoj godini vide pomaci. Vidjeli smo dosta sportista koji su nam rekli da se vraćaju sportu kad su vidjeli da su njihove kolege novčano nagrađene, kako sada jasnije vide procedure koje su doduše postojale i u okviru postojećeg zakona, ali se nijesu sprovodile. Džabe nam bilo koji zakon ako nećemo da ga sprovodimo.

ANALITIKA: Ukinuli ste i avansna sredstva?

JANOVIĆ: Tako je. Ukinuli smo avansna sredstva koja su negdje bila praksa da se prije konkursa dodjeljuju, sa tim smo apsolutno prekinuli i rekli smo da nema nikakvih avansnih sredstava jer to znači da ako date nekome novac avansno - on je faktički već primljen.

Na dosta frontova smo iskoračili i najiskrenije želimo da stvari uredimo. Kao što znate ove godine smo po prvi put putem javnog konkursa pokazali da nijesmo mi kaznena ekspedicija koja hoće nekoga da maltretira, nego želimo da uredimo sport i opredijelili smo više novca nego ikad vrhunskom sportu.

Pored toga, opredijelili smo po prvi put direktno novčane nagrade sportistima u tolikom iznosu. Takođe, podržali smo međunarodna takmičenja i prvi put iz budžeta koji je bio namijenjen za sport, opredijelili smo 450.000 eura samo za infrastrukturu da bi stvorili uslove.

ANALITIKA: Spreman je i predlog zakona o sportu?

JANOVIĆ: Smatram da smo uradili mnogo u ovih godinu dana, možda neuobičajeno mnogo za resor koji je tek formiran. Mislim da su rezultati već vidljivi i da će biti vidljiviji kada novi zakon stupi na snagu. Jedini nam je cilj da budemo partneri sa svim savezima i svim krovnim organizacijama. Želimo da svi shvate da samo treba da rade svoj posao, i da sve to bude za dobrobit sportista i djece koji se sa tim bave.

ANALITIKA: Kada smo već kod djece, da li ste zadovoljni našim školama sporta i kako bi mogli regulisati problem talentovane djece čiji roditelji nemaju novca za članarinu? Da li bi možda osnovne škole trebale da obezbijede neki bolji vid treninga?

JANOVIĆ: To je neka želja koju imamo. Ako se sjetite prve konferencije koju sam imao, rekao sam da mi je želja da se djeca što više bave sportom. Kako? Možemo mi da pričamo do sjutra da bi voljeli da se oni bave sportom, ako im ne obezbijedimo uslove o kojima vi pričate. Što smo uradili konkretno? Ulažući u infrastrukturu popravili smo uslove. Ove godine, po prvi put, 67 osnovnih škola, sa djecom iz 6. i 7. razreda, učestvuje u školskom sportu - to smo takođe mi inicirali jer smo vidjeli da taj sistem školskog sporta ne funkcioniše kako treba. Napravili smo analizu sa Ministarstvom prosvjete i sve preuzeli na sebe. Opredijelili smo i naknade profesorima Fizičkog vaspitanja da bi dali tim ljudima do znanja da cijenimo to što nakon svojih časova treniraju djecu i sprovode fizičke aktivnosti. Iskreno, mislim da je samo jedan segment školski sport, koji međutim nije dovoljan.

Drugi segment je dječiji sport koji će dati bolje i efektivnije rezultate. To će biti jedinstvena stvar kod nas, jer u zemljama regiona ima mnogo više ljudi, i teško da se to može sprovoditi iz budžeta koji je namijenjen za sport. Mi ćemo pokušati da u određenim našim prioritetnim sportovima sufinansiramo roditeljima članarine. Na taj način ćemo pomoći klubovima da mogu da privuku što više djece da se bave sportom - upravo kod njih.

Sa druge strane, pomoći ćemo i roditeljima jer ćemo im olakšati način da plaćaju mjesečno te članarine. To je neki konkretan potez kako zamišljamo da pomognemo pojedinim sportovima jer, naravno, ne možemo obuhvatiti sve sportove sa budžetom koji imamo i koji ćemo za to da opredijelimo. Ali to će biti dobar početak preko kojeg ćemo da radimo na omasovljenju tog sporta. Moramo da budemo svjesni da roditelji uvijek žele da se dijete bavi sportom u klubu, mnogo je to privlačnije nego da se bavi u školama. Škole su odlične za nivo do takmičarskog. Takođe, nije nam suština da se ista djeca bave sportom i u klubovima i u školama, nego nam je cilj da se neaktivna djeca bave sportom. Međutim, teško je to sve sprovodljivo. Ovaj sistem školskog takmičenja će svakako da postoji, da opredijelimo negdje onu djecu koja žele da imaju fizičku aktivnost, da se takmiče, da se nauče postulatima sporta, dok bi ovaj dječiji sport bio ulaganje u bazu iz koje ćemo sjutra da iznjedrimo nove naše asove.

janovic3ANALITIKA: Crna Gora je mala država ali velika sportska nacija. Treba naravno gajiti uspjehe ali imate li možda u planu veća ulaganja na manje popularnim poljima u kojima pokazujemo dobre potencijale? Ove godine smo takođe imali mnogo nezadovoljnih saveza nakon dodjele novca, da li se oni bune sa pravom?

JANOVIĆ: Što se tiče dodjele sredstava, ja sam onaj koji je inicirao kategorizaciju sportova. Zašto? Upravo iz razloga da bi imali mnogo jasniju sliku koji su to sportovi po kategorijama koji nas na najbolji mogući način reprezentuju. Naravno, uvijek postoji razlika između olimpijskih sportova i onih koji to nijesu. Ta podjela postoji svugdje u svijetu, pa mora da postoji i kod nas. Mislim da u mnogo sportova smo fenomeni jer nacija brojčano mala da takve rezultate postiže, to je zaista nevjerovatno. Podsjetiću vas da u Londonu 2012. godine smo imali ekipe iz dva kolektivna sporta. To su prosto stvari koje su nevjerovatne, a sport je jedina oblast u kojem možete da se takmičite sa najvećim zemljama. Zbog toga smatram da moramo voditi računa o svakom sportu i to preko jedine mogućnosti koje imate - budžeta. Međutim, ne možemo na isti ili sličan način tretirati 50 sportova.

To Amerika ne radi, a mi definitivno ne možemo to da izdržimo... Mogli bi kada bi bio budžet 50 puta veći. Dakle, pokušavamo da u ovim nekim mogućnostima da se upodobimo i vodimo računa da one sportove koji nas promovišu na najbolje moguće načine, koji imaju popularnost i svjetsku zastupljenost da o njima vodimo malo više računa.

ANALITIKA:  Prošle godine smo imali uspjehe i u borilačkim sportovima?

JANOVIĆ: Prošle godine smo imali velike uspjehe u karateu koji je prvi put postao olimpijski sport. Dosta nas je momaka i djevojaka obradovalo sa medaljama, i Ministarstvo ih je novčano nagradilo. U borilačkim sportovima smo izuzetno talentovana nacija, pa ćemo i o tome voditi računa. Posjetiću vas da sam obećao i ispunio obećanje da će krajem nove godine biti raspisan konkurs o sufinansiranju za sljedeću godinu. Svake godine je bilo u martu, aprilu, maju mjesecu - što po meni nije logično jer kreću takmičenja i neke akcije od januara mjeseca.

Tako da bi bilo dobro da već u februaru, kada će biti završen konkurs, da ćemo moći tada da opredijelimo više novca.

ANALITIKA: Zašto neki savezi nijesu dobili novac?

 JANOVIĆ: Svako ko nije dobio novac preko konkursa, nije ga dobio jer se prvi put se susreo sa procedurama. Mi smo jednostavno poštovali pravilnik i to ne naš, nego onaj koji je donijet 2014. godine. Kada smo na konkursu za sufinansiranje rekli: ovo su dokumenta koja morate da donesete da bi mogli da učestvujete na konkursu, zvali su nas i pitali ''Zašto  izmišljate neka nova pravila''. Ne izmišljamo mi ništa, ovo je već na sceni godinama, nego ih niko nije vidio niti poštovao - tu ja već nijesam kriv.

Upravo ti savezi i klubovi koji se susreću po prvi put sa dokumentima, nijesu mogli da ih dostave, pa onda oni generišu taj neki revolt. Ja pozivam i njih, mi želimo da stranemo na stranu sportista, svih onih klubova i saveza koji kako treba sprovode sve procedure. Tu smo i za ovaj konkurs, samo neka dostave potrebnu dokumentaciju, pa će im biti opredijeljena sredstva. Uvijek je sredstava malo, što god da uradite teško da će neko reći da je super. Imamo toliko sportova i moramo negdje da imamo neke prioritete.

Povešćemo računa da nas oni sportovi, bilo olimpijski ili ne, a koji su nas predstavili na najbolji način da im na taj način pokažemo kako ćemo kao ministarstvo pomoći i dodijeliti više sredstava nego prije. Reći ću za Karate savez da je ove godine dobio tri puta više sredstava nego ikad. Kasnije se desilo da su pali na izvještajima, a opet su dobili taj novac, a planiramo da im dodijelimo i više novca, upravo zbog ovih medalja i svih tih stvari koje su ti sportisti ove godine postigli.

Takođe smo ove godine novčano nagradili najviše borilačkih sportova, iako smo imali u košarci i vaterpolu, juniorskoj konkurenciji osvojili evropsko srebro, i zlato. Sada smo upravo na ovom konkursu dodali još jednu stavku koja će im pomoći - stavili smo tabelu da svaki savez može da stavi jedan niz svojih najperspektivnijih sprotista, i mi da damo novac da ih oni stipendiraju tokom godine, nevezano od toga da li će da osvoje medalje ili ne. Podsjetiću. da smo u novom zakonu odredili stavku da onaj ko osvoji medalju stiče status perspektivnog sportiste i da će steći godinu dana da svakako od Ministarstva dobija novac. To su dakle sve konkretni potezi, da konkretniji ne mogu biti.

janovic4ANALITIKA: Mnogo veće države od nas imaju problema sa korupcijom u sportu. Imali smo i mi afera koje su nekako prolazile uvijek ispod radara. Da li Ministarstvo ima mehanizama da se uplete u ovu problematiku i da pomogne da se problem suzbije? Konkretno Zakon o sportu?

JANOVIĆ: Teško da Ministarstvo može imati mehanizama. Ali uvijek možemo biti partneri u tom dijelu. Ne može Zakon o sportu da rješava taj problem. Taj zakon je nešto što se naslanja na druge sistemske zakone. Ne možemo nešto što je pod ingerencijama drugih institucija da mi preuzmemo na sebe jer je nemoguće u sistemu to uraditi, ali možemo da se vežemo sa drugim institucijama.

Kao što ste dobro primijetili, to je zaista problem svih država i ta neka namještanja utakmica, teško je tome ući u trag. Sve se nekako usmjerava ka ministarstvu, zaboravljamo da imamo nekoliko stepenica prije toga - imamo klub, savez, COK, pa tek onda Ministarstvo sporta i neke druge institucije. Postavlja se pitanje ako sve treba Ministarstvo sporta da radi - što ćemo onda sa drugim savezima? Savez je taj koji treba da vodi računa o regularnosti takmilčenja, o sportistima. Mislim da možemo da budemo partneri u tome ali mnogo više mehanizama imaju savezi i druge institucije koje se bave time.

ANALITIKA: Imamo u Crnoj Gori 1.500 klubova, koliko je od toga fiktivnih?

JANOVIĆ: To je problem sa kojim se borimo na mnogo nivoa. Jedan od problema je što smo tek sada tenderskom procedurom došli do mogućnosti da dobijemo softver pod kojim ćemo da imamo centralni registar i koji će da nam otvori vidike po tom pitanju. Što se tiče klubova, mi samo znamo da postoji određen broj fiktivnih klubova ali još uvijek nemamo tačan podatak u kojem broju jer dokumentacija koju smo zatekli od Uprave za mlade i sport nije niti kompletna, niti adekvatna.

Sada se praktično mi borimo sa tim uporedo sa nekom našom željom da novim zakonom preregistrujemo sve te klubove i da tek onda vidimo tu pravu, prečišćenu scenu klubova koji će ostati u mogućnosti da se bave sportom. Dodao bih da pored toga što naša komisija izlazi na teren i provjerava uslove u smislu prostora, kadra, opreme a što se nikada ranije nije radilo, već sada imamo pomake u tom smislu, ali to se sve odnosi na nove klubove koji žele da se registruju jer imamo dosta i odbijenih a i onih koji su shvatili da je jedino moguće na taj način funkcionisati, te počinju da budu uredni. Ali za sve klubove koje smo zatekli ovu dokumentaciju, tek će nam novi zakon dopustiti da ih preregistrujemo po novim pravilima, sa komisijom koja će izlaziti na teren i što će se lica provjeravati u krivično kaznenoj evidenciji.

Ovo posljednje je posebno bitno jer smatram da ako želimo da nam se djeca bave sportom i ako treba da se ugledaju na ljude iz tog sistema onda ne smiju da se srijeću sa licima koja su prepoznata po krivičnim djelima. Ovo je već postojalo u zakonu ali se nije provjeravalo iz meni nepoznatih razloga.

ANALITIKA: Više puta ste najavljivali da ćete se baviti stvaranjem kulta nacionalnog dresa. Kako teče taj plan?

JANOVIĆ: Smatram da ako si u ovoj državi rođen u njoj živiš i ako su svi tvoji tu rođeni i umrli toliko godina unazad, normalno je i trebalo bi da je ponos igračima da igraju za ovu reprezentaciju.  I da ne razmišljaju da igraju za neku drugu. Uopšte nije suština da li tvoja reprezentacija može da dođe do medalje ili ne, pa ćeš sa nekom drugom doći. Tom logikom bi razmišljao i Ronaldo, pa bi pošao da igra za Njemačku, pa bi pet puta bio svjetski prvak, ali on igra za Portugal...

Mnogo puta se desilo da je sigurno rekao u sebi da mi je da igram u boljoj ekipi. Klub je nešto što mijenjaš, klub je nešto preko čega stvaraš svoju egzistenciju ali reprezentacija, nacionalni dres, grb, to je nešto što je svetinja.

Smatram da treba da to gajimo. Ne možemo i ne smijemo da dozvolimo da nam neki talenat od 20-22 godine pođe da igra za drugu državu.

Ljubav prema nacionalnom dresu treba da gajimo od malih nogu. Da djeca već od 10-12 godina počinju da shvataju koliko je važno igrati za svoju reprezentaciju. Tu organizaciju smo imali samo sa Vaterpolo savezom, gdje su djeca bila oduševljena, kada osjete šta to znači da im svira himna, kada obuku opremu reprezentacije, da se to dijete osjeti da je to reprezentacija za koju treba da igra kada poraste. Moramo raditi mnogo više na tom polju, jer smo se susretali sa prelascima igrača, možda više nego bilo koja druga država. 

ANALITIKA: Raduje vijest da je natkrivanje vaterpolo bazena u SC Morača pri kraju, nešto što smo definitivno dugo čekali. Da li je ovo samo početak i koje to još početne korake moramo preduzeti kako bi stvorili pogodno tlo za dalji napredak jer Crna Gora definitivno ne smije dozvoliti luksuz da bude na pozicijama koje u tom sportu ne zaslužuje?

JANOVIĆ: Mi smo stvarno bili fenomeni,  i podsjetiću da je jedno vrijeme o našoj vaterpolo reprezentaciji kružila šala da su evropski prvaci iz Malage 13 ljudi iz istog porodilišta. I to je istina - svi smo iz Kotora i Herceg Novog, s tim što HN nije imao porodilište pa su se svi rodili u Kotoru. To je nevjerovatno, da dođeš u situaciju da pobijediš Italiju, Njemačku, Hrvatsku, Srbiju... To su neke stvari u kojima smo specifični kao nacija i to treba da gajimo.

Kako? Upravo kroz infrastrukturu, koja će da stvori veću bazu. Ne smatram da je vaterpolo gen rezervisan samo za nekoga sa mora. Naprotiv, mislim da ima potencijala i u Nikšiću, Podgorici, svim drugim gradovima jer smo kršni. Raduje to za bazen u Podgorici, bazen u Nikšiću je završen ali treba u menadžerskom dijelu još da se poradi kako bi zaživjelo kako treba. Ono što je trenutno problem a što sam od početka mog mandata pokušao da riješim je bazen u Kotoru.

Možemo da pričamo koliko hoćemo i o svim drugim centrima, ali zaista je Kotor uvijek bio rasadnik talenata, tu imamo izuzetne trenere, i jedno podneblje koje živi za vaterpolo svih ovih godina. Toliko reprezentativaca je iznjedrio taj grad, i taj bazen je od krucijalnog značaja ne samo za Kotor već za čitavu državu. Djeca već treniraju i idu  do Budve, Herceg Novog i teško je to izdržljivo sa školom i svim drugim obavezama. To je prioritet broj jedan. Smatram da bi u narednom periodu mogli da stvaramo asove kakve smo imali. Važno je stvarati uslove pa će medalje doći kao nagrada.

janovic5ANALITIKA: Koliki je budžet za narednu godinu godinu I da li ste zadovoljni izdvojenim novcem?

JANOVIĆ: Budžet je isti kao prethodne godine. Interesantno je da je budžet Ministarstva sporta manji nego što je bio budžet Uprave za sport i mlade. Vidjeli ste i sami koliko stvari se uradilo. Pored obaveza koje imamo u sportu mi imamo i resor mladih, pod sobom i Direktorat za mlade koji radi kvalitetno svoj posao gdje smo se odlučili da za sljedeću godinu da povećamo sredstva. Mladi će imati skoro pola miliona da na konkursu takođe raspodijele omladinskim organizacijama i da i tu imamo benefite. I ove godine su imali 36 projekata koji su podržali negdje i studente da putuju po Evropi, podržavali edukaciju, seminare o suzbijanju govora mržnje itd...

Zaista, sa te strane imamo jedan dio koji obavljamo, a što se tiče sporta - nikada ne možete reći da je dovoljno. Kada bi bilo idealno onda bi svako bio zadovoljan. Mislim da možemo u ovom budžetu da se uklopimo da ove stvari koje smo rekli za početak opslužujemo i da možemo da kažemo da je to negdje zamajac. Znate da je negdje politika Vlade da se steže kaiš u svakoj oblasti,  tako da ne možemo nešto više od toga ni tražiti. Smatram da je ono što je Ministarstvo sporta uradilo, i što radi, da smo na tom fonu i da pokušavamo da u tim gabaritima se uklopimo a da opslužimo sve što je za sport.

ANALITIKA: Što ste rekli Vuku Borozanu s obzirom da je čvrsto rekao da neće da igra, pa se predomislio i rezultat nije izostao, Crna Gora je u jakoj grupi izborila plasman.

JANOVIĆ: Ja sam tak slučaj preuzeo na sebe, iako ne želim da sa te strane budem pogrešno shvaćen. Ja ne volim da pripisujem zasluge sebi. Smatram da je bila moja moralna obaveza kao, toliko godina uspješnog sportiste i sada ministra, da negdje kontaktiram te momke i vidim o čemu se radi jer su do mene dolazile suprotne informacije - od igrača i od Rukometnog saveza.

 Međutim, razgovarajući sa njim kazali su mi da je suština samo u tom poboljšanju uslova, tog odnosa, da su oni praktično tu, da bi voljeli da nastave igraju za našu reprezentaciju... Tako je naš razgovor i počeo a kasnije se uključio i Rukometni savez. U početku su bili rezervisani, mislili su da nema šanse, međutim desio se taj jedan obrt. Drago mi je ako sam uspio da doprinesem da se oni na bilo koji način osjete uvaženim u tom dijelu kojem su htjeli. Uvijek smatram da o našim reprezentativcima u svim sportovima moramo voditi računa. To je ono što sam na početku rekao da su savezi i COK i Ministarstvo sporta - da smo tu radi njih, a ne oni radi nas.

Takođe vrlo je važno da za našu reprezentaciju igraju najbolji i da uradimo sve da oni tu ostanu. Ovo je bila jedna od tih stvari da uradimo sve. Ne možemo samo da kažemo ''dobro on je odlučio da igra za drugu državu, to nije lijepo neka on ide''. Ne. Da vidimo mi zašto je njemu palo na pamet da igra za drugu državu i šta možemo da uradimo da on ostane ovdje, pa ako tada odluči da ide za drugu državu, to je onda druga tema. Da vidimo prethodno da li smo mi uradili sve što smo mogli da takvi igrači svjetske klase ostanu da igraju za nas. To je ono što se tiče toga da najbolji igraju.

Smatram da u dva naša sporta što su naš brend - rukomet ženski i muški kao i vaterpolo - ne možemo dozvoliti sebi luksuz da pravimo projekcije na četiri godine, deset godina itd. Moramo na svakom takmičenju pokušati da osvojimo medalju. Moramo da sve naše igrače i potencijale koji su još uvijek u snazi, koji su aktivni da ih uključimo bez obzira na godine. Za reprezentaciju ne igra ko je mlađi a ko stariji, ko je ljepši a ko ružniji, nego samo ima jedno mjerilo - ko je bolji a ko nije. Smatram da je to vrlo važno da negdje se ta smjena generacija pravi osjetljivije. Da svaki od onih igrača koji su svjetske klase ako i dalje igraju da treba uraditi sve da igraju dokle god im traje karijera. Pokazuje se da bilo kakav eksperiment druge vrste ne završi se na pravi način.

Luka ĐURIĆ