Kostić: Umjetnicima treba više podrške od države

Podgoričanka, Hajdana Kostić,  diplomirala je “grafički dizajn”na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Njena strast  je crtanje, a prije dvije godine dobila je nagradu za crtež na studentskom bijenalu crteža u Bugarskoj. Kostić za Portal Analitika priča o svojim projektima, inspiraciji, ali i tome koliko je teško biti umjetnik u Crnoj Gori.



Objavljeno: 12. 01. 2018 - 12:24

ANALITIKA: Šta je presudilo da upišete Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju? 

KOSTIĆ: Svi moji izbori uvijek su bili hedonističke prirode. Sa tri godine sam počela da sviram violinu, zatim se odlučila za klavir "jer se tu sjedi". Sa šest godina sam bila prvak u Evropi (Italija) u klaviru, međutim uskoro je nešto drugo što mi je prijalo bacilo klavir u zasjenak. Kad je na red došla odluka koji fakultet upisujem, moja sestra je već bila student FLU-a Cetinje, a posjećujući nju i fakultet došla sam do zaključka kako je kul što profesori i studenti zajedno piju kafu i druže se i svi su opušteni, tako da je to presudilo.  Naravno, umjetnost je uvijek bila prirodan izbor za mene, samo je našla drugi kanal da se ispolji.

ANALITIKA: Na koje ste projekte do sada ponosni i na čemu trenutno radite?
KOSTIĆ: Ponosna sam na humanitarne izložbe jer smo oba puta uspjeli da skupimo preko 1000 eura za samohranu majku sa pet djevojčica i za porodicu na rubu egzistencije s mentalno oboljelim članom. Zatim na prodajno humanitarnu izložbu "Art Rooms" gdje je dio novca od prodatih radova poslužio za opremanje bolesničke sobe na psihijatrijskoj klinici. Oko 70 umjetnika su izlagali radove na sve tri izložbe i hvala im. Takođe, ponosna sam na projekat "Stvarajmo zajedno" u okviru podgoričkog kulturnog ljeta gdje su građani Crne Gore sprejevima uz našu pomoć i slaganje napravili jednu zajedničku sliku, vizuelnim identitetom PG Akademije piva što sam sve realizovala s kolegom Stefanom Bulatovićem. Ponosna sam na svoju nagradu za crtež u Bugarskoj 2016. Kad god završim sa nečim, imam potrebu da idem dalje. Imam ideje i uvijek sam u potrazi za tim kako da ih realizujem. Mislim da je svrha čovjeka da neprekidno raste i da se razvija,što na žalost, nije tako česta pojava, jer ljudi u jednom trenutku života odluče prosto da je učenju došao kraj i pa i ostanu tu gdje jesu.

ANALITIKA: Je li teško u današnje vrijeme zarađivati od umjetnosti?
KOSTIĆ: Jeste teže u Crnoj Gori. Što bi rekla moja profesorica klavira Lidija Skender, "Umjetnost nam ne treba, jer se ne može pojesti". Fali nam podrške od strane države. S druge strane, dosta umjetnika je tradicionalno i većinom zatvoreno za druge umjetničke forme osim klasičnih, tako da vjerujem da obje strane imaju na čemu da porade. Država treba da nam pruža više prilika, stipendija, nagrada, pomoći, prostora, a umjetnici treba da prate dešavanja u svijetu (konkurse, izložbe), da budu uvijek novi,ambiciozni, fleksibilni i da pokušaju da istraju i guraju svoje uprkos ne tako pozitivnim okolnostima. U svijetu imamo nemali broj primjera umjetnika koji su bogati, pa i milioneri, a bili su na početku nepopularni i odbačeni. Za to je potrebno bogatstvo u glavi, koje će se kad tad manifestovati u stvarnosti, u skladu s naporima pojedinca.

ANALITIKA: Gdje pronalazite inspiraciju?

KOSTIĆ: Pablo Pikaso je rekao da "Inspiracija postoji, ali mora da nas zatekne u radu."
Prije nekoliko godina kad mi je bilo ozbiljno narušeno zdravlje, bila sam primorana da se promijenim. Izgubila sam težinu,odbacila loše navike i ljude, uvela sport u život, i prosto počela da otkrivam sebe kakva nisam znala da ikad mogu da budem. Jako me inspiriše pobjeda čovjeka nad sobom, što smatram najvećom pobjedom. Inspirišu me pisanje dnevnika, meditacija, smijeh, muzika, knjige, priroda, ljepota, pomisao da ću ikad naslutiti odakle i čemu ovaj predivni život na Zemlji. Kad si rođen kao umjetnik jednostavno živiš umjetnost, ona je dio svega što radiš i sve vidiš drugačije. Ali ona mora da se njeguje i kao što je rekao Pikaso, rad trijumfuje nad pukim talentom.

ANALITIKA: Možete li mi reći malo više o crtežima kućnih ljubimaca koje trenutno radite..?
KOSTIĆ: Jedne večeri me je zatekla inspiracija na pravom mjestu i rodila se ideja o Ink 22. Sjutradan sam dobila prvu narudžbu. Instagram i Facebook sam otvorila prije desetak dana, tako da su u pitanju  počeci ali vjerujem da ovo može biti jako zanimljivo vlasnicima ljubimaca (živih ili preminulih) koji žele da imaju svoje voljene prijatelje ovjekovječene. Ink 22 je takođe super za one koji jednostavno žele da imaju neku životinju po izboru kako bi im ukrašavala dom. Personalizovani crteži su sjajan poklon za praznike, rođendane, godišnjice. Ink 22 je za inovativne ljude koji prepoznaju kvalitet. 

Radim Windsor&Newton crnim tušem na papirima dimenzija 29,7x42cm (A3), po fotografiji koju naprave ili odaberu naručioci i u roku od 3 dana i po cijeni od 50€ dobijaju svoj portret. 

objava-1

ANALITIKA: Koji su Vaši budući planovi?

KOSTIĆ: Planiram da razradim Ink 22. Prva sam u Crnoj Gori koja je uradila ovako nešto, tako da to zaslužuje da se digne na još veći nivo. Pored toga, s obzirom da sam se dosta bavila grafičkim dizajnom, a moje srce je ipak u crtežu, planiram da se pozabavim više svojim autorskim crtežima, koje ćete, nadam se, imati priliku da vidite na nekoj od izložbi ove godine.