PUSTAHIJA: Godine pocinju Amfilohijem

Autor:

PUSTAHIJA: Godine počinju Amfilohijem

Dodijalo mi je više pisati o Amfilohiju zvanom svetosavski Apis bik. I to iz više razloga. Prvo, nisam ja njegov biograf pa da ga pratim koliko god on budalesao crnogorskom političkom scenom i davao materijala za ruženje i sprdnju. Drugo, prosto prezirem taj rudiment srednjeg vijeka. Treće, on iritira toliko ljudi da nastane mnoštvo reakcija, osvrta i kolumni, od kojih su poneke genijalno dobre, tako da je teško ostati originalan.
Objavljeno: 17. 01. 2018 - 07:57

Piše: Milorad PUSTAHIJA

 Zbog čega je tako svake godine? Zato što ga uzbude nadolazeći praznici poput Badnjeg dana i srpske Nove godine, u kojima je pucnjava sastavni dio molitve i činodejstvovanja. I gledajući tako pastvu kako puni fišeke i stavlja miću i kapisle u ćikete, on u egzaltaciji prosto raspali verbalno pošto on „kao“ nije naoružan.

Ove godine je eksplodirao kao trotilsko punjenje i napao je čak i nedodirljivog Vučića i proglasio ga izdajnikom. Potpuno nehotice i u žaru strašnog srbovanja otkrio je nama Crnogorcima, tj. volovima i kominternovsko-đilasovskim kopiljanima dvije važne stvari: a) da naša Vlada nema nikakvih identitetskih osjećaja i politika i da se kroz političku i socijalnu stvarnost provlače poput blavora ka svojim privatno interesnim ciljevima i da im je demagogija najjače oružje i b) da ni u najvećoj ljutnji Vučić nije spreman razračunati se sa mantijaško-desantnim trupama SPC na teritorijama van svoje države na koje pretenduje.

 „Pa luda Amfy ujeda i bode i ima svoj ludi osjećaj slobode“. Napale su ga refleksno Vučićeve medijske raketne baterije, a on sam je predsjednički izrazio nelagodu i zamalo ,,pustio suzu“. Može mu se jer mu se po ko zna koji put Amfilohijev šef Irinej uvukao kroz stražnji otvor tvrdeći da su oni Bogu zahvalni što im je dao Vučića i da je Vučić maltene avatar (silaznik) tj. Božija inkarnacija na zemlji. Jer u protivnom, Vučić i Dačić u samo tri rečenice smjeste SPC u Srbiji na mjesto koje im pripada, ali su zato do zadnje kapi demokratije pa čak i pomalo krvi spremni da brane nedodirljivost invazionog dijela SPC u Crnoj Gori.

Ma gade mi se prosto sa svojim velikosrpstvom, ali ne toliko koliko naša pseudoeuroatlantska i pseudoprocrnogorska vlast. Došlo mi je da zakumim Bogom Amfija, koji je budalesao i činio nepočinstva mimo majčina sina, da ide do kraja i uradi „Zukorlićevu piruetu sa Cukuhara saltom“ i skine mantiju i kamilavku i kandiduje se za Predsjednika Crne Gore. Pobijediće sigurno i najzad doći na fikus funkciju sa koje se proglašava i rat i mir i na kojoj može po dva puta vraćati svaki demokratski i civilizovani zakon, a nema Skupštine koja bi smjela treći put protiv njega. Tada bi mogli mi volovi i kopiljani da se otvoreno razračunamo sa tobom i tvojima bez teologije i mudrolija. A i dobri Gospod Bog bi malo počinuo od svojega razmetljivog i grešnog sluge.

Čak bi i naša premudra vlast u tom slučaju morala da iz polutame svojih valorizacija izađe na biljegu i svjetlo dana i da nam objasne da li je Milo zaista veliki Amfijev prijatelj ili „najveći izdajnik u istoriji Crne Gore i šef i tutor Vučićev“.

Nekako u isto vrijeme umrla je dvogodišnja djevojčica u porodici u stanju socijalne potrebe i odmah su NVO digle demonstracije i tražile smjenu resornog ministra. Iako nisu bili načisto da li je umrla od gladi ili nedostatka insulina - buka nije popuštala. Najzad je premijer Marković naložio opsežnu istragu i izjavio da je bilo nekih propusta u radu nadležnih institucija. Kao težak građanin zahtijevam da istragom budu obuhvaćene i sve NVO u Podgorici koje su registrovane za humanitarne djelatnosti i utvrdi koje nisu reagovale i da se odmah skinu sa budžeta. Takođe zahtijevam da ni o čemu, pa ni o javnom servisu, a kamoli o izborima, zakonima i bilo čemu drugom bitnom ne mogu glasati ni odlučivati članovi i funkcioneri NVO jer nisu izabrani i nemaju mandat. Mogu davati samo konsultativne usluge i volontersku pomoć.

 Pretvorili su se poput SPC u parapolitičke falange jednake neodgovornosti i nekažnjivosti i slične razorne moći. Što bi im značila smjena ministra Purišića? Da ne misle da bi došao bolji? Ili bi taj resor usrećili sa nekim neuspješnikom sa predstojećih lokalnih izbora kao što su Ministarstvo kulture usrećili Bogdanovićem? To pokazuje takođe koliko pojma o kulturi i njenom značaju ima vladajuća vrhuška. Kultura i diplomatija i bar 40 odsto ministarskih fotelja postali su azili, prihvatilišta za nesposobne i potrošene a podobne i vjerne. Zato, pustite se gluposti, sačekajmo kraj istrage i dajmo spokoja ožalošćenoj porodici i pokoja tom nesretnom djetetu. Eventualne krivce brzo, javno i hametice posmjenjivati i kazniti.