Nesposobnost ili loša namjera

- Lošeg stanja u svim segmentima djelatnosti Narodnog muzeja, pored pripadnika službe obezbjeđenja, bili su krajem devedesetih svjesni i pojedini radnici i profesionalci, koji su smogli hrabrosti da ukažu na brojne neregularnosti. Štaviše, nedvosmisleno su potvrdili tezu da su učestale krađe iz tog perioda najvjerovatnije počinjene u sprezi sa nekim iz ustanove.

Objavljeno: 13. 02. 2018 - 03:04
Nesposobnost ili losa namjera

U pismu, koje su u martu 1998. godine poslali na adresu Ministarstva kulture, ističu da učestale krađe iz depoa muzeja nijesu nastale isključivo djelovanjem tzv. „objektivnih“ okolnosti, već u prvom redu zbog teških propusta u zastupanju interesa ustanove, njenom funkcionisanju i uopšte organizaciji.

Iz pisma je jasno da se njihovi stavovi maltene u cjelosti poklapaju sa izvještajem službe obezbjeđenja, samo što su iznijeti u nešto suzdržanijoj i akademskoj formi. Takođe je jasno da je Ministarstvo kulture bilo informisano o nagomilanim i gorućim problemima u najvažnijoj ustanovi kulture u Crnoj Gori.

KAMERE SU UKRAS

Potpisnici izvještaja ukazuju da je Narodni muzej ustanova zadužena za više stvari, od kojih su dvije fundamentalne: fizička i pravno-tehnička zaštita pokretnog spomeničkog fonda.

 - Što se tiče fizičke zaštite, posljednji događaji su egzaktan pokazatelj njegovog stanja. Dvije krađe, a izgleda da nijesu bile i jedine (sudeći po onome čime raspolaže MUP) ukazuju na totalnu dezorganizaciju u tom pogledu – navode radnici Muzeja.

Odgovorni u instituciji i državni organi, kako ističu, odavno znaju da smještajni uslovi ne odgovaraju normativnom minimumu i da su uglavnom improvizovani. Ne samo da su nezaštićeni predmeti, već i sama tehnika kojom bi se kontrolisale prostorije.

- Primjera radi, postalo je maltene uobičajeno da u Vladinom domu nestaje sitan inventar (slavine, ogledala) kao i djelovi sa kamera koje od instaliranja imaju funkciju ukrasa na stepeništu. Kontrolni TV pult prekrila je prašina, a sistemi za alarmiranje, instalirani po svim objektima, nijesu nikada bili povezani sa centrom za uzbunjivanje niti dobili internu funkciju.

U međuvremenu su i zastarjeli, neupotrijebljeni propadaju, kao mnogo što drugo ovdje – ističu potpisnici izvještaja. Ukazali su i na prostore u atrijumu Vladinog doma, koji su namjenski adaptirani za smještaj fondova, prije svega slika Umjetničkog muzeja. Odavno su te prostorije, naglašavaju, pokazale svoje „kvalitete“.

- Iz debelih betonskih zidova, za čiju su izgradnju utrošena ogromna sredstva, tokom poplave 1986. godine voda je izbijala mlazovima i za tili čas došla do plafona - navodi se u izvještaju.

SPREGA IZNUTRA

Krađa slika Vlaha Bukovca, prema navodima u izvještaju, alarmantno je ukazivala na više novih, veoma važnih aspekata cijele problematike.

- Samo neodgovorni ili zlonamjerni mogu prenebreći ili neodreagovati na činjenicu da su u posljednja dva slučaja krađe izvršene nenasilnim upadom u depoe, jer tragova obijanja nije bilo. Očigledno je da se radilo i radi o sprezi sa nekim iz ustanove jer: ili je lopov (u prvom slučaju) imao na raspolaganju ne samo tačnu informaciju o lokaciji traženih predmeta (radilo se o dva depoa), pa i dovoljno vremena da uz pomoć ključeva ili drugog sredstva otvori vrata, uzme predmete i neometano izađe; ili je, ne znajući tačnu lokaciju slika, imao vremena i mogućnosti da obiđe sve depoe i uzme što mu treba. Nije isključena ni mogućnost iznošenja predmeta tokom radnog vremena – navodi se u izvještaju.

Potpisnici naglašavaju da niko ne može biti relaksiran odgovornosti po metodu „nijesam znao“ ili „ko bi pretpostavio“.

- Međutim, umjesto alarmiranja javnosti i državnih organa poslije zadnje pljačke i preduzimanja efikasnih mjera sanacije u ustanovi, uz pomoć Ministarstva je plasirana teza o navodno beznačajnoj materijalnoj vrijednosti nestalih predmeta, iako je dobro poznato da se ustanove ove vrste rukovode (ili bi barem to trebalo) sasvim drugačijim principima u odnosu na predmete povjerene na čuvanje – ističe se u izvještaju. Objašnjavaju da tržišna vrijednost za muzej nije kriterijum, te da se ne smije osnovni problem, a to je pljačka, stavljati u drugi plan.

ČEMU KUĆICE

Potpisnici izvještaja ujedno su postavili i pitanje odgovornosti onih koji definišu finansijske prioritete. Pitaju se kako to da se u ovakvoj situaciji, kada su osnovne funkcije ustanove dovedene u pitanje, finansije usmjeravaju na izradu gipsanih kućica i sličnih, krajnje perifernih stvari.

- Kažemo perifernih, jer to niti daje značajnijih prihoda, niti predstavlja nešto čime bi se (pogoto sada) trebalo baviti. A košta poprilično, jer ono što je prošle godine uloženo u nabavku sušilice i peći za keramiku (koji nijesu instalirani jer za to trebaju dodatna sredstva za ugradnju kablova širokog profila i priključaka) moglo je biti upotrijebljeno u, primjera radi, opravku „reprezentativnih“ prostora Dvora i Biljarde, koje nagrizaju mikoze i vlaga, tapeti od svile se raspadaju, vrijeme i nebriga čine svoje. Da ne govorimo kako tamo prolaze oni provjereno vrijedni eksponati – naglašava se u izvještaju.

Autori izvještaja pitaju se, takođe, zašto ima novca za novi automobil, promašene dogovore i putovanja, ispijanje reprezentacije, izgradu blokčića, a nema za ozbiljne projekte muzejskih stručnjaka čije radove realizuju rado druge države, zamjenu zastarjele opreme pojedinih službi ili nabavku savremenog sefa za smještaj izuzetno vrijednih predmeta kao što je ikona Bogorodice Filermose.

- Kad smo već kod sigurnosti, možda nije bilo zgorega ponešto investirati u zamjenu brava, jer je neometana „prohodnost“ kroz depoe i objekte previše očigledna da bi se mogla zanemariti – navodi se u izvještaju.

SAMO NA PAPIRU

Tehnička služba, prema riječima potpisnika izvještaja, odavno ne raspolaže odgovarajućom tehnikom i radionicama.

- Služba nije osposobljena ni za osnovne funkcije, a kamoli za neke komplikovanije poslove – ističe se u izvještaju.

Dodaje se da je Matično-dokumentaciona služba matična samo na papiru, jer kao takva nikada nije zaživjela.

- Iako bi trebalo da bude nadležena za rad petnaestak područnih odjeljenja, mi nemamo praktično nijedan dosije o predmetu sa terena. Štaviše, postoje i velike neregularnosti na internom planu. Zapravo, Istorijski muzej pravno-tehički ne postoji, a revizija u cilju sravnjivanja fondova i primopredaja dužnosti u Umjetničkom muzeju nikada nijesu praktikovane – ističe se u izvještaju.

Ništa bolje stanje, prema navodima u izvještaju, devedesetih nije bilo ni u segmentu Matične dokumentacije, tj. foto-dokumentacije.

Služba se nalazila u potkrovlju s razbijenim prozorima i rupom na plafonu iz koje je mlazom curilo kad je kiša.

Biblioteka i Arhiv, takođe, rade u izuzetno lošim smještajnim uslovima (bivša dvorska štala), a ta činjenica poprima tragičniju dimenziju ako se uzme u obzir da se u Arhivu čuvaju na hiljade raritetnih dokumenta i vrijednih knjiga.

TRULI KOMPROMISI

Na kraju izvještaja ističe se da se radna disciplina ne može uspostaviti ako oni koji su zaduženi za organizaciju poslovanja i poštovanja zakona na najeklatantniji način gaze kako same zakone, tako i profesionalni moral.

- Radna nedisciplina je, između ostalog, posljedica pomenutih trulih kompromisa, a osnovni problemi se neće eliminisati, ukoliko se ne eliminišu njihovi nosioci. Do kada će se, na koncu, zlupotrebljavati savjest i dobra volja onih kojima je do muzeja zaista stalo? Do kada će se i zbog koga, samo praviti šminka i iluzija idile? Ne vidjeti očigledno znači ili nesposobnost ili lošu namjeru – ističe se u izvještaju, koji su potpisali Vesna Kalezić, Stojanka Ivanišević, Aleksandar Berkuljan, Dragana Mrvaljević, Marina Mijatović, Rajka Vujović, Tatjana Jović, Anđa Kapičić, Goran Čelebić i još jedna osoba čiji potpis na dokumentu nije bilo moguće identifikovati.

 

Pobjeda