Duplo golo

Duplo golo, ako neko ne zna, naziv je za onu potpuno crnu dominu bez ijedne svijetle tačke sa obje strane. Ne bojte se, neću sad da igram domine sa vama, već ta domina mi pomaže da slikovito prikažem naše šanse na putu u EU. Ali i njihovu žudnju za nama, tako i iskrenost naše težnje ka njima

Objavljeno: 08. 03. 2018 - 06:44

Koliko je uopšte ozbiljna ta EU birokratija, sastavljena od političara sa klupa za rezerve, govori i veoma niska izlaznost birača kada ih biraju. To su likovi koji uglavnom nisu svjesni ni dilema i kontroverzi unutar sopstvene Unije, a kamoli otužnosti naše pozicije. Čak ni Bregzit nije uspio da ih naśekira i uozbilji. Proširenje je odavno passe priča, ali gode im cupkanje i vapaji zapadno-balkanske buranije pred njihovim vratima, jer im održavaju iluziju o sopstvenoj veličini kao i o tome da su oni svojim nehajnim i usputnim vaspitnim radom sa divljacima u stanju spriječiti snažno širenje ruskog, kineskog i turskog uticaja na pomenutoj teritoriji.

Pa nas onda postrojavaju u regate, konvoje, zajednička tržišta, produžavaju trajanje utrke pa kad neko posustane oni ga ohrabre titulom kandidata ili lidera ili tome slično. I tako svi od fizičara Hana do Junkera. Sam Lavrov abortira po pet-šest ovakvih po sastanku. Koliko je to uopšte bitna ekipa govori i izjava NVO vedete Daliborke Uljarević da je razgovarala sa relevantnim osobama iz EU o tome „da se tamo ne gleda sa odobravanjem na kandidovanje Mila Đukanovića na najviše pozicije u državnoj vlasti“. Jebote! Oni pregovaraju sa Daliborkom, a ne sa našim zvaničnicima. Izdašno plaćaju njenu i još neke nevladine organizacije koje niko od nas nije birao niti ovlastio za takve djelatnosti. Zbog ovakvih kontakata sa ruskim adresama i osobama CIA, FBI i odbori Kongresa istražuju Trampa i familiju mu i savjetnike iz predizborne kampanje. A našoj politstarleti niko ne smije ni da šušne. E kakvi smo – skapali da bog da jaki od cupkanja ispred onih vrata. A zaludu, krenuli smo fino na Zapad i ušli u NATO. Malo li je? Zašto ne usvajamo mi sami te evropske vrijednosti, prakse i zakonodavstvo pa kada nas to osnaži i usreći, ući ćemo u EU kao član familije a ne kao tamo neki kandidat. Ukoliko se EU do tada ne raspadne, potpuno ili na nekoliko dijelova različitog stepena važnosti.

Čim sam stavio tačku na kraju pretposljednje rečenice shvatio sam da je utopistička. Iluzorno je očekivati da naša vlast iskreno hrli u EU. Svaki član te vlasti zna da je po EU mjerilima njegov imetak nezakonit a karijera kao i mnoge odluke, u najmanju ruku, kontroverzne. Zato ova igra pregovaranja toliko traje. Imponuje EU birokratiji i održava našu nesmjenjivu vlast. Jedino smo mi obični građani „gubitnici tranzicije“ i ovdje na gubitku, pa ćemo postati još i „gubitnici integracija“.

Promijenite onda vlast, pomisliće neka demokratska naivčina. E moj brale, da dođu ovi drugi na vlast, neka što ne bismo dobili pravnu državu, nego bismo izgubili i ovu mrčenu koju imamo. Ostala nam je još posljednja šansa da lex specijalisom pod nazivom „Ko je jamio, jamio“ aboliramo sadašnju vlast od grijehova nezakonitog sticanja, da bi nas bez straha snažno poveli ka EU. No, izgleda da ne bi ni to pomoglo. Oslobođeni straha, a puni para, još bi snažnije i autoritarnije prigrabili vlast. Znate onu narodnu: para ne muči nego buči.

Ma jebeš narodnu, Marks kaže, na naučnoj bazi, a mislim da se i Tomas Piketi slaže, da svaki kapital nastoji zadržati uslove u kojima je nastao. Naši kapitali su uglavnom nastali švercom, kriminalom, korupcijom, klijentelizmom, sinekurstvom te razuzdanim bezumnim i volšebnim „valorizovanjem“ resursa. Znači: opet pred ona vrata i na početak „mape puta“. I tu se nade počinju topiti. Turkofilija, rusofilija, srbofilija raznose naše snove, nade i snagu poput maslačkovog sjemena pred sve više vrata. Od tuge mi dođe da recitujem Šantića: „Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat kô što ovo grije...“ Ali što bih to pjevao kad niko nigdje ne ide već svaka manjina doziva omiljenog hegemona u Crnu Goru, nama Crnogorcima za vrat. Neće da može braćo, to je mnogo grubo i sebično i dovešće, što bi naš veliki „genocidni“ pjesnik rekao, „do istrage naše ali vaše“, što opet nije nimalo evropski, pa nas opet vodi u sankcije, pa posipanje pepelom po glavi, pa kandidat, pa „Mapa puta“, pa lideri, pa opet na vrh glave.

Šteta, mogli smo puno bolje proći, jer sve je to mnogo jednostavno. Trebalo je samo da dosljedno i do kraja ispoštujemo član 1. Ustava Crne Gore koji glasi: Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.

Je li, zaboga?