Vuković: Predsjednik na braniku državnog identiteta i suvereniteta

Daleke 1888. godine knjaz Nikola je pisao da se mora biti na oprezu da se u našu državnu kuću ne uvuku elementi rastrojstva koji bi je brzo potkopali. Element ustrojstva, državna čuvarkuća jeste identitet. Besvojstvenost pojedinih političkih grupacija na našoj javnoj sceni, učvršćuje nas u namjeri da ispunimo sadržajem svoju identitetsku politiku, smatrajući da po našu budućnost nema veće opasnosti od politike onih koji se ni sa čim i ni sa kim u svojoj prošlosti i sadašnjosti ne mogu identifikovati. Bezlično lice politike nema oči da vidi danas, niti usta da najavi sjutra. 

Objavljeno: 13. 04. 2018 - 12:47

Piše: Aleksandra Vuković

Demokratska partija socijalista ima oči kojima je zagledana u kulturno i umjetničko nasljeđe Crne Gore, ali i usta da o njemu zbori i oglasi ga jedinstvenom bazom na kojoj će se graditi i razvijati njen državni identitet.

Crnogorski jezik,  dio međunarodne jezičke zajednice

Po naše državno opstajanje još su opasniji nekadašnji glasnogovornici crnogorskog nacionalnog identiteta, koji su utihnuli kao vukovi u jagnjećoj koži pred svojim izbornim porazima i neprirodnim savezima sa partijama u čijem zagrljaju mogu osjetiti samo njihov prezir i trenutni interes, jer te su partije, svih ovih godina dosljedno ostale na pozicijama negiranja nezavisnosti Crne Gore i njenih spoljnopolitičkih orijentira, čime, bez obzira na bizarne načine na koje to čine, pokazuju konstantu identitetske politike. Demokratska partija socijalista je građanska partija, koja u svojim redovima ima Crnogorce, Srbe, Albance, Muslimane, Bošnjake, Hrvate. Građanska je i po tome što jedanko čuva svojstvenost svih zastupljenih nacionalnih grupa. Nezaustavno okrenuta Ustavu Crne Gore, naša partija je učinila sve da zvanični jezik Crne Gore, crnogorski, dobije međunarodni kod za jezik, stvarajući iz dana u dan uslove da to postane moguće. Lingvistička prepoznatljivost crnogorskoga jezika, osporavana decenijama borbe, sada je i međunarodno priznata. Ako se ima u vidu što je ovome uspjehu prethodilo, kakva neumjesna, a često i nehumana propaganda, onda on postaje jedan od glavnih stubova crnogorskoga identiteta. Jezik kojim se krčio put našoj državnosti, stoljećima star i natapan iskustvom predaka, prošavši kroz duh naših savremenika, sada je s oznakom CNR, na latinici i ćirilično, postao dio međunarodne jezičke zajednice, čime su građani i građanke Crne Gore i zvanično postali „narod čovječanstva“.

U atmosferi stalnog negiranja prava jednog dijela naših građana da se nacionalno osjećaju kako žele, da se kulturno i jezički opredjeljuju kako misle da treba, izmišljanjem kovanice „novocrnogorci“, čime se želi obezličiti i učiniti nesadržajnim identitet Crnogoraca, ruganjem crnogorskom jeziku kao „novogovoru“, čime se pokušava pokazati njegova neutemeljenost u našoj jezičkoj tradiciji, naša je dužnost da stvorimo uslove za pomirenje zasnovano na poštovanju drugoga, a ne na njegovom horskom, beskrupuloznom i ničim kažnjivom nipodaštavanju. Moramo biti svjesni da mi postojimo u odnosu na drugost, ma kakav naš odnos bio. Negiranjem drugoga ne postvaruje se sopstvo, ono se realizuje afirmacijom sistema vrijednosti koji stvaramo i sa kojim se identifikujemo.

Naš imerativ je društvo socijalne pravde i demokratske suštine

Kulturna politika i politička kultura moraju ići ruku pod ruku u susret promjenama koje svi priželjkujemo, a naš imerativ je društvo socijalne pravde i demokratske suštine. Umjesto udaranja političkih protivnika šibom saopštenja koja su postala antologije tračeva sastavljene isključivo poradi ličnog ozloglašenja neistomišljenika, trebalo bi se zapitati jesmo li u našoj političkoj i društvenoj zbilji važni mi ili oni koji nas biraju. Ako se borimo za demokratizaciju društva, a imamo političare i medije koji se lažno bore za građansko društvo dok se utrkuju ko će objaviti malograđanskiji sadržaj, moramo im svakodnevno ponavljati da je to što čine ruganje građanima koji su na svim izborima davali podršku kreatorima kulture dijaloga, tolerancije i kompromisa. Ova kultura je naš identitet, ma što o tome mislili političari koji su na scenu uveli narativ populizma, pokušavajući da olabave moralnu disciplinovanost našega društva, jer samo „humani individualizam“ političara može sačuvati ugled našega demokratskog građanskoga bića.

Predsjednik kao branič identiteta, a ne predsjednik kao zatočenik antizapadne politike

 U narodu je kazano, „svako čudo za tri dana“. Upravo stoga je Demokratska partija socijalista nesklona bombastičnim nastupima, senzacionalističkim izjavama kojima se postiže kratkoročni efekat na javnoj sceni. To prepuštamo političkim protivnicima, čime sebi obezbjeđuju poraz na svakoj izbornoj provjeri. Mi ćemo neprestano raditi na očuvanju Njegoševe, Lalićeve, Zogovićeve, Avdove, Dadove, Vojove Crne Gore... To je Crna Gora koja će svojim svojstvima dati poseban doprinos evropskom kulturnom identitetu. I to je Crna Gora koja je čudo među državama, čudo slobode i originalnosti. Ta Crna Gora izabraće za svoga predsjednika čovjeka koji će biti branič njenog suvereniteta i identiteta, posebno u vrijeme digitalnih hajkača, ništa manje opasnih od onih opisanih Lalićevim perom. Predsjednika-zatočnika, vazda spremnog na borbu za bolju Crnu Goru pripadnu evropskom kulturnom kontekstu, a ne zatočenika antizapadne politike. Predsjednika koji će umjeti sačuvati Crnu Goru od elemenata rastrojstva i učiniti je subjektom stabilnosti na Balkanu, u kome je srce Evrope.

Autorka je poslanica DPS-a