Politika i novinarstvo u Crnoj Gori

Te nove  mlade političare dobili smo “iz druge ruke”, pošto su prethodno prošli “promoterski staž”  kod samoproklamovanih arbitara iz “nezavisnih” medija, a onda su kao fudbaleri za jednu sezonu, mijenjali partije, da bi na kraju osnovali svoje političke partije.

Objavljeno: 25. 05. 2018 - 09:52

Piše: Blažo Sredanović

Nagli porast gotovo eksplozija društvenih medija približila je politiku narodu više nego ikada ranije i pretvorila je u formu razonode i zabave dje posmatrači postaju aktivni učesnici. To često predstavlja plodno tlo za demagogiju i trivilizaciju dnevnog života-posebno upravljanja državom. Previše je natrpana javna scena male Crne Gore sa tolikim brojem medija, NVO i političkih partija.

Postoji prezasićenost informacijama, koje se olako zloupotrebljavaju. Tomas Eliot se pita: Đe nam je život izgubljen u življenju? Đe nam je mudrost koju smo izgubili u znanju? Đe nam je znanje koje smo izgubili u informacijama?

Crna Gora je u procesu oslobađanja od plemenskog ustrojstva i usvajanja liberalnog građanskog društva. Tranzicije su bolne i u razvijenim zemljama, a mi jos liječimo stare istorijske rane društva sa raspolućenim identitetom. Kao prethodnica ulaska u EU, članstvo u NATO predstavlja  geostrateški, istorijski i kulturno epohalan događaj i globalni pomak od ogromnog značaja, ne samo za Balkan nego i šire. Svako se u ovome ponaša po svojoj procjeni na kojoj smo dionici toga puta.

Problem nastaje kad pojedinci, ili grupe ljudi insistraju da treba djelovati kao da smo već na kraju toga puta, a ne tek na uspješnom početku. Ignorišu se hipoteka prošlosti, realne mogućnosti i stanje u okruženju. Poznato je da su lokalni i međunarodni problem Balkana imuni na “quick fix” i da njihovo rješenje zahtijeva uporan i konzistentan napor. Francuzi kažu: i vremenu treba dati vremena! A sunce nece izaći ranije, ako kokoti pjevaju češće i ranije.

Red i nered: Dvije opasnosti stalno prijete svijetu-kaže poznati francuski esejista Pol Valeri. Red i nered. Ekskluzivni fokus na red, kad postane opsesija, vodi u tiraniju, dok potpuni nedostatak reda je haos koji vodi u anarhiju. I jedna i druga su jednako destruktivne. Nemogućnost aktera na političkoj sceni  da istinski i efektivno vode društvo jednako je opasno kao i ekcesivna koncentracija moći u malom krugu ljudi. A red se kultiviše strpljivo i uporno. Mora biti usvojen kao neophodnost i od lidera i od građana. Red i sloboda moraju se razumjeti i prihvatiti kao neizbježna međuzavisnost. Sigurnost i red su danas u nesređenim društvima važniji od demokratije.

U zadnjih nekoliko godina dobili smo plejadu mlađih političara “iznjihanih iz jedne kolijevke”. Oni imaju pravo da budu kritički nastrojeni i da ih brinu problem u Crnoj Gori kao zemlji đe treba da grade svoju budućnost. Ali olako odbacivanje tradicionalnih i standardnih autoriteta u društvu i predvidljivih normi vodi do nedostatka stabilnosti sa teškim posljedicama. Vraćati se natrag i rušiti sve u ime popravljanja grešaka, ponovo počinjati “sa doline” destruktivno je i retrogradno. Poznato je da su nas kroz dugu istoriju razni osvajači često razarali i vraćali na početak. Pjesnik je pisao: ovo je zemlja đe se mnogo sanja, ali berbu misli grad potamani.

marko-milacic-otpor-1907-2016-mara-babovic-002Treba ići dalje: Danas kada smo svoji na svome i pored svih nepravilnosti i promašaja treba nastaviti i ići dalje. Razboritost i mudrost je ono što razlikuje akciju od impulsa i istinskog lidera od usijane glave.

Te nove političare dobili smo “iz druge ruke”, pošto su prethodno prošli “promoterski staž”  kod samoproklamovanih arbitara iz “nezavisnih” medija, a onda su kao fudbaleri za jednu sezonu, mijenjali partije, da bi na kraju osnovali svoje političke partije.

Marko Milačić se otrgao kontroli svojeg oduševljenog mentora i njegovih očinskih savjeta da bude nježniji prema Americi u njegovim kritičkim optužbama. No Marku je bio privlačniji Putinov neo-boljševizam.

Darko Pajović je prošao kroz isti promotivni filter, ali se pokazao suviše samostalan i ubrzo je od strane sponzora pušten niz vodu. Mada je bio oštar kritičar vlasti, u odsudnom momentu pokazao je političku zrelost i odgovornost prema svojoj zemlji. Nije htio njenu sudbinu da preda u ruke onih koji su vatreni protivnici obnove njene državnosti i svega što je crnogorsko. Vjerujem da bi isto učinio i svaki crnogorski iseljenik, jer što bi ostalo da se popravlja u državi koja bi bila pod kontrolom DF-a.

darko-pajovic-darko-pajoviqProfesor na Stanford univerzitetu donio je jednog dana metalnu kutiju punu krupnog kamenja među studentima i upitao ih da li je puna. Odgovorili su potvrdno. Onda je profesor dodao pržine između kamena i ponovo upitao da li je sad kutija puna i opet je dobio isti odgovor. Zatim je profesor dodao finog pijeska a onda i vode i upitao studente kakvo je naravoucenije ove male priče? Odgovorili su da uvijek može da se nečemu nešto doda, ili da se nešto dopuni. Ne-odgovorio je profesor. Pouka je da treba prvo postaviti krupno kamenje!

Darko je znao odrediti kad se radilo o zaista našem istinskom kamenu, koji put da odabere, bez obzira na posljedice za svoju partiju i sebe lično. Nazvan je izdajnikom od onih koji su uvijek spremni da pljunu na svoje ognjište zbog ličnih interesa. Njegov bi primjer trebali da slijede i drugi. Da kritikuju sve sto nije dobro, a toga i te kako ima, ali da su uvijek svjesni sto su prioriteti jednog naroda.

Crvena kravata: Aleksa Bečić je uletio na političku scenu sa svojom novom partijom, kao kauboj u vesternu kad ugalopira u graničnu postaju. Transparentno je da ne ulazi u politiku da bi uradio nešto dobro za drugoga, već iz ličnog inetresa.  

Naglašava da proces ulaska u EU pripada onima koji nemaju hipoteku prošlosti, što će reći da vrijeme treba računati od dana kada je on stavio crvenu kravatu!

 becic1Htio bi da što prije uskoči u budućnost, da bi pobjegao od sebe nepoželjnog, držeći stalno nogu na gas. No, nikako da se otarasi od političkih gena, koje je naslijedio od Srđana Milića i Predraga Bulatovića i svega onoga što je desetinu godina zastupao, služeći istom cilju sa njima u rušenju crnogorske države.

 Misli da je sve to nestalo iz pamćenja naroda, kao pritiskom na “delete” na kompjuteru. Da je bar javno priznao svoje zablude i izvinio se građanima. Podsjeća na Lada Tajovića iz Lalićeve Lelejske gore, koji se oslobađa od prošlosti odsjecanjem odšivene zakrpe pozadi na gaćama.

Ovaj junoša je gotovo perfektna kombinacija šarlatana, narcisa i demagoga! Jedan od onih koji prvo puca, pa onda nišani. Protiv svega je i svačega u našoj sadašnjosti, inatdžija koji svemu kontrira, što bi se u žargonu reklo anti-protivan je svemu. On i njegovo društvo su “gross simplifiers”. Sve im je jednostavno i lako.

 Svoju zabrinutost za narod sveli su na jednu stvar: napad na postojeći režim.  Sve ostale, pa i najteže probleme rješavaju odmah, a za nemoguće im treba malo više vremena, kako se to kaže za američku armiju.

2507abazovicIgnorisanje prošlosti: Ako se ignoriše prošlost sto onda služi za orijentaciju i sa ćim onda treba upoređivati današnje stanje? Homer kaže: Prošlost je ispred nas, jer je vidimo, a budućnost iza nas, jer je ne vidimo. Jedini način da se orijentišemo u tom hodanju natraške jeste da gledamo u prošlost i zato je ona važna.

 Mi stariji pamtimo kad je na bivšem trgu Ivana Milutinovića u Titogradu bio glib do članaka, a Malisorke su na drvenim stolovima prodavale ukljeve i suve smokve. A nije bilo tako davno kad je Srbija pretendovala na vlasništvo naših aerodroma, a danas brojimo milionite putnike u Tivtu i Podgorici.  

Ako je sve loše i ako Aleksa i njegovo društvo znaju sve pronevjere, kojih vjerovatno ima, zašto ne pokrenu sudske postupke, pa bi se u Briselu možda našlo na stotine slučajeva da ih evropski sud razmatra, a ne da proizvoljno optužuju da bi sakupili političke poene.

Opozicija često podsjeća na gomilu djece kad utrče u lift i pritisnu svu dugmad odjednom, pa se lift ne pomjera!

Promašene izjave: Politički program Dritana Abazovića sažet je u njegovim dnevnim, uglavnom promašenim izjavama. Strplijvo sam čekao odgovor VDT o medijskim špekulacijama- kaže Dritan.

Pa, ko uopšte ima obavezu da ispituje špekulacije? “Posao za sve” mu je ekonomski program. Valjda po njegovom uzoru šetanje po ulicama i dokono glupirenje ispred kafića, a onda na kraju mjeseca po platu u Skupštini.

Njegove infantilne projekcije dostigle su vrhunac u pisanju ambasadorima da ne prisustvuju inauguraciji Đukanovića. Dritan je štafetu koju mu je predao njegov duhovni otac, Žarko Rakčević, olako prepustio Bečiću. Osjeća se nesigurno i usamljen, pa stalno gleda da se nekome pridruži. Možda se Žarko po treći put vrati u politiku, ali sa crvenom kravatom, da kolektivno i na “O-ruk” riješi problem, a onda da se ponovo vrati biznisu.

Ubjedljiva pobjeda Đukanovića na predsjedničkim izborima nije samo poraz opoziije, već i “nezavisnih” medija, koji su zdušno pomagali svoje beznadežne izabranike.

U prošlosti ti su mediji često optuživali narod da je suviđe letargičan i da ne reaguje na njihove panične pozive. Onda su upućivali apele nezavisnim intelektualcima: Gotov je! Što čekate, što je sa vama? Pod naš barjak i u naše redove, poručuje “dobitnica svih nagrada u novinarstvu.”

Takvo podgrijavanje političke scene političkim agitovkama za uzurpaciju legalno izabrane vlasti,  kroz subverzivno djelovanje medija, kakvu ulogu im je dodijelio “godfather” političkog “hackerizma” na crnogorskoj javnoj sceni, niti predstavlja istinski profesionalno novinarstvo, niti vodi stabilizaciji drštva. Ne kaže narod zaludu: riječ iz usta kao kamen iz ruke!