Da je šćelo bit da bude moglo je bit

Poslije vožnje od 135 minuta uopšte nemate osjećaj da pred sobom vidite čovjeka kog ste prvi put upoznali u ostvarenju „A New Hope“. I apsolutno vam je svejedno da li će se snimati još Hanovih solo filmova.

Objavljeno: 02. 06. 2018 - 11:37

Piše:

Marija Ivanović

 

Činjenica: snimanje filma o Hanu Solou bez Harisona Forda je veliko kockanje. Naš omiljeni galaktički švercer sa srcem od zlata nikada ne bi postao to što jeste da ga nije igrao tako harizmatičan glumac. Ko je drugi mogao da bude toliko prokleto kul da nas natjera da godinama razmišljamo o sceni sa potezanjem oružja u kantini? Zar postoji neko ko može da kaže: „Čui, kući smo“ kao on i da automatski osjetimo da smo se zaista vratili kući? I da li je neko drugi mogao da bude toliko „drzak“ da na „volim te“ princeze Leje odgovori mrskim: „Znam“, a da ne poželimo da ga zadavimo – i zagrlimo istovremeno?

Odgovor na ova pitanja znali smo mnogo prije nego što je „Solo: A Star Wars Story“ stigao u bioskope. Ipak, film Rona Hauarda donio nam je makar jednu dobru stvar: učinio je da cijenimo Forda još više.

Porijeklo i pljačka

„Solo“ predstavlja spoj priče o porijeklu kultnog junaka franšize „Star Wars“ i pljačkaške misije koja polazi po zlu. Ruku pod ruku sa mladim Hanom (Olden Erenrič, najpoznatiji po ulozi u „Hail, Caesar!“ braće Koen), polako otkrivamo prošlost glavnog lika. Preciznije, kako je dobio čuveni brod Millenium Falcon, odakle mu ime Solo, gdje je upoznao Čubaku, ko mu je iščupao srce i pretvorio ga u nepovjerljivog čovjeka iz filma „A New Hope“. Kad malo pogledate, ovaj koncept zvuči dobro. No, problem je u „izvođenju radova“.

Olden Erenrič nije uradio loš, ali ni dobar posao u Hanovim cipelama. Ni mnogo iskusniji glumci ne bi mogli da se izbore sa dosadnjikavim ritmom i labavim konceptom filma koji nosi ime po glavnom liku, a kao da se mnogo više vrti oko drugih. Hajde da kažemo da je ovo tip glume koju pokušavate da branite, a onda napokon, satjerani u tjesnac, viknete „argument“: „Ali on je dobar momak!“

Što je šćelo bit da bude moglo je bit, kako veli naziv one pjesme Buksovaca. Da je bilo harizme, dobrih dijaloga, iole smislenog koncepta, nešto bi se možda i učinilo od lika. Ovako, nijesmo dobili Hana Soloa, već nekakvog novog, do sada nepoznatog Čuijevog prijatelja.

Zlatni Lando

Koliko je film „Solo“ nevažan za Hanovu istoriju, najbolje pokazuje eksplozija oduševljenja sporednim likom - Landom Kalrisijanom. Velikog prevaranta igra Donald Glaver - velemajstor koji pretvara u zlato sve što dotakne, od spota „This Is America“ Childish Gambina do serije „Atlanta“. I definitivno je ukrao slavu ovom filmu, budući da svi već plaču za njegovom solo pričom.

No, opet, oni koji su svjesni kakvu magiju Glaver umije da napravi miksujući različite žanrove u „Atlanti“, dobro znaju da čak ni on nije mogao da razmrda gerijatrijski ritam Hauardovogfilma.

Džaba Donald, džaba Majka zmajeva (čitaj: četiri i po facijalne ekspresije Emilije Klark), džaba sjajni Vudi Harelson kao promućurni krijumčar Tobajas Beket, džaba ubjedljiva Tendi Njuton (Miv iz serije „Westworld“) u ulozi opasne Val, džaba Džon Favro sa davanjem glasa četvoronogom žabolikom stvoru Riju...

Džaba, kad mlaka energija ove ekipe podgrijava priču da je „Solo“ bio zamišljen kao film u fazonu superzabavnog tima iz „Guardians of the Galaxy“, a onda su Fil Lord i Kristofer Miler napustili projekat zbog kreativnih mimoilaženja sa producentima – i Hauardu je ostalo da skrpi ostatke i napravi „podobnu“ verziju. Zar nije to posljednja riječ koju želite da čujete kada vam neko opisuje „Star Wars“ film?

Keš mašine

Da se razumijemo: „Solo“ jeste solidna akciona avantura, ali je porazan kao film o liku koji je zanimljiv kao Han. S obzirom na to da je riječ o prikvelu, već unaprijed znate da glavni lik i njegov vjerni Čui nijesu u opasnosti i poznato vam je gdje će da završe. Zbog toga uzbuđenje mora da stigne iz drugih izvora: zanimljive akcije, pametno skockanog scenarija, dobro tempiranih emotivno-nostalgičnih momenata i upečatljivih (starih i novih) sporednih likova.

Nažalost, pljačka voza u pokretu je jedini vizuelno upečatljiv i trilerističan akcioni segmenat, a scenario pravi papirnate lutke od likova. „Solo“ ne uspijeva da profitira od nostalgije u momentima kakav je, na primjer, Hanov prvi susret sa Čubakom. Odlično vam je poznata istorija njihovog prijateljstva, ali ne osjećate nikakvu milinu oko srca dok ih gledate kako se zbližavaju.

Najgore od svega je to što poslije vožnje od 135 minuta uopšte nemate osjećaj da se Solo promijenio. Ne vidite pred sobom čovjeka kog ste prvi put upoznali u filmu „A New Hope“. I apsolutno vam je svejedno da li pojavljivanje Dart Maula u finalu nagovještava lansiranja još „Solo“ filmova. Naravno da vas nije briga, jer ne želite nove Diznijeve keš mašine, već film o svom neponovljivom Hanu Solou.

Ocjena: 4/10

Režija: Ron Hauard Uloge: Olden Erenrič, Vudi Harelson, Emilija Klark, Donald Glaver Trajanje: 135 min

FOTO: imdb.com