Film „Fahrenheit 451“: Dva Majkla, nula bodova

Šenon i Džordan su odlični glumci, ali njihova igra je neubjedljiva. Glavni krivac za to je scenario - neuredna gomila stranica potopljenih kerozinom, koje samo čekaju spasitelja u obliku šibice, a on nikako da dođe

Objavljeno: 03. 06. 2018 - 08:11

Nakon premijere filma „Fahrenheit 451“ na televiziji HBO, neko bi pomislio da su djela Reja Bredberija previše kompleksna za adaptacije. Problem je u tome što nijesu. Ako se išta može reći o čuvenom piscu naučne fantastike, to je da je sve što je izašlo iz Bredberijevog pera stvoreno za pretvaranje u pokretne slike.

Tviterski neboderi
Režiser Ramin Bahrani odlučio je da se malo poigra i modernizuje roman. Odmah na početku uronio je gledaoce u drugačiju atmosferu u odnosu na onu iz knjige i istoimenog filma iz 1966. čiju režiju potpisuje Fransoa Trifo.
Bahranijev film smjestio nas je u distopijski svijet iz 21. vijeka, sa upadljivim zastakljenim neboderima, hipermodernom verzijom interneta i vatrogascima koji su prvo TV zvijezde, pa sve ostalo. Ako možete da zamislite kombinaciju Tvitera i vijesti koje se emituju 24 sata na neboderima, uz gomilu emotikona i komentara u realnom vremenu, dobili ste „The Nine“. 
I to je u redu. Početak je dopadljiv. Ne pršti od spektakularnih efekata, što je razumljivo za TV film, a vizuelni nedostatak „zakrpljen“ je pojavom sjajnog Majkla Šenona i fenomenalnim citatima. Knjiga „Zapisi iz podzemlja“ besmrtnog Fjodora M. Dostojevskog dobila je važno mjesto u priči. 
Nažalost, brzo postaje očigledno da je režiser isisao svaki smisleni element iz priče. Iako je srž Bredberijevog romana oštar komentar protiv marginalizacije literature, novo ostvarenje „Fahrenheit 451“ šalje suprotnu poruku.

Srećni i istovjetni
Da podsjetimo: u ovom distopijskom svijetu knjige su na pragu istrebljenja. Vatrogasci, nekada zaduženi za gašenje požara, sada imaju ulogu eliminatora knjiga. Cilj društva je dostizanje sreće, koja se ne može pronaći u „izmišljenim pričama sa imaginarnim, nesrećnim likovima“. Kao što kapetan (Šenon) kaže podređenima: „Jedini način da budemo srećni je da svi budemo isti.“ Ova jednostavna rečenica objašnjava koliko je Bahranijev zadatak bio kompleksan i ukazuje na razlog zbog kog je omanuo.
Vatrogasci nailaze na problem kada jedan od njih, Gaj Montag (Majkl B. Džordan), posvjedoči samoubistvu starice, koja umire među svojim knjigama izgovarajući misterioznu riječ: „Omnis“. Njegova sumnja se budi. Kada otkrije da su vatrogasci nekada gasili požare umjesto da ih uzrokuju, mladić šalje sve dođavola.
U knjizi i u adaptaciji iz 1966. „jegulje“ su zapravo knjigoljudi – oni koji memorišu knjige u nadi da će, kada se svijet ponovo rodi, moći da ih prenesu na nove generacije. No, novi „Fahrenheit 451“ nije promijenio samo činjenicu da papir gori na 451 stepen. 
Bahranijev film ima više problema. Rješenje zagonetke „Omnis“ je vrlo jednostavno: u DNK ptice ubačena je cijela književnost svijeta i sve što je potrebno da se očuva godinama ispisivana mudrost, jeste da ona pređe granicu netaknuta. Vraški mudro! 

Neuredne stranice
Majkl Šenon nije ni „s“ od strašan, ali to mu se ne može ni zamjeriti. Njegov lik je loše razrađen. Ostaje potpuno nejasno da li stvarno voli miris knjiga ili je prosto strahotni kapetan koji pali sve pred sobom. Ni drugi od dva talentovana Majkla nije imao mnogo materijala. Ni u jednom momentu nas nije ubijedio u dubinu svoje dileme. 
Scenario predstavlja neurednu gomilu stranica potopljenih kerozinom, koje samo čekaju spasitelja u obliku šibice, a on nikako da dođe. Scene u kojima je detaljno prikazan masakr nad nekim od najvećih djela svjetske književnosti, u knjigofilima među gledaocima ne bude želju za vrištanjem – već samo veliku svejednoću i pitanje u kom je trenutku sve pošlo po zlu.

02-majkl-senon

Sklepana slagalica
Niko nije tražio od Bahranija da vjerno prati knjigu. Ipak, čini se da je izbacanje bitnih fragmenata učinilo da ova adaptacija djeluje kao slagalica sklepana na brzinu. Nigdje ni pomena od Montagove žene, koja je vrlo važna. Da ne pominjemo suludi kraj, u kom se ptica oslobađa, a glavnog lika guta plamen. To ni Bredberi nije mogao da zamisli. 
Rečenica na kraju knjige dovoljno govori o tome koliko je film promašen. Jedan od knjigoljudi upoređuje feniksa koji se rađa iz pepela sa ljudima i dodaje: „Čovječanstvo može da upamti svoje greške i da se trudi da ih nikada više ne ponovi.“
Poslije ovog ostvarenja, možemo samo da se nadamo da je tako. I molimo se distopijskim bogovima da naredni „Fahrenheit 451“, ako se ikada rodi, bude vrijedan gledanja. Do tada, pročitajte knjigu i pogledajte prethodnu adaptaciju. Film sa dva Majkla zaslužuje nula bodova – i apsolutno nije vrijedan vašeg vremena. Anja DROBNJAK

FOTO: vox.com/indiewire.com