Sat vremena gleda u magarca, Srbija joj za to platila 80.000 eura

Jednog umjetnika može proslaviti samo njegovo djelo. A šta se u Srbiji smatra umjetničkim djelom vrijednim pažnje, ili još bolje vrijednim 80.000 eura, piše Espresso.rs.

Objavljeno: 05. 06. 2018 - 17:35

Na Tviteru je manično počela da se šeruje objava jedne korisnice ove društvene mreže, koja je napisala da je Muzej savremene umetnosti u Novom Sadu za otkup samo jednog performansa platio 80.000 eura.

Ono što dalje izaziva nevjericu svakako je sam performans, u kome umjetnica sat vremena gleda u magarca?! Da, magarca… Riječ je o djelu "Ispovijest" (Confession), umjetnice Marine Abramović. Postavlja se pitanje, kako će djelo Marine Abramović, koje je “nabavio” Muzej savremene umetnosti iz Novog Sada, doprinijeti kulturnom životu Novog Sada?

O čemu se u stvari radi u ovom performansu?

Naime, kako je opisano, ispovijest se usredsređuje na šokantne anegdote umjetnika. Tijelo koje je podvrgnuto fizičkom iscrpljivanju ostaje nepokretno u ovom videu (video je inače sklonjen sa YouTubea). Pažnja se tako prebacuje sa fizičke na psihološku oblast. Iako ne govori, Abramović nam, navodi se, daje uvid u njenu problematičnu prošlost. Sjećanja na njeno djetinjstvo pojavljuju se kao tekst uz dno ekrana dok kleči pred magarcem. Oni stoje licem u lice kroz čitav komad.

U Srbiji vlada opšta besparica, ima mnogo gladne djece, ali ipak, video u kome Marina Abramović nepomično 60 minuta sjedi i bez zvuka fiksira magarca koji stoji ispred nje, plaćen je više od 100.000 američkih dolara.

Valja naglasiti da je još u januaru ove godine, Muzej “poslije dugih i teških pregovora”, ali uz podršku Vlade Republike Srbije, Ministarstva kulture i informisanja i premijerke Ane Brnabić, postigao dogovor sa umjetnicom o organizaciji njene retrospektivne izložbe.

Takođe, ovo nije novi performans Marine Abramović, ali po svemu sudeći, građani i dalje ne mogu da se “opasulje” i povjeruju, da gledanje u magarca vrijedi tolike novce.

“Nek kaže sad neko da Srbija ne njeguje kulturu… Ovdje smo jedini magarci mi”, zaključuje se u tekstu.