Najbolje stvari se dešavaju spontano

Treći festival „Made in New York Jazz, Montenegro“ počinje sjutra veče u 21 sat na Ljetnjoj pozornici u Tivtu. Nastupiće neka od najvećih imena svjetske džez scene i regionalni džez muzičari, kao što su Dejv Vekl, Jakov Majman, Riči Guds, Rejmond Rej Angri, Horhe Luis Pačeko, Igmar Tomas, Kaloi, Briana Tomas, Ivan Aleksijević, Milorad Šule Jovović, Vladimir Tubić i drugi.

Objavljeno: 14. 06. 2018 - 07:50

Ista ekipa sviraće i u nedjelju, 17. juna, u 21 sat, u atrijumu Kapital plaze, a između dva koncerta, u subotu, 16. juna, publiku će u etno džez klubu „Sejdefa“ zabavljati „James Brown Tribute Band“.

Među odabranim muzičarima na oba koncerta biće i pijanista i kompozitor Vladimir Maraš, koji u ime „Rabbit Recordsa“ već treću godinu organizuje festival u Crnoj Gori. Maraš za Pobjedu najavljuje vrhunsko džez iskustvo i poziva sve ljubitelje dobre muzike da dođu u što većem broju.

POBJEDA: Što očekuje publiku na koncertima u Podgorici i Tivtu?

MARAŠ: Publiku očekuje vrhunski džez program. Zaista, ovakav roster džez umjetnika iz Njujorka, Južne Amerike i Evrope, ne može se čuti niti na jednoj drugoj lokaciji. U tome leži ekskluzivitet čitave priče u vezi sa Made in New York Jazz festivalom u Crnoj Gori.

POBJEDA: Glavna zvijezda festivala je poznati američki bubnjar Dejv Vekl. Ukratko, u čemu je njegov značaj na svjetskoj džez sceni?

MARAŠ: Ako je neko u svijetu muzike, ili bubnjarskom svijetu na način na koji je to Dejv Vekl, onda ne treba mnogo objašnjavati. Za one koji ne znaju, tridesetak godina njegovog aktivnog bavljenja muzikom će vas lako uvjeriti u činjenicu da je Vekl jedan od onih koji su odavno zasluženo ušli u istoriju, ne samo džez muzike, već muzike uopšte. Na kraju krajeva, previše je informacija, koga zanima, lako će se snaći ulaskom na Google.

POBJEDA: Nakon dva uspješna izdanja, da li je ove godine bilo problema u organizaciji festivala?

MARAŠ: Ova godina jeste specifična po mnogo čemu. Mali jubilej iako to formalno nije, ali simbolično, organizacija doživljava treću godinu festivala kao presjek napora prethodnih godina. Uz manje ili veće oscilacije na polju organizacije, sve je pod našom kontrolom. Stabilnost festivalu nesumnjivo daju odani partneri, poput kompanija kao što su Kapital plaza, Hipotekarna banka, Ministarstvo kulture, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Centar za kulturu iz Tivta, Ambasada SAD i još mnogo njih. Od početka se udobno vozimo u „renoovim“ vozilima, koji je naš premijum partner. Naravno, Pobjeda je od starta medijski pokrovitelj festivala, pa kada sve navedeno uzmemo u obzir, lakše je izdržati visoke domete koje sami sebi namećemo. Ali to je jedini put i planiramo da ostanemo na njemu.

POBJEDA: Iako je prošle godine bilo priče o mogućim promjenama lokacija za odr- žavanje koncerata, ipak ste ostali u Tivtu i Podgorici. Da li su ti planovi i dalje aktuelni?

MARAŠ: Promjene nijesu značile promjenu lokacija, već potencijalno uvođenje novih lokacija, osim Tivta i Podgorice. Još ove godine će stvar ići ovako, a od neke naredne, siguran sam da će festival imati neko logično proširenje. Teško je uvezati datume sa mnogobrojnim džez umjetnicima preko Atlantika, jer njihovi agenti rade po godinu i više unaprijed. Ipak, kao „Rabbit Records“, skloniji smo da festival razvijamo postepeno i racionalno, nego da ga po svaku cijenu širimo bez konkretnog razloga.

POBJEDA: Velika ljetnja pozornica u Tivtu krupan je zalogaj za svaki džez ansambl. Strahujete li pomalo od eventualno lošijeg odziva publike?

MARAŠ: Ako smo taj ispit položili u premijernoj godini festivala na toj lokaciji, nema razloga da tako ne bude i ove godine. Provjereno znam da ćemo imati dosta posjetilaca iz regiona, jer Vekl svakako jeste „krupna riba“ u svijetu džez muzike. Ostali nijesu manje dobri, čim dijele binu s njim, naprotiv. Osim toga, ulaznice se prodaju duplo jačim intenzitetom u odnosu na prošlu godinu, tako da, kao organizatori, u ovom trenutku nemamo nikakvu brigu u tom pogledu. Vjerujem da i sam festival polako postavlja standarde u kreativnosti i tehničkoj produkciji, pa je to svakako još jedan argument da vjerujemo u uspjeh.

POBJEDA: Što nam, u smislu zainteresovanosti publike za kvalitetne muzičke dogođaje, govori slaba posjećenost koncerta „Simple Minds“ u Podgorici?

MARAŠ: Negdje sam to rekao, ali ne mari da ponovim - mislim da prvi razlog leži u devastirajućem efektu određenih elektronskih medija u Crnoj Gori, koji su nas godinama učili standardu Zmaja od Šipova ili Mace Diskrecije, ne samo u muzici. Uključene kamere tokom 24 sata u okolnostima polupismenih rijaliti zvijezda nesumnjivo ostavljaju posljedice na našu mladost koja, nažalost, tu muziku i tu kulturu prihvata kao mejnstrim. A mi ćutimo i čekamo da potpuno potonemo, da postanemo robotizovana nacija kojoj oči jedino idu ka Informeru ili medijima sa nacionalnim frekvencijama, dobijenim od iste naše države. Na tim medijima niti znaju za „Simple Minds“, niti imaju potrebu da znaju, jer ta „napredna urednička“ vizija devastacije crnogorskog identiteta mora da ostavi posljedice - jednu od njih smo vidjeli kada smo izmjerili publiku na pomenutom koncertu. Drugi razlog leži u činjenici da su velike kompanije, unazad koju deceniju, navikle publiku na besplatne koncerte, pa u teškim ekonomskim prilikama, 10 eura za ulaznicu možda i predstavlja problem. Ali će ipak biti da svi gledaju „da završe“ neku propusnicu, pa ako je završe, nikome ništa.

POBJEDA: Već od prve godine festivala govorili ste koliko su ovakvi događaji važni za Crnu Goru, pogotovo za poboljšanje uslova u obrazovnom sistemu i za stvaranje većih šansi za mlade muzičare. Mislite li da će skoro doći vrijeme kada će se u Crnoj Gori osnovati katedra za džez muziku?

MARAŠ: To sam govorio jer sam tako mislio. Mislim i danas. Neke stvari ne treba požurivati, ali ih i ne treba ostavljati da se „hlade“. Provjereno znam da svaka generacija u srednjoj muzičkoj školi ima nekoliko talentovanih učenika za džez muziku, i srećom po njih, izborni predmet koji vodi profesor Šule Jovović ih nepogrešivo pronalazi. Da podsjetim, Crna Gora već ima nekoliko odličnih džez muzičara mlađe generacije sa završenim školama poput „Berklee College of Music“ ili „Graz Jazz Academy“. Mali problem leži u činjenici da oni radije biraju druge destinacije za život i rad. Ali će se i to jednom promijeniti. Klinci koji gaze džez muziku, žive je, osjećaju i sviraju, sada imaju šansu da u četiri oka razgovaraju sa Brekerom, Sternom ili Veklom, što nije bio slučaj do pojave festivala „Made in New York Jazz“ u Crnoj Gori. Sada ipak grabimo krupnim koracima u tom smislu, pa će se vremenom, vjerujem, i džez bolje pozicionirati u sistemu muzičkog, ali i opšteg obrazovanja u Crnoj Gori.

POBJEDA: Na masterklas sa gostujućim muzičarima prošle godine došlo je svega nekoliko učenika Muzičke škole „Vasa Pavić“. Gdje su sa ovakvih događaja nestali svi ostali crnogorski muzički profesionalci?

MARAŠ: Ne treba zanemariti „strah“ od kontakta s velikanima. Bio sam i ja mlad, i da mi je neko priveo Majka Sterna i rekao: „Evo izvoli, sviraj s njim, razgovaraj“, vjerovatno bih gledao da zamaknem iza prvog ugla. Razumljivo je to, naravno, ali ih i ovom prilikom kuražim da slobodno dođu, zbog njih to i radimo. Mene čudi izostanak iskusnijih kolega, koji se čak i profesionalno bave muzikom, da se intenzivnije ne zainteresuju. Dakle, Vekl nas neće ispitivati i provjeravati ko kako svira, to odavno nije bitno, ali znam da se radi o jednostavnim, normalnim ljudima koji su željni komunikacije i upoznavanja ljudi na svim meridijanima. Koristim priliku da pozovem sve zainteresovane na ovogodišnji masterklas u Hard rok kafeu, koji će biti održan u nedjelju, 17. juna,u u 13 sati. Lijepa su to druženja.

POBJEDA: Kakve se sve promjene mogu očekivati u konceptu festivala u narednim godinama?

MARAŠ: Da ne zaboravimo i srednji koncertni događaj, koji će se održati u džez klubu „Sejdefa“ 16. juna u 22 sata. To će biti praksa i ubuduće. Ove godine pravimo omaž jednom od najvećih soul/funk izvođača u istoriji, pa je program koji planiramo u rukama benda simboličnog naziva - James Brown Tribute Band. To će biti spektakularna džez/ fank svirka, pa svima toplo preporučujem da je ne propuste. Koliko znam, ulaznice za sve događaje i dalje mogu kupiti na tri lokacije - u Podgorici u Hard rok kafeu i džez klubu „Sejdefa“, a za zainteresovane koji žive na moru, na blagajni tivatskog Centra za kulturu. Koncept je upravo ovo što imamo i, za sada, nema razloga da se mijenja dobitna kombinacija. Ostavićemo bliskoj budućnosti da utiče na koncept festivala, u zavisnosti od saradnje sa američkim partnerima. Najbolje stvari se dešavaju spontano, a „Rabbit Records“ i festival Made in New York Jazz u Crnoj Gori su spremni da svaku progresivnu aktivnost prihvate i, što je najvažnije, da je realizuju. Vidimo se ovog vikenda na nekom od koncerata u okviru džez festivala. See you there jazz cats!