Dogovor Zaeva i Ciprasa može osloboditi Makedonce višedecenijskog balasta podjela

Kad ovih dana čitam reakcije grčke opozicije i njenog lidera Micotakisa, koji javno kaže da je za njega neprihvatljivo da se prizna postojanje makedonskog identiteta i makedonskog jezika, nadam se da će dogovor koji su postigli Zaev i Cipras uspjeti da zaživi, jer, u suprotnom, neki grčki političari bi vjerovatno ubuduće tražili da određuju i šta će Makedonci čuvati u frižiderima kući, smatra naš sagovornik

Objavljeno: 16. 06. 2018 - 00:00
Foto: dw.com

Urednik redakcije Dojče vele (DW) na makedonskom, Boris Georgievski, kazao je da dogovor premijera Grčke i Makedonije, Aleksisa Ciprasa i Zorana Zaeva, o rješenju spora o nazivu Makedonije, može dugoročno osloboditi stanovnike te države višedecenijskog balasta podjela i tenzija. On ističe da će taj sporazum, ako se realizuje u potpunosti, odsnosno ako se prihvati novi naziv makedonske države – Republika Sjeverna Makedonija – garantovati budućnost toj zemlji, i to kao dijelu EU i NATO-a.  Međutim, dodaje da je pitanje konačnog dogovora dviju susjeda i dalje prilično neizvjesno.

„Ni Zaev ni Cipras nemaju stabilnu većinu u svojim parlamentima. Zaevu će, pritom, biti potrebna još i dvotrećinska većina u Sobranju da bi sporazum uspio. Kako sada stvari stoje, ne vidim način kako će to uspjeti da ostvari osim ako ne organizuje vanredne parlamentarne izbore u paketu s referendumom o promjeni imena na jesen. Najveća opoziciona stranka VMRO-DPMNE je već najavila da neće podržati sporazum, a tu je i predsjednik države Đorđe Ivanov koji već godinama ne propušta priliku da blokira svaku mogućnost za napredak zemlje“, objašnjava Georgievski u intervjuu Portalu Analitika.

ANALITIKA: Šta, po Vašem mišljenju, predstavlja sporazum o novom imenu Makedonije: istorijski dogovor – kako tvrdi makedonski premijer Zoran Zaev, ili kapitulaciju Zaeva – kako smatra makedonska opozicija?

GEORGIEVSKI: Sporazum će postati istorijski onog trenutka kad ga i Makedonija i Grčka potpišu i ratifikuju u svojim parlamentima. Do tada, ostaje još puno vremena i puno neizvjesnosti.

Istovremeno, slažem se da će to biti i svojevrsna kapitulacija: najprije će kapitulirati svi nacionalisti koji godinama grade političke i druge karijere prodajući lažni patriotizam Makedoncima gladnog stomaka. Time će kapitulirati i njihova politika kojom se nadaju da će uspjeti da održe zemlju u izolaciji dovoljno dugo, da u njoj ostaju samo oni i njihovi istomišljenici. Zatim će kapitulirati oni koji godinama kopaju antičke grobove i broje svoja i tuđa krvna zrnca.

Kapitulaciju će morati da objave i svi oni koji su godinama u problemima sa susjedima tražili opravdanje za svoju nesposobnost, nedostatak hrabrosti i korumpiranost.

Na kraju, kapituliraće, nadam se, i mentalni sklop koji uporno traži svoju budućnost u nekakvoj slavnoj prošlosti, bježeći od očajne realnosti i besperspektivnosti.  

1506borisgeorgievskiglavna

ANALITIKA: Politički analitičar Petar Arsovski ocjenjuje da je Zaev postigao dogovor o kojem Makedonija do prije nekoliko godina nije mogla ni da sanja. Šta Makedonija dobija, a šta gubi ovim sporazumom?

GEORGIEVSKI: Definitivno je bilo perioda u prošlosti kad je Makedonija mogla da izdejstvuje mnogo bolji kompromis s Grčkom – mislim na period od 2002. do 2008. godine. Ali, tada nije bilo hrabrosti niti političke volje da se ide do kraja. I tada, kao i danas, neki su unaprijed optuživani za izdaju i kapitulaciju, i to je bilo dovoljno da do sporazuma ne dođe.

Problem je što je politika u posljednjih deset godina dovela zemlju i aktuelnu vladu u krajnje nepovoljnu situaciju. Prije nego što je bivši premijer Gruevski otpočeo svoj ludi projekat „antikvizacije“ države i društva, Makedonija je imala simpatije zapadnih zemalja i kakvu-takvu podršku u sporu s Grčkom. Nažalost, svaki novi spomenik ili antička zgrada u Skoplju ne samo što su udaljavali zemlju od bilo kakvog kompromisa, već su od žrtve, defacto, napravili agresora u očima međunarodne zajednice i ključnih partnera u EU i NATO-u.

U tom kontekstu, postignuti sporazum vjerovatno se može ocijeniti kao dobar. On dugoročno oslobađa državu i građane jednog višedecenijskog balasta koji je uvijek iznova donosio podjele i tenzije u društvu. Ako se realizuje do kraja, on garantuje budućnost makedonske države, i to kao dijela EU i NATO alijanse, što je, vjerovatno, i ključni dobitak.     

ANALITIKA: Čime grčka strana može biti zadovoljna, a čime nezadovoljna? Iz obrazloženja Kabineta predsjednika Vlade Grčke o postignutom sporazumu stiče se utisak da Grci nemaju previše razloga za protest...

GEORGIEVSKI: Grčka može biti prezadovoljna time što je uprkos svom krajnje iracionalnom ponašanju od 1991. do danas – i pored presude Međunarodnog suda pravde u Hagu u korist Makedonije – uspjela nekako da se izvuče iz svoje bizarne pozicije, i da još prodaje svoj nacionalizam i način razmišljanja iz XIX vijeka kao veliki ulog u budućnost dobrosusjedskih odnosa, stabilnost i prosperitet Balkana.

Grčka je od početka spora komotno koristila svoju poziciju u EU i NATO-a, i na kraju uspjela „na mišiće“ da izgura ono što joj je bilo u interesu. I EU i NATO godinama ponavljaju da su posvećeni poštovanju demokratije i ljudskih prava, ali nikad nisu skupili hrabrost – ni kao organizacije, ni njihove zemlje članice pojedinačno – da zaštite te vrijednosti kada je u pitanju Makedonija.

Kad ovih dana čitam reakcije grčke opozicije i njenog lidera Micotakisa (koji će vrlo vjerovatno biti sljedeći premijer ove zemlje), koji javno kaže da je za njega neprihvatljivo da se prizna postojanje makedonskog identiteta i makedonskog jezika, nadam se da će dogovor koji su postigli Zaev i Cipras uspjeti da zaživi, jer, u suprotnom, neki grčki političari bi vjerovatno ubuduće tražili da određuju i šta će Makedonci čuvati u frižiderima kući.  

1406ciraszaev

ANALITIKA: Koliko aktuelne političke klime nezadovoljstva u Makedoniji i Grčkoj mogu škoditi dogovoru Zaeva i Ciprasa?

GEORGIEVSKI: Ni Zaev ni Cipras nemaju stabilnu većinu u svojim parlamentima. Zaevu će, pritom, biti potrebna još i dvotrećinska većina u Sobranju da bi sporazum uspio. Kako sada stvari stoje, ne vidim način kako će to uspjeti da ostvari osim ako ne organizuje vanredne parlamentarne izbore u paketu s referendumom o promjeni imena na jesen.

Najveća opoziciona stranka VMRO-DPMNE je već najavila da neće podržati sporazum, a tu je i predsjednik države Đorđe Ivanov koji već godinama ne propušta priliku da blokira svaku mogućnost za napredak zemlje.

Koliko vidim, i u Grčkoj se Cipras suočava s velikim problemima, ali se ne bih upuštao u komentarisanje grčkih unutarpolitičkih zbivanja.

ANALITIKA: Kako građani Makedonije gledaju na najavu rješenja ovog osjetljivog pitanja? Da li je javno mnjenje po ovom – kao i po mnogim drugim pitanjima – duboko polarizovano?

GEORGIEVSKI: Makedonsko društvo je već godinama duboko polarizovano po svim ključnim pitanjima. Desetogodišnja vladavina Gruevskog i VMRO-DPMNE je tu polarizaciju dovela do tačke usijanja: nacionalni sport je postalo proglašavanje izdajnika i petokolonaša, svakog ko nije dijelio njihovo mišljenje. Možda je zato i malo iznenađenje da one snage koje su protiv sporazuma do sada nisu uspjele da se mobilišu u većem broju. S obzirom na to da se u srijedu na protestu u Skoplju protiv promjene ustavnog imena skupilo jedva nekoliko hiljada ljudi, moja procjena je da iza ove kampanje, za sada, ne stoji opoziciona VMRO-DPMNE, već jedan krug ljudi oko predsjednika Ivanova i političke stranke i nevladine organizacije koje su u direktnom kontaktu s Rusijom.

ANALITIKA: Da li opozicija predvođena VMRO-DPMNE može okupiti građane oko ideje da na referendumu ne podrže najavljeni dogovor?

GEORGIEVSKI: Uskoro ćemo vjerovatno saznati kakva će biti strategija VMRO-DPMNE na referendumu. Mislim da je mala vjerovatnoća da ova stranka otvoreno pozove svoje članove da ne podrže sporazum. Vjerovatnija je neka varijanta tihog bojkota.

1506borisgeorgievski1

Za novog lidera VMRO-DPMNE, Hristijana Mickoskog, dolaze teški dani: ako se otvoreno odluči na varijantu „ne“ tj. „protiv“ na referendumu, najprije gubi kredibilitet i podršku međunarodne zajednice (EU i SAD-a), a zatim i šansu da referendum ne uspije ako ne izađe najmanje 50 odsto stanovništva. Mickoski je ovih dana izjavio da bi on glasao „protiv“ sporazuma. Ako se odluči na otvoreni bojkot, veliko je pitanje kako će to objasniti svom elektoratu, ali i strancima. Ipak, on ima jednog džoker u džepu, a to je činjenica da je njegova stranka najveća u parlamentu i da od nje zavisi odluka o promjeni Ustava, ako referendum uspije.

ANALITIKA: Kažete da ne vidite način da Zaev „progura“ sporazum u Sobranju osim ako ne organizuje vanredne izbore u paketu s referendumom. Koliko je, u ovom trenutku, Makedonija daleko od prijevremenih izbora?

GEORGIEVSKI: Pitanje je političke procjene aktuelnog premijera Zaeva hoće li ostati na obećanju da želi da odradi cijeli četvorogodišnji mandat bez prekida, ili će ići na nove izbore.

Ako referendum o imenu ne uspije, prijevremeni izbori su zagarantovani, zato što će to biti jedini izlaz iz krize. Druga mogućnost za vanredne izbore je proljeće 2019, kada se održavaju i redovni predsjednički izbori.

ANALITIKA: Kako gledate na Orbanove poruke podrške VMRO-DPMNE, da se u ovom slučaju „ne povinuju pritisku stranih sila“?

GEORGIEVSKI: Na tu izjavu gledam kao na dalju političku samodiskvalifikaciju Orbana. S jedne strane, dobro je da njegovi pokušaji da osigura saveznike na Balkanu koji bi podržali tzv. iliberalnu agendu i autokratski način vladanja dobijaju jasne konture, i pored toga što nemaju nikakav sadržaj. To daje šansu i liberalnim snagama i glasačima u zemljama gdje Orban ovako javno manifestuje svoju podršku, da znaju ko su njegovi pajtaši, ali i šta ih očekuje ako neka takva stranka dođe na vlasti.

Makedonija je, srećom, raskrstila sa svojim „Orbanom“. Jedini način da joj se neki takav političar ponovi, jeste upravo to da se slušaju Orbanovi savjeti.

ANALITIKA: Do dogovora Zaeva i Ciprasa ne bi došlo bez posredovanja međunarodne zajednice. Kakva će biti njena uloga u nastavku ovog procesa?

GEORGIEVSKI: Mislim da je do dogovora Zaeva i Ciprasa došlo, prije svega, zbog ličnih i velikih zalaganja dvaju ministra spoljnih poslova – Kocijasa i Dimitrova. Međunarodna zajednica je davala apsolutnu podršku tom procesu, pomagala tu i tamo, ohrabrivala, na momente vršila i pritisak, ali, koliko je meni poznato – nije posredovala.

Sada je od izvanrednog značaja da svi ključni međunarodni akteri ostanu aktivni u podršci procesu implementacije i ratifikacije dogovora. To, prije svega, važi za Evropsku narodnu stranku (EPP) koja u svojoj konzervativnoj porodici ujedinjuje dva glavna kočničara sporazuma i, slučajno ili ne, dvije najveće opozicione stranke u zemljama: VMRO-DPMNE u Makedoniji i Novu demokratiju u Grčkoj.

Ako mene pitate, s obzirom na ekonomsko stanje u obje zemlje, ne bi loše došao i jedan paket finansijske pomoći i eventualno povećanje nivoa stranih investicija, da bi građani lakše „progutali“ ovaj težak kompromis.