Danak minulog (ne)rada

Nemušto su reagovali i kada su bile demonstracije DF-a i kasnije, na spektakularno najavljivane pokušaje „implementacije čečenskih investicionih projekata“ nakon razgovora sa predsjednikom ruske Republike Čečenije Kadirovim. Lokalno DPS rukovodstvo djelovalo je, naime, kao da su zbunjeni polaznici specijalističkih kurseva za nedovoljno talentovane trbuhozborce. Nekako ih čuješ, ali (ih) ništa ne razumiješ?!

Objavljeno: 19. 06. 2018 - 06:00

Ako je suditi po rezultatima majskih lokalnih izbora, rukovodstvo plavske organizacije Demokratske partije socijalista tokom četvorogodišnjeg opozicionog stažiranja, nije naučilo – gotovo ništa. Moglo bi se, čak, osnovano posumnjati da su u većini faza parlamentarnog „tihovanja“ na neke elementarne lekcije političkog aktivizma potpuno zaboravili. Posljedice su logične: DPS je doživjela jedan od najtežih izbornih poraza u posljednjih 27 godina. Dobila je svega šest odborničkih mandata u budućem sazivu Skupštine, pet manje no što je imala poslije izbora održanih prije četiri godine.

LJUTE TRAVE

Još gori od matematičkog bilansa, svakako je politički saldo. Kao produkt minulog rada svojevremeno „osvježenog“ partijskog vođstva, organizacija se očigledno podijelila i po dubini i po širini. Još, međutim, nema valjane niti, barem, bilo kakve analize uzroka apsolutno nespornog debakla, pa je cijela priča svedena na, uglavnom neozbiljna, međusobna prepucavanja između pojedinaca, ali i grupa, vazda spremnih za berbu „ljutih trava za ljute rane“. A, sve se moglo naslutiti još prije tri godine. Počev odantidržavnih podgoričkih protesta Demokratskog fronta 2015. pa do zastava sa bošnjačkim znamenjima, gotovo uvezanim sa barjacima i provokativnim detaljima četničke ikonografije, natopljenim masnim miomirisima pečene prasetine Barske srbadije, nijesu zasmetali plavskoj koalicionoj vlasti. Naprotiv: zdušno je podržavala sve takve i slične skupove protiv „Đukanovićevog režima“.

ZBUNJENI KURSISTI

S druge strane, reakcije vođstva i znatne većine opozicionih odbornika DPS, tim povodima, bile su neosmišljene, traljave i nemušte. Jedva da se razaznavala suština javnih poruka upućivanih ne samo vladajućoj većini, nego i sopstvenom članstvu i simpatizerima, koji su, kako će se ispostaviti 27. maja ove godine, lagano ali sigurno, okretali leđa lokalnoj partijskoj organizaciji, a prvenstveno njenim funkcionerima. Znatno bezličnije reagovali su i na spektakularno najavljivane pokušaje „implementacije čečenskih investicionih projekata“ o kojima je, nakon razgovora sa predsjednikom ruske Republike Čečenije Kadirovom, ushićeno govorio doskorašnji predsjednik plavske opštine, inače omiljeni Bošnjak lidera Demokratskog fronta.

OPOZICIONA NJEŽNOST

Lokalno DPS rukovodstvo djelovalo je, naime, kao da su zbunjeni polaznici specijalističkih kurseva za nedovoljno talentovane trbuhozborce. Nekako ih čuješ, ali (ih) ništa ne razumiješ?! Jednako anemično odnosili su se prema brojnim lokalnim problemima vezanim za komunalni nered, kako u samom gradu, tako i u njegovim rubnim djelovima; zatim na administrativnu lijenost na svim nivoima, nepravedni stranački motivisan protekcionizam u domenu socijalne politike i mnoge druge nepravilnosti koje su kreirali lideri vladajuće koalicije na čelu sa prvim čovjekom opštine Orhanom Šahmanovićem.

No, uprkos svemu pobrojanom, nagoviještena je kao sasvim realna mogućnost da uz dobru volju izbornih pobjednika, prvenstveno Socijaldemokrata Ivana Brajovića, ali i Bošnjačke stranke i Albanske alternative, DPS bude došlepana do pozicija buduće lokalne vlasti, mada im ni matematički ni politički uopšte nije neophodna, s obzirom na to da već sada imaju komotnu većinu - 17 od ukupno 31 mandata. Koliko bi takav šlep - intervencionizam mogao da bude produktivan po samu lokalnu organizaciju, stvar je analiza i oduka podgoričke centrale DPS. Možda bi joj u tom poslu mogla koristiti kolašinska iskustva Krivokapićeve SDP koja je prije četiri godine, uz podršku ondašnjih koalicionih partnera, na najgrublji mogući način, izigrala autentičnu volju birača.