Cijena evropskog milosrđa

Svaka roba ima svoju cijenu pa i političke ideje. Ni najbolje ideje, kao recimo euroatlantske integracije, nisu džabe. Na primjer: ulazak u NATO i njihova zaštita košta 2 odsto nacionalnog dohotka i učešće naših vojnika u inostranim misijama. Doduše, gore bi prošli da smo krenuli u euroazijske integracije: koga je Rusija razvijala uvijek mu se o glavu obilo, a svaki njihov grant, uglavnom u formi naoružavanja, uvijek korisniku na nos izađe. Ali, takvo je tržište geostrateških ideja, ili je monopolsko ili duopolsko ili u najboljem slučaju oligopolsko i svi biju po ušima, pa nesretni kupci najčešće biraju one lake ruke bez obzira na ostala svojstva robe.

Objavljeno: 24. 06. 2018 - 16:56

Tako je i sa ulaskom u EU. Prvi korak koji moraš preduzeti, još prije nego što uđeš u pretpristupnu priču, je slobodan promet roba i ukidanje i smanjivanje carina. Time otvaraš vrata nesmetanom protoku - njihovih roba. Tebi nerazvijenome to izgleda kao da te tjeraju da sa svoje dvije lijeve noge igraš fudbal protiv Mesija, i to bos a on u kopačkama.

Ovo podsjeća na državničku brigu turskih sultana o Kurdima. Mogli su svi pomrijeti od gladi, sultan ne bi na njih potrošio ni aspre. Čim bi počeli sa svojom tradicionalnom privrednom aktivnošću (čitaj: pljačkom karavana) potrošio bi mnogo džebane i razbio ih kao zvečku. Bogatima je uvijek najvažnije da im karavani sa robom nesmetano prolaze. Ali nije bogohulno prema slobodnoj trgovini kada bogati međusobno vode carinske ratove kao sada. Pri tome uvijek pripovijedaju civilizacijske i pravedničke priče pa šta košta da košta sirotinju.

No, pređimo na najnoviju inicijativu EU o smještanju migranata na Balkan u zemlje kandidate i izgradnju prihvatnih logora. Ideju je iznio veliki austrijski demokrata Sebastijan Kurc. Mi treba da vjerujemo da ga je za ovu ideju inspirisala legendarna priča Ješue Nazarećanina o dobrom Samarićaninu i brizi za nesretne ljude, a ne činjenica da je pola zemalja EU odbilo da ih uopšte primi, a drugoj polovini su se već popeli na vrh glave pa dolazi do snažne fašizacije evropske političke scene.

Nemojte da vas čudi što tvrdi ljevičar i ateista, poput mene, razmišlja o raju i dženetu. Danas je sve naopako. Rimskog papu su proglasili komunistom jer je rekao da je komunizam odbjeglo čedo ranoga hrišćanstva, i da će se današnji svijet raspasti zbog neobuzdane kapitalističke pohlepe. Neka njega, nego i Štiglica i Krugmana i Piketija i Varufakisa i Sandersa i Stouna i svakoga ko pošteno i istinito i odgovorno razmišlja o sudbini svijeta, za razliku od obijesnih svjetskih moćnika i naših kontroverznih, palanačkih i ruralnih mondijalista i libertarijanaca.

Ko je izazvao ovo beznađe i tragediju ovih nesretnika? Najbogatije zemlje „slobodnog“ svijeta svojim imperijalističkim intervencijama u njihovim domovinama i strateški važnim regionima. Primali su ih iz osjećaja krivice, a i zbog neprestane potrebe za novom radnom snagom. Ali, ovi su - osim želje za radom i standardom - ponijeli za sobom i Allaha i fundamentalizam i srednovjekovnu zaostalost iz svojih sredina, kao i neodmjerenu želju za lagodnim životom, što se nije dopalo evropskim domaćinima iako stalno reklamiraju demokratiju i visok standard.

INICIJATIVA

Evropa je na migrantsku krizu po navici odgovorila fašizacijom i uvaljivaljem problema zavisnim nesretnicima poput nas. Bila je ranije velika frka oko seks trafikinga, ali niko neće da kaže da su udružene levantske i balkanske mafije napravile milionski migrantski trafiking i stvorili izbjegličke rute i masno naplaćivali migrantima gumene čamce i kombije u kojima su se topili po Sredozemlju ili nasukivali na evropske žice i pendreke.

I sada na rutama droge bi da dodaju migrante ne bi li ojačali pomenute mafije, samo da istjeraju problem iz svoje avlije. Tako ste i sankcijama prema nama stvorili švercersku mafiju koja nam je pojela državu i sad smo 30 godina u tranziciji. Inicijativu gospodina Kurca treba, da prostite, snažno otkačiti. Znate za onaj vic kako je jedan stari Zagrepčanin pričao drugome o susretu sa Bosancem. Kaže: „Sjedil sam ja tak u Gradskoj kavani i pil moju kavicu ne, kad je prišel jedan gospon i pital je slobodno sjesti. Ja sam rekel zakaj ne, i on je sel i poručil kaficu. Počel je tak srkati da sam mu rekel ćujte gospon ne bute srkali, meni se to tak gadi. Znate kaj mi je rekel? Znate kaj mi je rekel? Ma mrš u pi*** materinu! To mi je rekel“. Živim za dan kad Sebastijan bude u Briselu pričao da mu je Milo ili Duško nakon iznošenja ovog prijedloga rekao: „Ma, od***i Kurc“.

BROJKE I POLITIKA

Ali ostaje tragedija migranata i mi moramo pokazati samarićanstvo i dati sadaku. Njemačka je primila najviše migranata, oko milion. Njemačka ima 82.175.700 stanovnika, što znači da je primila oko 1,2% od svog broja stanovnika. Ako taj procenat primijenimo na broj od 622.303 stanovnika, koliko mi imamo, onda ćemo dobiti brojku od 7.530 migranata. Kako je njemački BDP per capita cca 46.000 dolara, a naš cca 6.700 dolara, odnosno gotovo sedam puta manji, to ćemo onih 7530 podijeliti sa 7 i dobiti kvotu 1.075 migranata. Ako dalje uporedimo prosječna primanja, procenat zaposlenosti, procenat građana koji žive u siromaštvu i ispod granice siromaštva, onda dolazimo do kvote od 500 migranata koje mi možemo realno primiti i to samo na određeno vrijeme, u skladu sa mogućnostima našeg budžeta.

Dakle, poruka za EU što se tiče prihvata migranata mora biti: ne trebaju nam vaše pare, ovo je naše samarićanstvo i sadaka. Svoje pare trošite na migrante koji su kod vas. I nema nikakve rute preko naše zemlje i nemojte nama diktirati, kad ne možete onim zemljama koje su članice EU. Mi još uvijek nemamo realnu predstavu ni kada bi mogli ući, niti da li će stvarno biti proširenja ili se samo šalite sa nama .