Tonemo u opštost, sve je manje individualaca

Crnogorska rediteljka Ana Vukotić u Teatru ,,Komedija“ u Skoplju režira Molijerovog „Mizantropa“. Premijera je zakazana za 19. jul na 58. izdanju Ohridsko ljeto, a važno je pomenuti da je selektor dramskog segmenta ovog festivala ugledni režiser Aleksandar Popovski. Nakon Ohrida, predstava će od jeseni biti na repertoaru Teatra ,,Komedija“.

Objavljeno: 01. 07. 2018 - 07:10

Za Pobjedu, Vukotić govori o saradnji sa makedonskim umjetnicima, izazovima koje nosi Molijerovo djelo, najavljuje novitete na FIAT-u na čijem je čelu i neminovno se osvrće na aktuelna dešavanja vezana za građansku inicijativu „Amanet“ u kojoj je predsjednica Savjeta.

POBJEDA: Kako je došlo do saradnje sa makedonskim teatrom? Osim vas ima li u ekipi još nekog iz Crne Gore?

VUKOTIĆ: Na neki način ovo jeste crnogorsko-makedonska umjetnička koprodukcija. Čitav autorski tim je iz Crne Gore, ako prisvojimo Sonju Vukićević koja je svakako Crnogorka. Scenografiju potpisuje Jelena Tomašević, kostimografiju Lina Leković, muziku Aleksandar Radunović Popaj, a koreografiju Sonja Vukićević. U ekipi je i makedonski dramaturg Darko Spasov.

Već nekoliko godina pregovaram za angažman u Makedoniji i čini mi se da je došlo pravo vrijeme i za mene i za „Mizantropa“ na ovim našim prostorima koji se mnogo ne razlikuju. U ekipi su zaista sjajni makedonski glumci na neki način specijalizovani za žanr komedije. Izvanredno talentovan mladi glumac, već veoma popularan, Atanas Atanasovski tumači naslovnu ulogu Alcesta. Ostatak, takođe, sjajne ekipe čine Aleksandar Mihajlovski, Žarko Dimoski, Žaklina Petrovska, Stole Micov, Mirjana P. Ristov, Magralena Rizova Černih, Ilija Iloski, Viktor Arsov, Erdoan Maksut.

Nakon premijere na Ohridskom ljetu, u septembru „Mizantrop“ će otvoriti novu sezonu Nacionalne ustanove Teatar Komedija Skoplje.

POBJEDA: Kakva su očekivanja? Po čemu ćete upamtiti angažman u Makedoniji?

VUKOTIĆ: Probe protiču u dobroj atmosferi. Čini se da smo svi na ovim prostorima željni saradnje i novih profesionalnih iskustava što dodatno doprinosi posvećenosti radu na predstavi. Očekujemo najbolji mogući rezultat, jer svi dajemo maksimum i veoma smo inspirisani.

U Makedoniji imam puno prijatelja i ovdje se uvijek dobro osjećam, ali ovaj dolazak zasigurno ću pamtiti po glumcima i čitavoj ekipi Teatra Komedija. Kao i po tome da paralelno u Skoplju u ovom periodu u Makedonskom narodnom teatru režira Paolo Mađeli, a u Albanskoj drami Dino Mustafić, obojica sa dramaturškinjom Željkom Udovičić.

Ne ugrožavamo manjine, crnogorska kulturna dobra treba da budu vlasništvo Crne Gore

POBJEDA: Predsjednica ste Savjeta građanske peticije „Amanet“, koja je 4. juna trebalo da Skupštini preda potpise građana koji traže poništenje svih nezakonitih upisa Srpske pravoslavne crkve kao vlasnika crnogorskih manastira i crkava i ostalih kulturnih dobara i njihovo vraćanje u vlasništvo Crnoj Gori. Amanet je ujedinio mnoge kojima je Crna Gora na srcu, ali potpisi još nijesu predati. Koji su sljedeći koraci u ovoj hvale vrijednoj borbi?

VUKOTIĆ: Potpisi nijesu predati 4. juna jer cilj nam je da ovu akciju dovedemo do kraja kako treba. Postoji nekoliko pravnih dilema vezanih za to kako zaista možemo doći do skupštinske rasprave na temu Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti. Očekujem razgovore sa ministrima pravde i ljudskih i manjinskih prava, kao i sa predsjednikom Skupštine, kako bismo došli do najboljeg mogućeg dogovora.

Ponavljam i ovdje - ovo što radimo ne ugrožava interes bilo koje manjine u našoj državi, već samo obezbjeđuje Crnogorcima, kao većinskom narodu, da u svojoj zemlji ostvare Ustavom zagarantovana prava. Želimo samo da crnogorska kulturna dobra budu vlasništvo države Crne Gore. Dakle, niti jedne crkve ili pojedinca. Unutar svojih organizacija crkva treba da se bavi onim stvarima koje joj pripadaju, a ne građanskim temama i imovinsko pravnim zakonima.

POBJEDA: Što su bili lični motivi zbog kojih ste ušli u ovu priču?

VUKOTIĆ: Kao neko ko istinski pripada crnogorskom nacionalnom biću, ali i sa ozbiljnim osjećanjem odgovornosti prema tome da smo 2006. izglasali da budemo dio građanske države koju je priznao čitav svijet, bila sam zgrožena činjenicom da na popisu kulturnih dobara dvije trećine njih nijesu vlasništvo države Crne Gore. Dakle, mi nemamo nikakvu kontrolu nad sopstvenim kulturnim dobrima. Kad kažem kontrolu, mislim na to da Uprava za zaštitu kulturnih dobara, i uopšte pravni sistem ove države, nemaju uvid u to što se dešava i koja vrsta devastacije se događa na našim kulturnim posjedima.

Sa druge strane, smatram da je ozbiljna obaveza moje generacije, a i onih prije i poslije moje, da konačno preuzmemo neke odgovornosti. Ovo su teme kojima su se bavili naši roditelji (nekima i đedovi), pa smatram je došlo vrijeme da mi nastavimo njihove borbe i to novim vokabularom, novim idejama i mogućnostima koje ostavlja građansko društvo. Moramo početi da živimo ozbiljan građanski život i moramo rješavati svoje probleme, a pitanje crkve jedno je od ključnih identitetskih pitanja.

Nepotrebno je i besmisleno govoriti o značaju i poziciji crkve za nacionalno biće jednog društva i uopšte njegovog identiteta. Mi smo multetničko društvo koje sa dubokim respektom uvažava raznolikosti svojih manjina, a zapravo imamo ozbiljan problem sa pravima Crnogoraca, sa onim što je naše i naš identitet.

(Opširnije u današnjoj Pobjedi)