Odigrana predstava „Dom Bernarde Albe“ na renoviranoj Ljetnjoj pozornici Doma kulture

Renovirana i proširena Ljetnja pozornica Doma kulture sinoć, 6. jula bila je ispunjena da posljednjeg mjesta. Naime, pozorišni život nove pozornice počeo je izvođenjem predstave „Dom Bernarde Albe“, u režiji Ane Grigorović i produkciji Narodnog pozorišta iz Beograda.

Objavljeno: 06. 07. 2018 - 11:35

Nešto više od šest stotina ljudi na kraju devedesetominutnog izvođenja nagradilo je stajaćim ovacijama sasvim žensku glumačku postavu predstave rađenu po istoimenom djelu Federika Garsija Lorke.

Komad je priča o domu u kome se udovica Alba stara o ugledu svojih kćerki, sputavajući svaki instinkt i poriv u njima, zaključavajući ih u kući, kontrolišući svaki aspekt njihovog privatnog i javnog života. No, najprije, komad je prikaz jedne palanačke svijesti kojoj je preokupacija ogovaranje i „režiranje“ slike koju porodica treba o sebi da pošalje komšijama i „selu“.

Publika uvek najbolje reaguje na taj aspekt teme. To i jeste bio okvir u kome smo radili i naša početna ideja – da koliko se god vreme promenilo zapravo je sve ostalo isto što se toga tiče. Ogovaranje je i dalje nešto što ima srž javnog i društvenog života, i ne samo ogovaranje već činjenica da se svi mi pribojavamo šta će drugi o nama reći, kazala je rediteljka Grigorović.

Ulogu jedne od ćerki tumačila je Sloboda Mićalović, koja je svojim likom izašla iz glumačke rutine koju joj donose njene najfrekventnijih uloge. Ona je ćerka koja, osim, velikog psihičkog pritiska i torture ima i fizički hendikep, pa je modelovana kao trpni lik, koji tek katkad smogne snage da djela i pokuša nešto da promijeni.

Vrlo je teško da u današnje vreme dočarate i da uopšte postavljate ovo pitanje – govorimo o tome da vas majka zatvara u kuću, da vas ne pušta nigde, i da su to žene koje su s kolena na koleno sputavale svoju seksualnost, svoje instinkte zarad „dobrog glasa“ i usljed predrasuda. Mi smo se pokušale baviti upravo tom vrstom problema i pokušale odgovoriti na pitanje da li je to važno ili je ipak važno da sledite svoj put i instinkt stvarajući svoj život. Što se tiče moje uloge bilo mi je izazovno da njome izađem iz moje zone komfora. Čini mi se da sam uspela da poništim sebe, što je meni bila i ideja, rekla je Sloboda Mićalović.

Dara Džokić je tumačila lik Bernarde Albe. Neočekivano u odnosu na dominantan način interpretacije ovoga lika, Dara Džokić je iznijela i komični, koliko i tragični aspekt svoga lika. Ipak, za nju najvažnija ideja koju nosi Bernarda Alba je da nasilje rađa nasilje.

Ovaj se tekst mnogo igrao mnogo i u svetu i kod nas, i već svi znaju taj tekst, ali mu se, naravno, uvek vraćamo i uvek svi nađu neki svoj, drugačiji motiv. Meni je, osim literature i poezije Lorkine, zanimljivo da progovorimo o tome kućnom zlostavljanju. Obično je to zlostavljanje muškaraca prema ženama, ali ovdje imamo apsolutno žensku priču. U kontekstu toga, u mojoj mi je ulozi bilo najzanimljivije kako zlostavljana osoba postaje zlostavljač. Vjerujem da je Bernarda Alba upravo žrtva koja je u međuvremenu postala zlostavljač, objasnila je Džokić.

Ostale uloge u predstavi tumače: Danijela Ugrenović, Zlatija Ocokoljić Ivanović, Dubravka Kovjanić, Zorana Bećić, Suzana Lukić, Rada Đuričin i Sara Vuksanović. Adaptaciju teksta i dramaturgije potpisuje Vanja Nikolić, scenografiju Marija Jevtić, kostim Katarina Grčić Nikolić, dok je muziku uradila Maja Bosnić.