Ljumović: Lični i politički odstrel Ministarstva i Vlade

Senat Univerziteta Crne Gore nije izabrao Janka Ljumovića za redovnog profesora, zbog čega će bivši ministar kulture i narednih pet godina ostati vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti. On ovakvu odluku, u izjavi za javnost, ocjenjuje kao lični i politički odstrel osnivača Univerziteta Crne Gore – Ministarstva prosvjete i Vlade Crne Gore.

Objavljeno: 10. 07. 2018 - 11:30

Njegovo otvoreno pismo prenosimo u cjelosti:

Kao vanredni profesor Univerziteta Crne Gore u dvostrukom izboru u akademsko zvanje, obraćam se javnosti saopštenjem cijeneći pozive crnogorskih medija da dam komentar nakon konačne odluke Senata UCG. Izbora koji je trebao biti primjer Povjerenja, Poštovanja i Poštenja – što su tri ključna elementa definicije akademskog integriteta.

U pismu navodim određene ličnosti i institucije, ali je pismo namijenjeno prije svega crnogorskoj javnosti koja je pokazala interes za ovaj paradigmatičan događaj. Rezultat glasanja na Senatu Univerziteta Crne Gore, osam ZA i deset UZDRŽANIH, uz već legendarnu dilemu iskazanu u konačnom mišljenju Naučnog odbora da li je produkcija nauka ili umjetnost, siguran sam da će biti važan prilog za analizu društvenog konteksta. Odluka je konačna, a autonomija Senata neprikosnovena.

Poštovani senatori, vama koji ste bili ZA i koji ste uvažili sve bitne elemente u proceduri izbora, hvala na pokazanoj akademskoj etici i razumijevanju oblasti dramske umjetnosti. Vi, očigledno razumijete, da je dramska umjetnost svoj početak imala u antičkoj drami i pozorištu  koja je vaspitala grčki narod da preuzme individualnu odgovornost. Hvala vam za ličnu hrabrost i akademsku etičnost.

Što se tiče UZDRŽANIH glasača, obratio bih se samo predsjedniku Senata, rektoru Univerziteta Danilu Nikoliću i senatoru Nenadu Šoškiću, redovnom profesoru Fakulteta likovnih umjetnosti i članu Naučnog odbora UCG za oblast umjetnosti.

Rektoru zbog toga što sam kao jedini kandidat na konkursu očekivao da uvaži svih pet pozitivnih elementa u procesu izbora u akademsko zvanje: recenzentske komisije redovnih profesora sa Univerziteta umetnosti u Beogradu, Sveučilišta u Zagrebu i Univerziteta Crne Gore, odluku Vijeća FDU, izvještaj sa inauguracionog predavanja, konačno mišljenje Naučnog odbora  i mišljenje Vijeća umjetnosti. I pored iskazane “dileme” Naučnog odbora o zadovoljavanju minimalnih uslova (kao da postoje maksimalni uslovi – recimo da je kandidat maksimalno visok 194 cm), jer uslovi su pravno ispunjeni ili nijesu.

Senatoru Nenadu Šoškiću, redovnom profesoru Fakulteta likovnih umjetnosti i članu Naučnog odbora UCG, koji je po službenoj dužnosti kao predstavnik za oblast umjetnosti beskrupulozno usmjeravao i uslovljavao tok donošenja odluke – što ima elemente etičke i krivične odgovornosti. Takvo djelovanje može biti testirano na adresama koje su zadužene da provjere i utvrde odgovornost. Dodatno je tu inspirativno iskustvo samog vajara Nenada Šoškića koji je svojevremeno na optužbe vajara Zlatka Glamočaka da su Šoškićevi radovi, tj. umjetnička djela plagijati izjavio: “…gospodin Glamoćak je bičevao moja umjetnička djela i mene kao autora-umjetnika u pokušaju da me umjetničkoj i široj javnosti diskredituje i uskrati me pripadništva umjetničkom svijetu, što po običnom i pravnom rječniku, predstavlja najgrublji oblik klevete, pa ću se shodno tome u zaštiti svoga djela i imena obratiti i nadležnim pravodsudnim organima.”

Zato bih javno pitao Nenada Šoškića da li je u međuvremenu pravno zaštitio svoje djelo i ugled i da li mu to iskustvo nešto znači u procesu diskriminacije i omalovažavanja tuđeg djela i imena koje on sprovodi? Dugačka bi lista bila onih koji su surotno stavovima Šoškića izrekli sud o mom profesionalnom radu, ali u ovom pismu ću poštedjeti javnost toga. Neću citirati ni svoje recenzente, kako je to umjetnik Šoškić radio u cilju odbrane svog djela i imena kao odgovor Glamočaku, jer znam i naučio sam da moralnu pobjedu čovjek uvijek potpisuje sam. Mogu samo napomenuti da sam moju smjenu u Naučnom odboru UCG za oblast umjetnosti doživio kao čistku, ali da sam želio da vjerujem da prof. mr Nenad Šoškić nikada neće biti policijski čistač i ponižavati sopstvenu struku.

Ipak, odgovornost za očiti lični i politički odstrel imaju i osnivač Univerziteta Crne Gore – Ministarstvo prosvjete i  Vlada Crne Gore. Ne bih htio da ikoga da na tim adresama učim odgovornosti, ali kako sam bio član Vlade Crne Gore, kao ministar kulture u 41. Vladi Crne Gore, znam da među njenim članovima postoje službena lica koja mogu i moraju postaviti određena pitanja  Univerzitetu Crne Gore.

Na kraju, i najvažnije, ističem okolnost da je ovaj slučaj povrijedio načela jedne oblasti studiranja na Univerzitetu Crne Gore, da nipodaštava pravno utemeljenu akreditaciju ovog studijskog programa i dezavuiše očigledan pravni akt na kome Univerzitet u aktuelnom upisnom roku poziva studente da se prijave kao na umjetničkoj disclipni? Zašto senatori, među kojima su pravnici, nezainteresovano ćute i dižu ruke, a dužnost im je da znaju kojoj oblasti pripada ono zašta glasaju, pa valjda  i da pravno opomenu i poduče one koji neće da znaju?

Biti profesor u bilo kom zvanju je privilegija sama po sebi, nije to fraza, privilegija dovoljno velika da je najmanje važno da li ste prvi ili drugi put vanredni profesor. Studenti su u fokusu našeg rada, zbog njih smo tu gdje jesmo. A da li  bi oni imali što da kažu na sve ovo? Iako znam da bi i taj šesti pozitivni element bio nedovoljan za konačnu odluku jednog akademskog izbora. Toliko o nama, sada i ovdje!