Drama od koje zuji u ušima

Film, čiji je koproducent crnogorski režiser Ivan Marinović, zaglavio je gledaoce u kafkijanski svijet depresivnog oca koji se suočava sa raznim preprekama kako bi mogao da provodi više vremena sa kćerkom.

Objavljeno: 17. 08. 2018 - 16:59

Kažu da je dobar razvod mnogo bolji od lošeg braka, ali većina parova koji se razilaze širom svijeta, posebno na Balkanu, nikako da to ukapira.

Ili ostaju zaglavljeni u paklu ljubavi koja više ne postoji – ili se njihove loše zajednice završavaju još gorim rastancima.

Ovaj drugi scenario dogodio se Marku (Rakan Rushaidat), glavnom junaku drame „Sam samcat“ hrvatskog režisera Boba Jelčića, čija je svjetska premijera održana na 24. Sarajevo film festivalu.

Težak zadatak

Film, čiji je koproducent crnogorski režiser Ivan Marinović (Adriatic Western), jedan je od deset koji su bili u trci za „Srce Sarajeva“ u kategoriji najboljeg dugometražnog igranog ostvarenja.

Jelčićeva drama, prva nakon blistavog filmskog debija „Obrana i zaštita“ iz 2013, zaglavila je gledaoce u kafkijanski svijet depresivnog oca koji se suočava sa raznim preprekama kako bi mogao da provodi više vremena sa kćerkom.

Marko provodi dane noseći se sa birokratskim službenicima kojima uvijek fali „onaj jedan papir“ da priložena dokumentacija bude kompletna, savjetima i brigom rođaka (Miki Manojlović i Snježana Sinovčić-Šiškov), nerazumijevanjem prijatelja, sa sopstvenom nezrelošću...

Zanimljivo: Jelčić je odlučio da iz filma potpuno ukloni Markovu bivšu ženu, majku njegove kćerke Lee (naturščik Lea Brejer). Postrazvodni pakao prikazan je isključivo iz njegove perspektive.

„Sam samcat“ zbog toga nije film „samo“ o razvodu, već i o bilo kojoj drugoj situaciji u kojoj glavni junak mora da bude emocionalno inteligentan i zreo da bi mogao da se pomjeri sa mrtve tačke.

Disanje u vrat

Ručna, „voajerska“ kamera zbog koje na momente imate osjećaj da gledate dokumentarac, nagli rezovi i kakofonija nejasnih, nedefinisanih zvukova (mješavina muzike, pjevanja, trabunjanja i razgovora ispod glasa) stvaraju frustrirajuće dobru atmosferu od koje uši zuje danima.

S jedne strane, teško je disati Marku u vrat i osjećati kroz što prolazi. S druge, ovo iskustvo je neprocjenljivo – jer prateći Marka postajete toliko iznervirani i ojađeni, da imate utisak da se sve to baš vama dešava.

Razvod bez razvoda. Život bez života. Nepodnošljivi osjećaj usamljenosti upravo zbog toga što ste okruženi ljudima.

No, uzmite u obzir da taj osjećaj neće biti dragocjen, niti očigledan baš svakom. „Sam samcat“ je iskustvo koje nećete poželjeti da ponovite uskoro, čak i ako vam se dopadne. Ipak, sigurno ćete dugo razmišljati o njemu.

sam-samcat-sff

 

Građenje stava

Prije večernje premijere, održana je pretpremijera nakon koje su Jelčić, glumci Miki Manojlović, Snježana Sinovčić- Šiškov, Rakan Rushaidat i Lea Brejer i koproducentkinja Zdenka Gold razgovarali sa gledaocima.

Kada su ga pitali zašto je poželio da se pozabavi temom razvoda, Jelčić je rekao da je odgovor vrlo jednostavan.

Prošao je kroz vrlo bolan razvod, tokom kog ga je najviše nervirala potreba drugih da zabadaju nos tamo gdje mu nije mjesto. I onda je počeo da gradi Markov lik, trudeći se da otvori prostor gledaocima da sami zaključe što on misli o njemu.

- Uvijek kada radim, i u pozorištu i u filmu, trudim se da uradim priču sa stavom, ali da ga ne naturam nikome. To sam želio i u ovom filmu – kazao je režiser.

Uzde za emocije

Glumci su govorili o tome koliko im je rad sa Jelčićem donio posebno, iznenađujuće svježe iskustvo – čak i Mikiju Manojloviću, veteranu eks-Ju glumišta.

Kako su objasnili, dopada im se način na koji ih ohrabruje i tjera da izraze sve ono što u određenom momentu osjete.

Kad je Jelčić u pitanju nema robovanja scenariju.

- Uvijek bi trebalo da imate uz sebe ovakvog režisera, da vas pazi da ne pođete u pretjeranu dramu, preveliku ekspresiju, prelivanje emocija... Jer ljudi ipak ne pokazuju emocije tako mnogo i lako. Često ih skrivaju.

Zbog toga morate da se čuvate da ne pretjerate u dramskim scenama – kazao je Rakan Rushaidat.

I zaista, poslije glumčevih riječi, dovoljno je ponovo izvrtjeti u glavi scene sa Mikijem Manojlovićem u ovoj drami, pa da vam postane jasno da pozorišni i filmski glumci ne hvale Jelčića iz kurtoazije zbog načina na koji ih usmjerava.

Svedena a emocionalno nabijena uloga Markovog patrijarhalnog tetka jedna je od najboljih koje je odigrao u životu – a pamtimo ga po mnogima u kojima je emocije „puštao sa lanca“.

Isto važi i za ostatak sjajne glumačke ekipe. Nadajmo se da ćemo ih brzo ugostiti u Crnoj Gori, sad kada je „Sam samcat“ počeo festivalski život i čeka da dobije datum bioskopske premijere.