Naši roditelji nijesu uvijek naši roditelji

Čudnjikavu priču sa Keri Maligan i Džejkom Džilenholom pratimo iz ugla zbunjenog tinejdžera koji gleda kako se njegovi roditelji pretvaraju u svoje mlađe verzije. I pritiskaju dugme za samouništenje

Objavljeno: 17. 08. 2018 - 23:00

Kad glumac prvi put stane iza kamere, njegov režiserski debi obično najviše ostane upamćen po insistiranju na snažnim glumačkim bravurama.

Taj „filmski zakon“ nije zaobišao ni Pola Dejnoa i njegovu porodičnu dramu „Divlji život“ („Wildlife“) koja je prikazana u kinu „Raiffeisen Open Air“ u okviru 24. izdanja Sarajevo film festivala.

Monoton ritam

Glumac, koji je radio sa mnogim velikanima režije kao što su Deni Vilnev i Pol Tomas Anderson, u režiserskom debiju uposlio je Keri Maligan i Džejka Džilenhola. Srećom – jer bez njihove unikatne energije „Divlji život“ mogao je da se pretvori u bljutavu melodramu.

U fokusu adaptacije istoimene knjige Ričarda Forda je tročlana porodica koja se početkom šezdesetih doseljava u Montanu.

Film počinje scenom u kojoj se otac i sin, Džeri (Džilenhol) i četrnaestogodišnji Džo (ubjedljivi Ed Oksenbuld), smiju, jure po travnjaku i dobacuju loptom.

Dakle, slikom idilične američke porodice iz predgrađa. No, nakon što Džeri izgubi posao, posvađa se sa suprugom Dženet (Maligan) i odluči da se prikljuci vatrogascima amaterima, mala familija počinje da se rasipa.

„Divlji život“ traje 100 minuta i na momente postaje monoton, preusporen, previše statičan. Taj utisak pojačava i ekonomični, kontrolisani scenario koji je Dejno napisao sa partnerkom, glumicom Zoi Kazan.

I taman počnete da se nervirate zbog toga što priča nije „utegnutija“ i dinamičnija, režiser vas počasti nevjerovatno čudnjikavom scenom zbog koje želite da vidite još.

Očajna domaćica

Priču o porodici što polako gubi vjeru u sebe pratimo iz ugla tinejdžera koji gleda kako se njegovi roditelji pretvaraju u svoje mlađe verzije. Dejnov režiserski debi najzanimljiviji je baš zbog tog uznemirujućeg pitanja:

„Kakvi su bili naši roditelji kad nijesu bili naši roditelji?“ i što ako baš sada, kada toliko zavisimo od njih, prestanu da budu naše majke i očevi – i postanu ono što su bili ranije?

Sva djeca vole da slušaju o tome što su njihovi roditelji radili u njihovim godinama, ali pitanje je, kada bi mogli da ih vide, da li bi im se ti ljudi dopali.

Poslije suprugovog odlaska Dženet „nazaduje“ u mlađu verziju u koju se Džeri i zaljubio.

Spada maska brižne majke i domaćice koja se odrekla i posla i prijatelja i uživanja da bi mogla da brine o kući. Dok oblači provokativne haljine, flertuje sa bogatim vlasnikom prodavnice automobila (Bil Kemp) i nestaje iz doma usred noći, najviše zaprepašćuje to što apsolutno ništa ne krije od sina.

Štoviše, Dženet razgovara sa Džoom kao da joj je najbolji prijatelj ili površni poznanik.

Jer sinu se obično ne priča o izostanku seksualnih odnosa sa suprugom ili oblačenju „haljine kad si očajna“, zar ne?

No, nakon što su je iznevjerile sve tehnike preživljavanja mrtvila i suprugovih bubica, Dženet je zgrabila jedinu koja joj je preostala - samouništenje.

wildlife-sff

Precizan portret

Keri Maligan je fantastična u ulozi slomljene, tužne, bistre i magnetski privlačne Dženet. Ona je glavna zvijezda ovog filma, iako Džilenhol, koji je dobio mnogo manje svjetlosti pod reflektorima, uspijeva da joj ukrade malo slave u destruktivnom finišu.

Međutim, najveće otkriće filma je definitivno Ed Oksenbuld kao tihi, preplašeni Džo.

Mladi glumac ne pravi nijednu grešku u koracima dok pleše sa iskusnim kolegama. Štoviše, čak i snažno podsjeća na Dejnove rane uloge koje su se uvijek vrtjele oko čudnjikavih i zbunjenih, ali vrlo bistrih i pronicljivih emotivaca.

„Divlji život“ je smiješan, tužan i beskrajno čudnjikav film. Mogao je da bude brži, manje kontrolisan i darežljiviji u emocijama, ali Dejno je odlučio da portret melanholije iz predgrađa mora da bude baš ovakav.

I to nije ništa strašno, jer dobili smo vrlo preciznu i zadovoljavajuću priču sa izuzetno zanimljivom temom za razmišljanje.

Poslije ovakvog režiserskog debija Dejno je pokazao da ima što da kaže i pokaže. Samo se nadamo da će za narednu, još neimenovanu porodičnu dramu, koju je već najavio, napisati mnogo upečatljiviji i emocionalno bogatiji scenario.