Fanatizovane žene ne daju (ni) đecu

Od septembra 2015. godine, nije bilo „transfera“ crnogorskih državljana islamske vjeroispovijesti kako bi se, bilo kojom od tri takozvane balkanske rute, domogli nekog od sirijskih i iračkih ratišta, odnosno tamošnjih baza ili takozvanih rezervnih položaja ISIL- džihadista. Prema Pobjedinim istraživanjima, zabilježen je tek jedan neuspio pokušaj sedamnaestogodišnjakinje rodom iz plavskogusinjskog kraja, inače učenice novopazarske Medrese, da se pridruži svom momku, ali je plan propao zahvaljujući „dojavi“ jedne od drugarica, a zatim i blagovremenoj intervenciji đevojkine braće.

Objavljeno: 19. 10. 2018 - 07:15

MARGINALIZACIJA Da li je to jedna od dugoročno najvažnijih posljedica gotovo dvogodišnjeg „raspada“ logističke mreže regrutnih ćelija u Crnoj Gori, ustrojenih po uniformnim obrascima iz centara radikalnog islama u Austriji, Bosni, Sandžaku i na Kosovu, ili je u pitanju nešto drugo, stvar je analitičkih procjena nadležnih bezbjednosnih službi. Ali, svakako je izuzetno dobra vijest da su ovdašnji logističari marginalizovani do te mjere da se mogu smatrati bivšim i neupotrebljivim, a samim tim i bezopasnim.  

  Istovremeno, međutim, od 2016. godine nije, nažalost, zabilježen nijedan pokušaj povratka sa ratišta nekog od crnogorskih državljana od kojih je većina na prostorima kalifata gotovo pet godina. Posebno je neobjašnjiva činjenica da su negdje u ISIL-paklu i dalje pet žena, od kojih su tri majke sa četvoro đece.

POSREDOVANJA Jednoj od njih je (Almini K.) još prije dvije godine, prilično pouzdanim posredničkim vezama, nuđeno da se poslije pogibije šerijatskog muža (Mirze. H)  vrati u Crnu Goru ili joj se obezbijedi sigurno boravište u nekoj od evropskih zemalja, ali je odbila. Posredovanja raznih veoma uticajnih pojedinaca iz vjerskih, humanitarnih, poslovnih, pa čak i političkih krugova, bila su uzaludna. Naposljetku, odbila je, čak, i ponuđenu mogućnost povratka, odnosno spašavanja sopstvene maloljetne đece, uz slobodan izbor - hoće li biti zbrinjavana kod njene ili rodbine rahmetli joj muža. Umjesto iole racionalng odnosa prema ponudi, uslijedilo je fatalističko objašnjenje da su i ona i oni (đeca), na Alahovom putu, neodvojivi dio „babove žrtve“.

NOVAC NE POMAŽE Sa istom argumentacijom, slične ponude odbila je i crnogorska državljanka Ines C. šerijatska žena Semira H. koja je u Siriju stigla zahvaljujući logističarima iz Sarajeva i Turske. Uz muža Semira, sa njom je bio i njen rođeni brat, koji je poginuo na nekom od ISIL-ratišta, 2016. godine. Nije pomogla ni činjenica da potiče iz finansijski veoma

moćne familije, koja je bila spremna da plati, koliko god je potrebno, najpouzdanije logističare i posrednike iz raznih struktura u Beču, Turskoj, pa i samoj Siriji.

Bila su uzaludna preklinjanja roditelja i brata; mlada i, po svemu sudeći, do krajnjih granica fanatizovana žena, odbila je svaku od ponuđenih varijanti za bezbjedan povratak iz ISIL-pakla. Zanimljivo je, takođe, da su i Almina i Ines, već najmanje tri godine pripadnice islamske milicije za nadzor žena i (pre) vaspitanje maloljetnih đevojčica; striktno u skladu sa šerijatskim pravom.