Lijek koji ne treba da se uzima „na svoju ruku”

Crna Gora druga je u Evropi po potrošnji antibiotika, a prema riječima mikrobiološkinje u Institutu za javno zdravlje prof. dr Gordane Mijović, uprkos evidentnim pomacima, predstoje brojni izazovi u borbi sa zloupotrebom ovih ljekova, kao i pronalaženju načina da oni postanu oružje za očuvanje zdravlja.

Objavljeno: 13. 11. 2018 - 07:17

Ona za Pobjedu kaže da na smanjenju zloupotrebe antibiotika moraju da rade svi, ne samo ljekari i farmaceuti, već i svaki pojedinac, ali i mediji i političari.

 – Ne smijemo zaboraviti ni veterinare, jer se antibiotici Gordana Mijović Ograničiti upotrebu antibiotika daju i životinjama. Iskustva zemalja koje nemaju veliku potrošnju antibiotika govore da je važan ne samo odgovoran odnos profesionalaca prema antibioticima (ljekara i farmaceuta), već i zdravstvena prosvjećenost stanovništva, na kojoj treba da rade institucije, ali i ljekari pojedinačno, u svakoj prilici – kazala je Mijović.

SAMOLIJEČENJE Komentarišući to što građani i dalje „na svoju ruku“ uzimaju antibiotike, ona upozorava da samoliječenje ovim ljekovima može biti opasno i poručuje da samo ljekar može odrediti koji antibiotik i u kojoj dozi se smije uzeti.

– Antibiotici su dragocjeni ljekovi, neophodni u odbrani od ozbiljnih infekcija, ali nijesu bezazleni. Ako se uzimaju samo onda kada su neophodni i to u odgovarajućoj dozi i dovoljno dugo da se postigne izlječenje, onda su korisni. Kada, koji antibiotik, u kojoj dozi i koliko dana treba koristiti, može da odredi samo ljekar. U protivnom, antibiotik može napraviti štetu i to, nažalost, ne samo onom ko ga uzima, nego i mnogo širu i ozbiljniju čitavoj zajednici – kazala je Mijović.

Naša sagovornica upozorava i na to da u slučaju kada se antibiotici koriste u velikoj količini bakterije na njega postaju više otporne. Takav antibiotik, ka ko kaže Mijović, postaje neupotrebljiv u liječenju infekcija. InfekcIje Kada je u pitanju statistika, konkretni podaci o smrtnosti zbog infekcija izazvanih otpornim bakterijama u našoj zemlji ne postoje. Međutim, prema riječima Mijović, evropska i svjetska predviđanja nijesu nimalo ohrabrujuća.

– Procjenjuje se da će 2050. godine, ukoliko aktivnosti koje se preduzimaju na smanjenju otpornosti bakterija na antibiotike ne urode plodom, 10 miliona ljudi umrijeti od infekcija koje antibiotici nijesu mogli savladati i da će to biti veća smrtnost od one uzrokovane tumorima – upozorava Mijović.

Neki stručnjaci, kako dodaje, smatraju da se već nalazimo u preantibiotskom dobu.

 – Činjenica je da danas postoje bakterije koje su otporne na sve antibiotike i to je sigurno podatak koji uznemirava. Ali, takođe je poznato da bakterije mogu da povrate svoju osjetljivost na antibiotik na koji su postale otporne, ako sa njim nemaju dugo vremena, a to znači godinama, kontakt. To daje nadu da ,,pametnom“ upotrebom antibiotika možemo da im povratimo efikasnost – kazala je Mijović.