Prikuj me za stolicu ili mi ne prilazi

Ove sedmice za čitaoce Objektiva najbolje i najneuvjerljivije filmske, televizijske i muzičke naslove bira pjesnikinja Lejla Kašić.

Objavljeno: 17. 11. 2018 - 12:27

ZGRABI

FILM

Volim filmove koji mi stavljaju prst na čelo i tjeraju me da preispitam sopstvena uvjerenja. Takvi su „Zemljani“ („Earthlings“, Šon Monson, 2005) i „Viljuške protiv noževa“ („Forks Over Knives“, Li Falkerson, 2011). Ovi dokumentarci otvorili su mi uvid u ono što se događa drugim živim bićima, daleko od naših očiju, ali i te kako na našu odgovornost.

 Film „Interstellar“ (Kristofer Nolan, 2014) izmjestio me je iz ovog vremena i prostora, a romantični triler „Agenti sudbine“ („The Adjustment Bureau“, Džordž Nolfi, 2011) sa Metom Dejmonom i Emili Blant, na sasvim jednostavan način naveo da sumnjam u slučajnost svake slučajnosti.

Ostvarenje „Porijeklo očiju“ („I, Origins“, Majk Kehil, 2014) posložilo je većinu mojih kockica, a poslije drame „Život je lijep“ („La vita è bella“, Roberto Benini, 1997), uz beskrajni šarm Italijana, plakala sam nekoliko dana. Ovaj film postavio mi je ideal supruga i oca.

lejla-kasic2

TV
Majka mi je jednom ispričala kako je, kad je bila djevojka, mnogo željela jedne cipele. Nakon što ih je konačno dobila, stavila ih je na televizor, srećna i željna da ih stalno gleda. Od tada i ja koristim televizor u sličnim situacijama. To je postala naša interna šala, pa kada god kupim cipele/torbu/jaknu stavim ih na ili ih okačim o televizor. To su rijetki trenuci kada ga gledam.

S druge strane, sjećam se emisije „Tabu“ koju sam gledala kada sam bila mlađa. U njoj je bilo riječi o običajima i ritualima različitih plemena širom svijeta. Uživala sam gledajući je. Otvarala mi je prozor u daleki i strani svijet.

Serije ne pratim odavno, ali uvijek se rado sjetim replika i scena iz komedija kao što su: „Ljubav, navika, panika“, „Vesele sedamdesete“, „Prijatelji“... Ponekad mi padne na pamet i kako sam brisala svoje otiske prstiju sa svakog predmeta koji bih dodirnula poučena serijom „Detektivi iz Majamija“. Ili kako sam pravila čarobne napitke prema uputstvima iz „Čari“. Ove serije su, na neki način, obilježile moje odrastanje.


MUZIKA

Osoba sam na čijoj plej listi mogu da se nađu najraznovrsniji žanrovi, sve zavisno od raspoloženja.

Volim energiju Elementala, emociju Damira Urbana, način na koji me nosi Darko Rundek... Kako me Čet Beker miluje džezom i šapuće mi Lenard Koen. Volim da čujem i rokenrol zvuk bendova Guns 'N' Roses, Coldplay, Nirvana...

Boža Vreća mogu da slušam 24 sata dnevno. Tada zamišljam da u raju, ako on postoji, anđeli imaju njegovu boju glasa. Slično važi i za Amiru Medunjanin.

Volim pjesme za koje u kafani ne žalimo ni novca, ni suza, ni razbijenih čaša. Mislim da postoji neka draž u Tomi Zdravkoviću, Mišu Kovaču, Halidu Bešliću...

lejla-kasic3

 

ZAOBIĐI

FILM

Sada ne mogu da se sjetim nijednog, ali to su uglavnom filmovi čijih vam je samo nekoliko kadrova dovoljno da pretpostavite što će se dogoditi i na koji način. Jednostavno, ne mogu da svarim to gubljenje vremena na limunade. Ili me prikuj za stolicu, ili mi ne prilazi.

TV

Zaobiđite TV sve dok, prema Platonovoj ideji, na čelu države ne bude filozof koji bi mogao da filteriše emitovani sadržaj.
 

MUZIKA

Definitivno otpad od muzike i tekstova koji su sada u egzaltaciji. Žao mi je mladih koji odrastaju slušajući takve stvari svakodnevno i stvaraju lične vrijednosne sisteme inspirisani takvim izvođačima i njihovim pjesmama o skupim automobilima, novcu, alkoholu, narkoticima...

lejla-kasic4

FOTO: Privatna arhiva / imdb.com / filmed.com