Neželjena kolumna

Sve nam je tako, ovi lopovlukom naplaćuju suverenističku politiku, a ovi drugi bi da lopovlukom naplate velikosrpsku politiku. Ovi između bi takođe da ,,valorizuju“, ali bez jasnih programa i zaokruženih politika i jedinstva.

Objavljeno: 21. 01. 2019 - 06:20

Piše: Milorad PUSTAHIJA

Kada gotovo sve što se oko vas događa nema nikakve veze sa finim stvarima iz vašeg formalnog obrazovanja i erudicijske nadgradnje, niti sa kućnim, društvenim i poslovnim vaspitanjem i moralom, onda se osjećate izgubljeno kao „Štefica Cvek u raljama života“.

Zato je ovo – neželjena kolumna. Naravno, znam i o čemu bih u ovom trenutku trebao da pišem, o lopovskoj strani naših vladajućih državotvornih političkih snaga, i lopovluku i bijednom podaništvu prema potencijalnim okupatorima od strane naših izdajnika.

Naravno i o pretencioznom jalovom glumatanju raznih stranačkih i NVO čimbenika i lihvarskih „slobodnih medija“, koji operišu između ova dva politička pola i skakuću čas na jednu ili drugu stranu. Ali, nikako da sakupim vjerodostojne i pouzdane podatke u ovom političkom limbu pa se bojim da bi moje umovanje umjesto da potakne rađanje pobune i nade, bilo samo abortus pobune i nade.

 A primjera je mnogo. Sjetimo se kako je prije godinu i po koaliciona vlast u Budvi sastavljena od svega osim DPS-a digla dževu zbog radova na objektu „Porto Budva“. Navodno je bilo krenulo da klizi u more sve od TQ plazze do bedema Staroga grada. Snimane su pukotine u asfaltu, blokiran saobraćaj, odašiljane apokaliptičke poruke zabrinutih Demokrata i frontaša, a na TV Vijestima egzaltirani novinari i lokalni političari su ućutkivali inžinjere u tok-šou emisijama i zavijali na zvijezde. I onda odjednom, kada albanski izvođač radova angažova mehanizaciju „Carinvesta“, firme čiji je vlasnik sadašnji predsjednik opštine Budva Carević Bato, inače donator Demokratskog fronta u istom iznosu koji je sadržavao Kneževićev koverat, sve krenu nabolje. Ništa više ne klizi, niti bije more o mramorje. Sve nam je tako, ovi lopovlukom naplaćuju suverenističku politiku, a ovi drugi bi da lopovlukom naplate velikosrpsku politiku.

Ovi između bi takođe da ,,valorizuju“, ali bez jasnih programa i zaokruženih politika i jedinstva. Kako biti pametan u situaciji kada optuženi za državni udar u nedostatku argumenata za odbranu na sudu, iz pozicije bojkota parlamenta traže - smjenu tužilaca? Možete li zamisliti da u Crnoj Gori, prilikom dočeka, recimo Trampa, pozivamo Crnogorce iz Srbije i Hrvatske na svečani ručak, i da oni, kada ih uhvati meza, kažu kako Trampa doživljavaju kao predsjednika Crne Gore? Ili, kako je Pinki vidio Tita, odnosno kako je Milačić uradio selfi sa Putinom?

Smjenu tužioca traži i odbjegli biznismen, bankar, sponzor DPS-a, nezavisni snimatelj novog ,,Zeta filma“ Duško Knežević. Veli da je progonjen iako je toliko mita ,,pošteno“ udijelio i nekako se osjeća iskorišćen i nezaštićen. A o tome čije je pare u međuvremenu on iskoristio, neće da priča, nego kad ga ,,nezavisni mediji“ ustoliče za predsjednika Crne Gore. U međuvremenu tjeraju nas da se bavimo anatomijom po internetu, da utvrđujemo je li ona koverta Migu bila sponzorstvo za partiju ili donacija za bivšeg gradonačelnika; da razmišljamo je li bilo još nekih koverti datih u onoj kući u Zeti ili samo partijskog seksa i bahanluka. Da prostite: ima neke morbidne sličnosti između afere ,,Di-Kej“ (D. Knežević) i afere ,,Džej-Kej“ (J. Karleuša). Tjeraju nas da utvrđujemo da li je na slici originalna Karleušina mindža ili je u pitanju fejk, kao što sad treba da čekamo hoće li Di-Kej objaviti neki domaći polni organ vlasti i hoće li tu sliku nezavisne ,,Vijesti“ puštiti prekrivenu zvjezdicom kao bratski ,,Kurir“ ili će DPS organ zablistati u punoj veličini.

Treba li onda da se bavimo takvom anatomijom? Naravno ne, jer kad su se svojevremeno Crnogorci bavili anatomijom po Beogradu izašla je „Anatomija jednog morala“ od Milovana Đilasa i „Čas anatomije“ Danila Kiša. Kako se samo treslo nakon tih knjiga! Ali, odavno ni mi nemamo takvih i za 25 godina nismo uspjeli oformiti kredibilne stranke i političku elitu kojoj bi mogli povjeriti budućnost države. Kao da smo osuđeni na vječiti politički vodvilj. Možda je to nekima zabavno, pojedinima čak i lukrativno, ali nesrećna država to ne može dugo izdržati, pa sam odlučio da sa kuknjave pređem na djelo i ponudim rješenje. Da se nama građanima ne bi desilo da nam ovi rasprodaju državu ili da je oni drugi podvedu kao kurvu okupatorima prisajediniteljima, da nama građanima sa pravom glasa podijelite vaučere na crnogorski suverenitet, kao onda kod privatizacije, pa da mi prodamo državu demokratski odabranom okupatoru. Raspisaćemo tender i fino transparentno prodavati vaučere najboljim ponuđačima. I onda okupatora u skladu sa evropskim tekovinama zajebavati i tražiti ljudska prava i životni standard i multikulturalnost i multikonfesionalnost. Naravno, okupatori ponuđači ne bi mogli biti sa Balkana i iz Rusije jer bi pala krv, a ne bi dobili ni pare ni ljudska prava.