Afera Koverta najbolji primjer urušenosti sistema

Što je veći kontinuitet nesmjenjivosti režima, koji odavno klizi u ogoljenu diktaturu, problemi se produbljuju i kriza je veća, ocijenio je predsjednik parlamentarnog Odbora za evropske integracije Slaven Radunović u intervjuu za European Western Balkans.

Objavljeno: 22. 01. 2019 - 14:10

EWB: Već dugi niz godina, Crna Gora se suočava sa izazovima demokratije, stagnaciji u reformama, kao i vladavini prava? Šta je po vašem mišljenju najveća prepreka da se situacija u ovim oblastima znatno popravi?

RADUNOVIĆ: Kada nastojite da riješite problem, najvažnije je da krenete od uzroka. Sve ostalo vodi polovičnim rješenjima i dalje neuspjehu. Kršenje ljudskih prava i sloboda, korupcija na visokom nivou, kupovina glasova, stagnacija u reformama, samo su različite manifestacije istog problema - nesmjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Što je veći kontinuitet nesmjenjivosti režima, koji odavno klizi u ogoljenu diktaturu, problemi se produbljuju i kriza je veća. U Crnoj Gori se vlast nikada nije promijenila i logično da je to dovelo do ukorijenjenih naslaga bezakonja, bahatosti, kriminala i slično. Nigdje vi nećete naći državu bez ovih problema, ali u Crnoj Gori je to postao stil života. To dokazuje i najnovija afera „Koverta“ koja je najbolji primjer urušenosti demokratskog i izbornog sistema. Biznismen Duško Knežević je javno priznao da je u Crnoj Gori jedino efikasan sistem malverzacija i zloupotreba od strane vlasti. Na tu temu se pojavio u medijima i video snimak u kome glavna uloga pripada visokom funkcioneru vladajuće stranke, gdje se jasno vidi kako preuzima kovertu sa stotinu hiljada evra od Kneževića pred parlamentarne izbore 2016. godine. U takvim stvarima leži cijela filosofija, to je najveća prepreka - što moramo iz temelja iznova graditi i društvo i institucije. Problem je i što svi nemaju hrabrosti da se suoče sa uzrokom problema. A ovi hrabri, vidjeli smo kako prolaze – hapšenje poslanika u pola noći, presretanje kolima, bez prethodnog postupka skidanja imuniteta, sa nalogom uručenim kroz prozor kola. Tako da, mislim da smo sad već toliko duboko zagazili u sve to, da je jedino rješenje iz temelja mijenjati sistem.

EWB: Koji su to prioritetni koraci koje Crna Gora treba da preduzme u pravcu unapređenja vladavine prava? Da li opozicija koristi u dovoljnoj meri mehanizme koji joj stoje na raspolaganju za kontrolu izvršne vlasti?

RADUNOVIĆ: Opozicija koristi mehanizme koliko je u njenoj moći, ali nije lako sa tako ukorjenjenim problemima institucionalno se boriti – jer se sistem temelji na bezakonju i cijela država je na usluzi vladajućoj partiji, maltene privatno vlasništvo čelnih ljudi Demokratske partije socijalista. Tako da, institucionalno je praktično nemoguće rješavati probleme. Od koje god grane vlasti da krenete - naiđete na zid, nepropusan za reformu, a imun na demokratizaciju. U tom smislu, Demokratski front je pribjegao i demokratskim protestima protiv takvog ponašanja režima, što je bio i logičan odgovor na loše stanje u zemlji. Ovo govorim iz razloga što sam potpuno svjestan da naše probleme, prvenstveno, neće rješavati niko drugi do mi sami. Prioritet je smjena vlasti - pa stvaranje ambijenta za promjene koje će osvježiti cjelokupno crnogorsko društvo i probuditi ga iz jednog te istog zimskog sna koji evo trideset godina sanjamo – san je u redu, ali ovo je već, zaista, jedno patološko stanje u koje smo zapali. Vrijeme je da se građani Crne Gore probude i žive dostojno od  ljepota Crne Gore i potencijala koje ova zarobljena država ima. Početni koraci su, sigurno, stvaranje zdravog izbornog ambijenta, kao preduslova svake demokratije. Zbog toga, DF i jeste bio krenuo sa radom u okviru novoformiranog Odbora za reformu izbornog zakonodavstva. Međutim, kad su stvari konačno krenule sa mrtve tačke - doživjeli smo hapšenje kolega, direktni udarac na slobodu govora i javno izgovorene riječi u Parlamentu, slobodoumno i drugačije mišljenje i kritiku devijacija društva.

EWB: Crna Gora je bila jedina od država kandidata koja je imala „nazadovanje“ u jednom od pregovaračkih poglavlja (Javne nabavke). Kolika je važnost usvajanja evropskih standarda u svim oblastima za Vašu zemlju? Da li je taj proces dovoljno brz?

RADUNOVIĆ: Jednu činjenicu mnogi u Crnoj Gori i u zemljama regiona zaboravljaju, i na nju se podsjete tek kada dobiju formalnu opomenu kroz izvještaje Evropske komisije i Evropskog parlamenta - pregovori o pristupanju EU su sveobuhvatan proces; iako se formalno odvijaju kroz poglavlja koja se tiču različitih aspekata evropskog zakonodavstva, sprovođenje ili odsustvo reformi i usvajanja acquis-a u različitim oblastima su međusobno povezani i utiču, i te kako, na nivo napretka u pojedinim poglavljima i na ocjenu tog napretka od strane EU, prvenstveno Komisije.

Jedan od primjera za ovo je i slabija ocjena za Crnu Goru u poglavlju 5 u prošlogodišnjem izvještaju Evropske komisije. Među glavnim uzrocima su i posljednje izmjene Zakona o javnim nabavkama kojima se uvodi niz izuzetaka i olakšanja koja nisu u skladu sa EU zakonodavstvom i koja su usvojena nedovoljno transparentno. Ali ne samo to – Crnoj Gori se, između ostalog, zamjera i izuzetna ranjivost javnih nabavki na korupciju i nedovoljan kapacitet za kontrolu izvršenja ugovora, što je sve odraz ključnih problema države koje sam već pominjao i činjenice da ti problemi uzrokuju kritike EU u svim osjetljivim poglavljima. Priča vezana za poglavlje Javne nabavke odražava realnu opasnost koja nam prijeti u svim zahtjevnim poglavljima - početni dobar napredak možemo žrtvovati zarad posebnih, često i ličnih, interesa koji bi sprovođenjem ključnih reformi bili ozbiljno ugroženi. Za naš dalji napredak u procesu pristupanja je važno da se ova priča ne ponovi, već da se početne reforme u narednom periodu nastave mnogo intenzivnije i brže. Pri tom ne mislim samo na poglavlje 5, već i na ostale oblasti o kojima pregovaramo već nekoliko godina; ovo će biti u fokusu pažnje Odbora za evropske integracije u njegovom daljem radu.

EWB: U izveštaju Evropske unije o Crnoj gori za 2018. godinu  navodi da je potrebna bolja parlamentarna kontrola i da „nema diskusije i izveštavanja o implementaciji glavnih politika“. Koliko ovo utiče na rad Vašeg odbora?      

RADUNOVIĆ: U parlamentu ne nedostaje bolja kontrola, u parlamentu je ona jedva vidljiva. Najveća opoziciona koalicija ne učestvuje u radu, jer smatramo da su trenutne političke okolnosti takve da je nemoguće mijenjati sistem kroz institucije. Ali mi jesmo spremni na dogovor i nadamo se da ćemo uskoro nastaviti tamo gdje smo počeli, kako bismo što prije doprinijeli stvaranju uslova za fer i slobodne izbore koji će konačno omogućiti smjenu vlasti i kada će društvo prodisati.  A sve se to odražava i na Odbor i proces integracija – kada nema opozicije i ne čuje se drugo mišljenje, onda nema spornih pitanja, sve se ad hoc prihvata i stvari teku, a da niko ne razmišlja o posljedicama. Zbog toga i jesu EU izvještaji i rezolucije od prošle godine puni ovakvih i sličnih komentara.

EWB: U pogledu otvaranja poglavlja, Crna Gora je najviše odmakla od svih zemalja na Zapadnom Balkanu. Vaš odbor je izuzetno aktivan u procesu usvajanja evropskog zakonodavstva, koliko je po Vašem mišljenju realno da se ona pridruži EU do 2025. godine?

RADUNOVIĆ: Indikativno pomenuta 2025. godina nije obećanje, ona je mogućnost koju Crna Gora može i ne mora iskoristiti. Ukoliko pogledamo unazad, Crna Gora je bila vrlo ažurna kada se radilo o ispunjavanju početnih mjerila za otvaranje pregovaračkih poglavlja – kao što znate, otvorili smo sva poglavlja osim jednog (8 – Konkurencija). Ovo jeste za pohvalu, ali s obzirom na dužinu trajanja pregovora daleko je od dovoljnog; to je samo početni posao kojim smo pokazali ozbiljno interesovanje Crne Gore da bude dio EU. Ono što je za kvalitet i tempo pregovora presudno je ono što slijedi nakon otvaranja poglavlja, a to s u sprovođenje usvojenih zakona, konkretne reforme i dalja harmonizacija zakonodavstva – to je ono čime se demonstrira istinska posvećenost evropskim vrijednostima i namjera da Crna Gora bude naredna članica Unije. Poenta priče je da moramo prestati da ponavljamo kako je Crna Gora sa 32 otvorena poglavlja lider u regionu u evropskim integracijama, i da moramo konačno ozbiljno, efikasno i, naglašavam, dovoljno brzo raditi na promjenama i usklađivanju sa vrijednostima i standardima EU. Priča nije dovoljna da ubijedi zemlje članice EU da nas prime u svoju „ekipu“ – priča, lobiranje i stvaranje pozitivne političke klime mogu i treba samo da prate konkretne rezultate. Mnogo rezultata je postignuto, ali oni ključni i presudni (prije svega u oblasti vladavine prava, demokratizacije institucija i ekonomske stabilnosti), nažalost, još izostaju. Dodatno, što pregovori duže traju, gubi se dobra prilika, entuzijazam i podrška za reforme, a to sve može umanjiti naše šanse i nade da će 2025. godine Crna Gora biti na pragu EU.

Da li je 2025. godina realnost? Na to će presudno uticati naši napori u narednih nekoliko godina; vremena je dovoljno, ali vidjećemo da li ima i dovoljno volje da se napravi ključni iskorak u pravcu članstva u EU. Kako sada stvari stoje, i bez odlučnih i krupnih promjena, nisam pretjerano optimističan.

EWB: Izveštaj za 2018. godinu se navodi da je uključenost žena u politici vrlo mala. Koje mere se preduzimaju da se takvo stanje promeni?

RADUNOVIĆ: Statistika kaže sledeće: U sadašnjem sazivu Skupštine Crne Gore (26. saziv) od 81 poslanika, 19 je žena ili 23,45%, što predstavlja povećanje u odnosu na 25. saziv kada je bilo 15 žena ili 18,5%. Dvije poslanice su predsjednice odbora, i to Zakonodavnog odbora i Odbora za rodnu ravnopravnost. O principu rodne ravnopravnosti vodi se računa i kroz sastave stalnih delegacija Skupštine Crne Gore u međunarodnim organizacijama. Lično sam više za uspješan i kvalitetan kadar, bez obzira na pol, iako poštujem i pripadam partiji koja poštuje princip kvota o zastupljenosti žena na izbornim listama, koje i da nema kvota bile bi visoko pozicionirane, ne zbog toga što su žene, već kvaliteta koje posjeduju.

U okviru programa „Podrška antidiskriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti“, koji finansira Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, a sprovodi Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava formirana je Ženska politička mreža, koju čine političarke iz redova vladajućih partija i opozicije, uključujući DF, kao i predstavnice akademske zajednice, i svakako da su njihovim aktivnostima doprinijela zakonska rješenja koja su dovela do veće participacije žena u političkom životu.

EWB: S obzirom na to da će na nivou EU u 2019. godini fokus biti na drugim „unutrašnjim“ temama a ne na Zapadnom Balkanu, a da u samoj Crnoj Gori izbori predstoje tek 2020. godine da li će sledeća godina biti još jedna u nizu ”apatičnih” bez značajnijeg napretka ka EU?

RADUNOVIĆ: Činjenica je da će 2019. godina za EU biti veoma značajna s aspekta suočavanja sa internim izazovima – Bregzit, izbori za Evropski parlament i već dugo prisutna migrantska kriza, između ostalog. U svijetlu svega toga, sve više se čuju apeli da EU „sredi stvari u svojoj kući“ i da se politika proširenja na određeni period ostavi po strani. I vrlo je realno očekivati da se to može desiti u ovoj godini. Ipak, to ne mora da podrazumijeva apatičnost na putu ka EU. Postoji jasna slika i smjernice za reforme koje se moraju ispuniti kako bismo počeli da zatvaramo pojedina pregovaračka poglavlja i za koja nije presudno to jesmo li ili nismo u fokusu pažnje EU, već da li postoje volja i kapaciteti da se te reforme realizuju. Sve se svodi na to šta je naš glavni pokretač u procesu pristupanja EU – pohvale i kritike EU, ili želja za boljim kvalitetom života naših građana. Ako je naš istinski interes ovo drugo, onda 2019. i sa smanjenom pažnjom EU može da bude godina uspjeha Crne Gore na planu unutrašnjih reformi i približavanja standardima razvijenih evropskih demokratija. EU ne treba i ne smije da bude opravdanje za naše unutrašnje neuspjehe.