Karuč, izvanjac i nepotpisani

Protojerej stavrofor u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori Velibor Džomić odgovorio je na reagovanje Fondacije „Sveti Petar Cetinjski“ u Pobjedi 15. januara, pod naslovom „Džomić kao pravni gospodar Crne Gore“.

Objavljeno: 23. 01. 2019 - 06:55

Reagovanje prenosimo integralno:

„Prije svega, dužan sam da se zahvalim redakciji Pobjede na lijepoj tituli koju mi je dodijelila naslovom ‘Džomić kao pravni gospodar Crne Gore’. Ipak, mislim da je pretjerano. Doduše, svi su izgledi da je na to presudno uticao nepotpisani sočinitelj štiva pod naslovom ‘Reagovanje Fondacije Sveti Petar Cetinjski’. Jer, redakciji Pobjede, poslije čitanja nepotpisanog reagovanja, nije ostalo ništa drugo nego da konstatuje ono što je konstatovala u naslovu. Nije nepoznato da sam do sada vodio bezbroj polemika i javnih rasprava o različitim društvenim temama, ali se sada nalazim u nebivaloj situaciji da o jednoj važnoj temi preko Pobjede raspravljam sa osobom koja ne smije da se potpiše i stane iza svojih riječi već se zaklanja iza Fondacije u haosu, tj. Fondacije bez Skupštine, Upravnog odbora, predsjednika, pečata i dokumentacije i sa suspendovanim Statutom.

Ni javnost, a ni moja malenkost još uvijek ne znamo da li je predmetno nepotpisano štivo, koje je zavrijedilo pažnju redakcije Pobjede, napisala osoba koja je ‘zaplijenila pečat i dokumentaciju Fondacije’ ili, pak, neka osoba koja se nije bavila tim društveno štetnim i kažnjivim aktivnostima. Ipak, jedno je sigurno: čim neko ne smije da se potpiše. onda znači da se od nekoga ili nečega krije ili boji? Ili, možda voli da tuče - iz potaje? Svašta smo saznali od nepotpisane osobe koja nastupa u ime Fondacije bez Skupštine, Upravnog odbora, predsjednika i ostalog što je potrebno jednoj organizaciji. Istina, pomjerene su i granice društvenog djelovanja, jer smo obaviješteni da je Fondacija Sveti Petar Cetinjski ‘bez obzira što nema predsjednika nastavila da bilježi uspjehe u svom radu’. Znači, bolje se napreduje kad se zaplijene pečat i dokumentacija, bez predsjednika, Skupštine i Upravnog odbora i, nadasve, protivno Statutu na koji se nepotpisana osoba poziva! Zaista, poslije toga je bio suvišan navod da osobe u Fondaciji ‘nijesu profesionalci’.

To se, i bez javnog priznanja preko stranica Pobjede, vidi iz svakog reda i rečenice ovog i prethodnih tekstova koje je napisala, izgleda ista ruka, nepoznatog sočinitelja sa pečatom ili bez njega, svejedno! Ovih dana sam sa prijateljima, uglednim pravnicima, advokatima i javnim djelatnicima, diskutovao o tome da li je arhaizam ‘izvanjac’ uvredljiv! Za mene i većinu mojih sagovornika do čijeg mišljenja itekako držim - nije! Taj arhaizam uopšte nije uvredljiv kao što danas nije uvredljivo kada se nekome kaže da je stranac. Izvanjci su, da budem vrlo određen, neodvojivi od velikog broja društvenih, crkvenih, a posebno pravnih pitanja u Crnoj Gori. Jer, nepotpisani ne zna da je izvanjska pamet ili, ako hoće, pamet izvanjca Valtazara Bogišića ostavila Crnoj Gori Opšti imovinski zakonik kao djelo trajne pravne, državne i društvene vrijednosti.

Tom izvanjcu - pravniku je podignut i spomenik ispred Pravnog fakulteta u Podgorici. Nije novo i nije prvi put da se izvanjci uključuju u pravni život Crne Gore. Da nepotpisanom bude makar malo lakše - nije sa mnom počelo i, vjerujem, neće se sa mnom ni završiti! Da navedem još jedan primjer. Knjaz Nikola je, poučen primjerom knjaza Miloša Obrenovića i Dimitrija Davidovića iz 1835. godine, 1904. godine pozvao izvanjca Stevana Ćurčića, novinara iz Beograda, i zamolio ga da mu sastavi jedan ‘ustavčić’. Izvanjska pamet se i tu očitovala Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine.

Naravno, ne poredim sebe ni sa prvim, ni sa drugim izvanjcem. Nisam ni blizu da se uporedim ni sa trećim izvanjcem, na primjer, vojvodom Simom Popovićem, rodom iz Tovarnika u Sremu, prvim urednikom ‘Glasa Crnogorca’ i potonjim velikim prijateljem kralja Nikole i u egzilu, o čemu svjedoči njegov memoarski spis ‘S Kraljem Nikolom iz dan u dan’. Taj izvanjac je sahranjen na najljepšem mjestu sa južne strane Crkve Svetog Nikole u Ulcinju, koju je sagradio knjaz Nikola, a čiji je zvonik, s oproštenjem, sagradio njegov unuk kralj Aleksandar I Karađorđević ujedinitelj. Ne bih dalje da obrazlažem zašto arhaizam izvanjac, koji uporno koristi nepotpisani, nije uvredljiv. Upravo zbog toga da nekome iz Fondacije ne bi palo na pamet da traži da se ukloni spomenik Valtazaru Bogišiću. Jer, zašto bi jedan izvanjac-pravnik, pored toliko domaćih pravnika, imao spomenik ispred Pravnog fakulteta i to još u glavnom gradu Crne Gore? Ili, da ne pokrenu inicijativu da se zemni ostaci vojvode Sima Popovića iskopaju iz grobnice i vrate u rodni mu Tovarnik baš onako kako su prethodnih godina, a i ovih dana, snijevali da se što prije vratim u Srbiju - milom ili silom!

Nepotpisani sočinitelj treba da zna da kad mene, koji sam, sviđalo mu se ili ne, starinom iz Vasojevića, naziva izvanjcem onda negira onu pravnu i državnotvornu istoriju Crne Gore koju, kako navodi bez pokrića, ‘brani’ od izmišljenih protivnika-izvanjaca! Pri tom, negira sve one Crnogorce koji su kao izvanjci stigli u druge države, a najviše u Srbiju. Nepotpisani i nepoznati sočinitelj reagovanja Fondacije je utekao od više pitanja koje sam problematizovao, pojasnio u svom tekstu.

Na ključno pitanje nije odgovorio. Umjesto odgovora na problematizovana pitanja, nepotpisani je otvorio čitav niz tema propagand n e prirode od državnih preko političkih do crkvenih koje uopšte nisu predmet postupka pred Upravom za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore po pitanju obnove Vladičine kule na Karuču. Imajući u vidu šta je sve napisano u tekstu ‘Džomić kao pravni gospodar Crne Gore’ vidim da je bilo vrlo važno što sam pojasnio stvari iz upravnog postupka u kome Fondacija ,,Sveti Petar Cetinjski“ uopšte ne postoji i, što je važnije, uopšte ne učestvuje. Niti može da učestvuje!

Nepotpisani je priznao ono što se do nepotpisanog teksta samo naslućivalo - iza ideje o navodnoj obnovi Vladičine kule na Karuču kao crkvenog objekta stoji plan da se uzurpira crkveno dobro koje pripada crkvi od povelje Ivana Crnojevića do danas i stavi u anticrkvenu funkciju. To jasno potvrđuje navod da je dio članova podijeljene Fondacije imao namjeru da, nakon otimačine od crkve, ‘stavi u (svoju) funkciju Zimovnik Svetoga Petra Cetinjskog’.

Iz svake rečenice nepotpisanog sočinjenija je evidentno da je nepotpisani autor klasični amater. On ni u naznakama ne poznaje zakonsku materiju koja uređuje zaštitu kulturnih dobara i postupak po kome se zaštita vrši. Dovoljno je da navedem da amater ne zna da ni do dana današnjeg nije izvršena revalorizacija Vladičine kule kao nepokretnog kulturnog dobra, pa elaborat na koji se poziva nema nikakvu snagu u konkretnom upravnom postupku. Neće biti da je Mitropolija i to onemogućila? I da ne idem dalje!

Ipak, hvala nepotpisanom što mi je omogućio da kao punomoćnik Mitropolije crnogorsko-primorske u upravnom postupku pred Upravom za zaštitu kulturnih dobara u vezi obnove Vladičine kule na Karuču ukažem na anticrkvenu angažovanost ostatka od ostataka članova Fondacije Sveti Petar Cetinjski“.