Dronovi – mnogo više od puke zabave

Električni multikopteri ili dronovi do prije nekoliko godina smatrani su više naučnom fantastikom nego dijelom naše svakodnevnice, dok se danas mogu naći u mnogim crnogorskim domovima. Većinom ih roditelji kupuju djeci kao igračke, a manji broj snimatelja koristi ih i da zaradi. A mogu se koristiti i u obavljanju komplikovanih aktivnosti u oblastima industrije, nauke, bezbjednosti ili zabave.

Objavljeno: 05. 02. 2019 - 00:00
Foto: Privatna arhiva

S predsjednikom Udruženja multikopter-operatora Crne Gore, Borisom Markovićem, razgovarali smo o tehnologijama na kojima su bazirane ove specifične letjelice, njihovim mnogobrojnim primjenama, zakonskoj regulativi koja ih prati i velikom uticaju koji će imati na naš način života u bliskoj budućnosti.

Bespilotne letjelice mogu biti realizovane i kao mali avioni i helikopteri. Ipak, u Crnoj Gori najčešće srećemo multikoptere.

„Multikopteri su ono što se kod nas podrazumijeva pod pojmom drona. U pitanju su VTOL (vertical take-off and landing – vertikalno polijetanje i slijetanje) letjelice sa većim brojem propelera koje ih održavaju u vazduhu“, objašnjava Marković.

0102dron7

Ubrzana ekspanzija: Koncept bespilotne letjelice veoma je star, ali svoju sadašnju raspostranjenost dronovi duguju naglom razvoju tehnoloških proizvoda za široku upotrebu.

„Zahvaljujući ubrzanom napretku, prije svega mobilne telefonije, pojavile su se baterije-akumulatori velikih kapaciteta, kompaktni računari velike procesorske moći i kvalitetni senzori  koji su neophodni za realizaciju elektronskih i energetskih komponenti koje omogućavaju pouzdan let električnih multikoptera. Takođe, razvoj komunikacionih tehnologija obezbijedio je pouzdano upravljanje i kontrolu dronova na velikoj udaljenosti“, kazao je Marković.

Uz ovo, dodao je, novi materijali omogućili su proizvodnju izuzetno snažnih motora male mase.

0102dron3

Komponente: Marković navodi da je sama konstrukcija savremenih dronova napravljena najčešće od plastike i karbonskih (ugljeničnih) vlakana, ili legura lakih metala kao što je aluminijum. 

„Na osnovnu konstrukciju se kače motori sa propelerima. Motore napajaju i kontrolišu ESC-ovi (electronic speed controler – elektronski regulatori brzine). Auto-pilot kontrolisanjem ESC-ova održava letjelicu u vazduhu i omogućava njeno kretanje, u skladu s komandama koje zadaje operator letjelice preko RC (remote control - udaljena kontrola) jedinice. Sve nabrojano snabdijeva se električnom energijom iz baterija na samoj letjelici“. 

U auto-pilotu nalazi se više senzora neophodnih za orijentaciju letjelice u vazduhu.

„Pomoću barometra auto-pilot detektuje visinu, dok sistem za pozicioniranje (GPS, GLONASS) služi za određivanje geografske širine i dužine na kojoj se letjelica nalazi. Pored navedenog, za potrebe uspješnog letjenja potrebno je znati i orijentaciju letjelice u odnosu na koordinatni sistem vezan za zemlju, što se ostvaruje pomoću precizne senzorike koju čine magnetoskop, akcelerometar i elektronski žiroskop“.

Upravo zbog prisustva magnetoskopa u vazduhoplovu, Marković naglašava da je od velike važnosti letjeti na bezbjednoj udaljenosti od dalekovoda, radarskih postrojenja i drugih emitera elektromagnetnog zračenja, jer jako zračenje može nadjačati zemljino magnetno polje u odnosu na koje se letjelica orijentiše.

0102dron4

Zakonska regulativa: Agencija za civilno vazduhoplovstvo, koja je zadužena za oblast bespilotnih letjelica, definisala je Pravilnik o bespilotnim vazduhoplovima i modelima.

Po postojećem pravilniku multikopteri se dijele na tri klase po osnovu mase: klasa do pet kilograma, klasa do 10 kilograma i klasa do 20 kilograma. Ovo znači da ukoliko letjelica spada u, recimo, klasu do 10 kilograma, njena ukupna masa sa teretom koji podiže ne smije da iznosi više od 10 kilograma. 

Uz to imamo i četiri klase područja letjenja, gdje je prva klasa neizgrađeno područje na kojem se ljudi ne zadržavaju. Drugom klasom smatra se izgrađeno nenaseljeno područje u kojem postoje objekti koji nijesu namijenjeni za boravak ljudi. Klasa tri predstavlja naseljeno područje u kojem postoje objekti namijenjeni za stanovanje i poslovanje. Posljednja klasa, klasa četiri odnosi se na područje uskih urbanih zona, navodi se Pravilniku Agencije.

Što je letjelica masivnija i što je teren urbanizovaniji, to su zahtijevi za bezbjedno obavljanje letačkih operacija rigorozniji. Navedeni zahtijevi definisani su kroz kategorije letačkih operacija, kojih ima četiri: A, B, C i D.

Treba, između ostalog, naglasiti da se ne može letjeti tokom noći i na visinama većim od 150 metara. Letjelice za operacije kategorije A, B i C se evidentiraju, dok oni vazduhoplovi namijenjeni za operacije kategorije D se moraju registrovati kod Agencije. Svaka letjelica, poput drumskih vozila, mora biti osigurana protiv štete pričinjene trećim licima.

0102dron5

Primjena: Električni multikopteri (dronovi) mogu se koristiti kao platforme za sprovođenje širokog niza aktivnosti. Multikopteri opremljeni termovizijskom kamerom mogu pomoći u pronalaženju ljudi izgubljenih na nepristupačnim područjima, za rano lociranje požara i provjeru prostora u potrazi za neugašenim zgarištima, kao i za bolju kontrolu dijelova granice kojima je teže pristupiti konvecionalnim prevoznim sredstvima.

„Dronovi su u suštini robotizovane platforme koje mogu biti osposobljene za izvođenje raznih zadataka. S njima možemo nadgledati elektroenergetsku mrežu, vršiti 3D sondažu zagađenja vazduha, obavljati inspekciju potencijalno opasnih područja, raditi 3D snimanje terena i objekata, koristiti ih za transport robe itd.“, naglašava Marković.

Početkom ove decenije započeti su radovi i na pilotiranim električnim multikopterima. Razvoj baterija, novih materijala i vještačke inteligencije mogao bi ubrzo dovesti do najveće revolucije u transportu ljudi još od kako su automobili postali široko dostupni početkom prošloga vijeka.

„Postojeći multikopteri koji transportuju ljude mogu letjeti do 20 minuta i koštaju više stotina hiljada eura. Nezahvalno je predviđati, ali za očekivati je da će električni multikopteri u narednim godinama postati uobičajen način prevoza ljudi na malim rastojanjima“, zaključuje Marković.

 

Foto: Geospatial World; Scott Collie/New Atlas; BBC; YouTube screenshot