Neki oblik nasilja iskusilo sedamdeset odsto žena

Generalni sekretar OEBS-a Tomas Greminger predstavio je juče u Briselu izvještaj koji daje detaljnu sliku fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja koje su mnoge žene i djevojke morale da trpe u jugoistočnoj i istočnoj Evropi posljednjih decenija.

Objavljeno: 07. 03. 2019 - 20:54

Izvještaj se zasniva na istraživanju sprovedenom 2018. godine u sedam država učesnica OEBS-a: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija, Moldavija i Ukrajina. Istraživanje je, takođe, obuhvatilo i Kosovo. Ispitano je ukupno 15.179 žena starosne dobi od 18 do 74 godine.

"Nasilje nad ženama i djevojkama je kršenje ljudskih prava koje ima dalekosežne posljedice. Ono ne samo da ugrožava sigurnost i bezbjednost žrtava, već utiče i na zajednice i društva u kojima one žive", kazao je Greminger.

Kako je dodao, ova anketa koju je sproveo OEBS prvi put baca svjetlo na rasprostranjenost nasilja koje žene i djevojčice trpe u ovom dijelu Evrope. Ona daje kreatorima politika podatke i alate koji su im potrebni za unaprjeđenje nacionalnih zakona i politika, kao i uspostavljanje efikasnih okvira za bolju zaštitu žrtava.

Anketa je osmišljena tako da pruži visoko kvalitetno istraživanje i podatke kako bi se povećalo razumijevanje ženskog doživljaja nasilja u konfliktnim i nekonfliktnim situacijama. Pored kvantitativnog pogleda, ona, takođe, pruža jedinstven uvid u rasprostranjenost i posljedice nasilja nad ženama, kao i na trajne štetne norme i stavove u regionu.

"Seksualno nasilje povezano sa sukobom i rodno zasnovano nasilje nastavak su rodno zasnovanog nasilja koje je usko isprepleteno sa stalnim nejednakostima i širim napadima na rodnu ravnopravnost i ljudska prava žena, uključujući digitalno i sajber nasilje", kazala je glavna savjetnica u Službi za spoljne poslove za rodna pitanja i implementaciju Rezolucije 1325 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o ženama, miru i bezbjednosti pri Evropskoj uniji, Mara Marinaki.

Doprinos Evropske komisije je 80 odsto ukupnog budžeta projekta.

Istraživanje se zasniva na metodologiji koju je koristila Agencija Evropske unije za osnovna prava (FRA) za svoj izvještaj "Nasilje nad ženama: istraživanje na nivou EU", koji je objavljen 2014. godine. Više od 42.000 žena iz svih zemalja Evropske unije intervjuisano je za taj izveštaj. Zajedno, ova dva istraživanja pokrivaju 35 država učesnica OEBS-a. S obzirom na to da su metodologije iste, podaci prikupljeni za ova dva izvještaja su uporedivi, što olakšava planiranje i razvoj regionalnih inicijativa i akcija, kao i lokalnih politika i usluga.

Istraživanje otkriva da je 70 odsto intervjuisanih žena iskusilo neki oblik nasilja od svoje 15. godine života, dok je 45 procenata svih intervjuisanih žena iskusilo barem jedan oblik seksualnog uznemiravanja od svoje 15. godine, a 21 odsto je prošlo kroz fizičko, seksualno ili psihološko nasilje u djetinjstvu.

Prema istraživanju, neki od faktora koji povećavaju vjerovatnoću da će žene biti izložene nasilju su da pripadaju manjinama, da su mlade, siromašne ili ekonomski zavisne, ili da imaju djecu. Žene čiji partneri često piju, nezaposleni su ili su se borili u oružanom sukobu imaju veću vjerovatnoću da dožive nasilje.

Izvještaj daje brojne preporuke zemljama članicama OEBS-a o tome kako da koriste podatke iz istraživanja, uključujući ažuriranje i implementaciju nacionalnih pravnih okvira za pokrivanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući online nasilje, seksualno uznemiravanje, uhođenje i psihičko nasilje; redovno preispitivanje i praćenje nedavno usvojene zakone i politike o borbi protiv nasilja nad ženama; uključivanje nacionalnih institucija za ljudska prava i transparentno izvještavanje o podršci žrtvama; adekvatno obezbjeđivanje i podrška nacionalnim institucijama koje rade na rodnoj ravnopravnosti kako bi mogle ispuniti svoju ključnu ulogu u sprovođenju i nadzoru politike i zakonodavstva; i obuke policije i sudstva o tome kako da zaštite i podrže žrtve, stavljajući ih u središte svog rada.

Pored Evropske komisije, istraživanje je imalo podršku i Fonda za stanovništvo Ujedinjenih nacija, entiteta Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women) i UNICEF-a, kao i od vlada Njemačke, Norveške, Švedske, Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Austrije i Finske.