Sporazum bez budućnosti

Premda su sredinom protekle sedmice optimistički najavljivali da će pred masom građana okupiti sve opozicione poslanike na Trgu nezavisnosti, čak i zajednički na bini potpisati ,,Sporazum za budućnost“, u subotu veče organizatori su morali da se suoče sa realnošću - opozicionari nijesu bili ni blizu bini, značajno je opao broj onih koji protestuju i kao da lagano slabi energija s početka okupljanja.

Objavljeno: 26. 03. 2019 - 06:34

Teško da će to priznati organizatori, ni njihova politička i medijska logistika iz Vijesti, ali je očigledno: umjesto da bude pogonsko gorivo za nova okupljanja, tekst ,,Sporazuma za budućnost“ unio je razdor unutar opozicionog bloka. Istovremeno, prijedlog o tehničkoj vladi ogolio je do sada prikrivane ambicije organizatora protesta i njihovih mentora da se politički okoriste i pokušaju da, bez izbornog legitimiteta a na talasu narodnog nezadovoljstva, ,,blic krigom“ zauzmu dio fotelja u vlasti.

Sad su organizatori i ekipa koja ih podržava odjednom na prekretnici: bez podrške Demokratskog fronta, najjače i terenski najorganizovanije opozicione grupacije, slabi snaga pokreta, megalomanski zahtjevi za ostavkama i čelnika države i pravosuđa i uprava i inspekcija, ostali su da vise u vazduhu.

Baš kao i ideja o akcionom jedinstvu opozicije, nevladinog sektora, pobunjenih građana. U međuvremenu, šutnja međunarodnog faktora i povremene opaske iz Berlina i Brisela da su protesti ,,normalna pojava u demokratskim društvima“ ukazuju da međunarodna zajednica baš i nije zainteresovana za veliko talasanje u Crnoj Gori i regionu Zapadnog Balkana.

Kako i kojim putem dalje? Na to pitanje za sada ne znaju odgovor ni u organizacionom odboru, niti u ,,prijateljskom“ okruženju prostesta.

HRONIKA PROPADANJA

Realno, nije ni lako naći odgovor. Protesti u organizaciji inicijative „97.000 - odupri se“ mogli bi da se uruše ukoliko do subote ne bude postignut sporazum sa cijelom opozicijom o potpisivanju platforme kojim bi se zajednički definisali uslovi prema vladajućoj koaliciji.

Sporazum koji je svima u opoziciji i nevladinom sektoru ponuđen sredinom protekle sedmice za sada su prihvatili Ura i Demokrate. Cinici čak konstatuju da su Abazović i Bečić, preko svojih „kamarada“ u medijima, znali detalje ,,Sporazuma o budućnosti“ prije nego druge opozicione kolege. U međuvremenu, Demokratski front je glatko odbio da potpiše platformu, kao i da se u petak veče pojavi na na brzinu organizovanom sastanku u kasnim večernjim satima koji je zakazao jedan od vođa protesta, Džemal Perović.

Kroz zahtjev da pregovori počnu od „bijelog papira“ očigledno je da su u DF-u prozreli igru ljudi bliskih koncernu Vijesti: da se Džemal Perović, kroz nametnuti sporazum a potom i kao osoba koja okuplja sve opozicione stranke, preko noći inauguriše u lidera svekolike opozicije i postane,,prva adresa“ za pregovore sa DPS-om, ali i kontakte sa međunarodnom zajednicom.

 - Čemu nametanje brzih rješenja, kad je odlučeno da protesti budu sporovozni? Nije poenta samo u platformama i tačkama, već u proizvodnji, preko noći, određenih pojedinaca za lidere promjena, shodno potrebama poznatih lobija. Od nas poslanika se samo traži da izađemo na binu, čak i bez potpisivanja sporazuma, i damo im legitimitet kao vođama, za pregovore s DPS-om, i prihvatimo da njihova ekipa i formalno, bez izbora i znoja, preuzme da pregovara sa međunarodnom zajednicom, a da Srbi i ostala tvrda opozicija ostanu preveslani - napisao je na društvenim mrežama poslanik DF-a Slaven Radunović u petak veče, kada je dio opozicije pošao na pregovore sa organizatorima protesta.

CIJENA SUKOBA 
Javni sukob DF-a sa organizatorima protesta imao je svoju cijenu, bez obzira na to što su opozicioni mediji pokušali da prikriju realnost i „forsiraju“ jedinstvo kojeg – nema. Slika, kao i uvijek, govori više od riječi: u subotu veče, po brojnim procjenama nezavisnih eksperata, okupilo se četrdesetak procenata manje ljudi u odnosu na prošli vikend. 
Zakazala je i organizacija protesta: iz drugih opština, umjesto projektovane dvije hiljade ljudi, dovedeno je - jedva 700 ili 800 građana. Sedam dana ranije, u subotu 16. marta, iz drugih gradova došlo je, prema opozicionim procjenama, oko dvije hiljade osoba.
Da li je tim gestom DF, koji je uglavnom organizovao svoje pristalice i druge građane, obezbjeđivao autobuse za prevoz, poslao poruku organizatorima da bez njih nema ozbiljnih protesta? Perović je na zahtjev Fronta da povuku platformu iste večeri odgovorio da se sporazum može uz dogovor mijenjati, ali je već sjutra na protestu odbio da se sa izradom dokumenta krene od početka, od „bijelog papira“.

- Ne može se tražiti da se počne od praznog papira jer mi ne možemo ignorisati sve ovo šo se do sada čulo na protestima i što su aklamacijom odobrili ovi građani, rekao je Perović. Istovremeno su na društvenim mrežama krenule međusobne optužbe sa jednim, ključnim pitanjem - ko je odgovoran za loše posjećeni protest? Dio organizatora je na postovima na društvenim mrežama prst upro u Demokratski front, ali i odbjeglog biznismena Duška Kneževića, koji je koji dan ranije uputio javne kritike, čak i prijetnje, da „neće dozvoliti da se ugasi protest zbog političke pohlepe pojedinaca“. On je direktno optužio organizatore proteste i dio medija da su odgovorni za subotnji fijasko.
- To što je sinoć bilo manje naroda na protestu je direktna zasluga organizatora i dijela medija koji dovode u zabludu građane. Pokušavaju nekakvim jednostranim deklaracijama, kad im vrijeme nije, da uguše narodni bunt. Najbolje bi im bilo, dok su na vrijeme, da prestanu da se igraju politike, jer je pitanje kada ćemo opet imati ovakvu situaciju, rekao je Knežević koji očigledno svoje posljednje izjave usaglašava sa liderima DF-a. On je pozvao organizatore protesta da sjednu ovih dana za sto sa kompletnom opozicijom i dogovore dalje korake. 

 

VRIJEME I OPCIJE 
 

Upravo je vrijeme presudan faktor za dalju sudbinu protesta. A njega je sve manje. Teško je očekivati i neku brzu promjenu strategije, jer za to nema manevarskog prostora. Okupljanja su počela ispred zgrade Tužilaštva, prvo su tražene smjene vrhovnog tužioca Stankovića i glavnog specijalnog tužioca Katnića, ostavke predsjednika države Đukanovića, premijera Markovića, direktora ASK-a Radonjića, a od drugog protesta uključen je i zahtjev za smjenu menadžerskog tima RTCG… I tako, umjesto postupnog građenja priče i laganog širenja zahtjeva, organizatori su pohitali i zatražili - sve i odjednom. Nakon šest sedmica okupljanja, kada su ostavke izostale a nema kritične mase demonstranata koji mogu izazvati blokadu sistema, teško je vidjeti kako se sada može povratiti ritam i engrija koji su postojali. Ukoliko organizatori u naredna dva-tri dana ne postignu sporazum sa cjelokupnom opozicijom, protesti će se sami od sebe urušiti.
 Prema informacijama Pobjede, lideri Fronta su pod pritiskom da sjednu za isti sto sa ostatkom opozicije i organizatorima, ali je teško vjerovati da će potpisati sporazum kojim će potpuno marginalizovati vlastitu ulogu i učešće u nekim potencijalnim pregovorima vlasti i opozicije. U tu svrhu je nakratko u ponedjeljak upriličen sastanak Andrije Mandića i Džemala Perovića koji je završen, kako je Pobjedi saopšteno iz DF-a, ,,razmjenom stavova“, ali bez konkretnog rezultata. Druga opcija je da Demokratski front pokuša da preuzme vođstvo protesta, ali za taj scenario nema uslova i djeluje gubitnički. Pokazuje to i skora prošlost – sva partijska okupljanja su bila osuđena na neuspjeh.
 

N. ZEČEVIĆ - D. ĐURANOVIĆ