B. Vojičić: Kerozinom, da peče

Meteorolozi kažu: vrijeme je toplo, ali je "subjektivni osjećaj" da peče. Revolucionar Svetozar Vukmanović Tempo iskazao je suštinu jugoslovenskog sistema sintagmom: "Revolucija koja teče". A zagrebački novinar napravio reportažu o socijalizmu na Kubi, koja se, u najkraćem, svodi na: "Revolucija koja peče". Ne znam da li je Duško Knežević to čitao, ali iz Londona, za aktuelne proteste, građansko-partijske, veli da energija na skupu koji teče (subotom), mora da bude jača nego sada, a on će se potruditi, kako kaže, da doda kerozina koliko bude trebalo. Pa neka gori.

Objavljeno: 01. 04. 2019 - 14:38

Knežević svjedoči u kakve se kučine zaplela britanska premijerka oko Bregzita, pa zavro, da se sve završi (bar, ovdje) za mjesec dana, a to znači prije Suzanine presude za spriječeni pokušaj terorizma.

Jer se "šetnjom i pjesmom ne ruši diktator", koga je zbog dobrog biznisa, sve do potjernice, toliko volio.

"Britanska ambasadorka u Crnoj Gori je posljednjih dana obišla sve opozicione lidere i time je jasno poslala poruku režimu. Protesti moraju da budu još masovniji i jači i sve treba da se završi u narednih mjesec dana. Do maja i presude za lažni državni udar treba da se izvrši pritisak koji će rezultirati tehničkom vladom", poručuje naš vitez Knežević.

Glasnogovornik promjena, koristeći sve kanale uticaja, od društvenih mreža do sopstvene televizije i portala, predlaže i da se protesti organizuju radnim danima kako bi se blokirao grad.

"Najbolje bi bilo da se 300-400 vozila zaustavi na mostu Blaža Jovanovića i Milienijumu, i da vozači izađu iz auta i da ih tu zaključaju i ostave. Tako bi se blokirao čitav grad i takva akcija bi morala da urodi plodom", sanja Knežević.

Ali, on je i ranije, nakon podizanja optužnice, pozivao građane da pokažu građansku neposlušnost i da odbiju da plaćaju račune za struju, jer ih, kako navodi, Elektroprivreda reketira, pa je izlaz: sve besplatno, kao svuda u svijetu. Budući da se "ovo ne može završiti bez politike" spreman je da zapali malo vatre, da se raširi plamen njegove slobode u Crnoj Gori. Pa neka opet gori.

Kome dosad nije jasno, neće nikad: protesti u Podgorici skopčani su sa završetkom suđenja za pokušaj terorizma iz 2016. godine.

Posebno stoga što su na optuženičkoj klupi i neki od lidera proruskosrpske opozicije u Crnoj Gori. I njihov cilj je, uz kerozin koji doliva Duško Knežević, da se diskredituje očekivana presuda, "kod Suzane".

Zar je Džemal Perović, jedan od organizatora podgoričkog protesta, poručivao režimu i režimskim novinarima, tek tako: "Dok nam uvaljujete prenos cirkusa od državnog udara i dok hapsite poslanike, gdje vam je Ustav, gdje su vam zakoni, gdje vam je pravda?".

Problem je što ga muči, ne samo spriječeni "državni udar" nego i direktni prenos toga "cirkusa", a sve se događa, baš - uz državnu zastavu. Mandić i Knežević unaprijed "ne priznaju ovaj sud, nego samo sud svoje partrije i istorije", poput Josipa Broza. A njihov advokat Miroje Jovanović, bez pardona veli: "takozvano sudsko vijeće", Suzane Mugoše.

Čak je i Goran Petronijević, branilac Bratislava Dikića, koji je sudiju Mugošu poučavao haškim standardima i procedurama, nakon izricanja presude Karadžiću na doživotni zatvor, za omiljenu rusku agenciju "Sputnik" kazao da i ta "presuda nema veze sa pravdom".

Ali, njegove presude, dok je bio sudija u Nišu, imaju. Tada je, u maju 2000. godine, 141 Albanac osuđen zbog više terorističkih napada, no godinu dana kasnije njegova presuda je ukinuta. A septembra iste godine u Srbiji, osudio je 14 čelnika zapadnih država na po 20 godina zatvora zbog bombardovanja SRJ.

Među osuđenim su bili predsjednici Klinton (SAD), Širak (Francuske), kancelar Njemačke Šreder... Bravo ti ga Petronijeviću, kako bi rekao onaj lik sa konzerve "Podravkinog" gulaša.

Pozlatu na ovaj cirkus od građansko-patriotskih tirada, stavile su "Vijesti". Prvo, uredničkom odlukom da presuda Karadžiću nije za naslovnicu, a zatim kolumnom jednog od urednika, u kojoj se kaže da nema potrebe da se učesnici protesta izjašnjavaju o presudi Karadžiću, isto kao što nema potrebe da se izjašnjavaju o pripremama za turističku sezonu.

Ovako piše književnik i urednik Balša Brković: "Tako dođosmo i do onoga što, izgleda, silno opterećuje ovu vlast: što misle učesnici protesta o presudi Karadžiću? (...) A što učesnici protesta misle o igrama košarkaša Budućnosti ili o pripremama za turističku sezonu? Treba li da se izjašnjavaju učesnici protesta o svakom aktuelnom pitanju ili samo onima koje izaberu medijski specijalci? Ima li za današnju Crnu Goru važnijih pitanja od onih koja su njih, tako različite, a tako jednostavno građane, okupila?"

Ima li ovđe što nejasno? Nije važno što građanin koji protestuje misli o pripremi turističke sezone, jer je njegov cilj pravedna, slobodna i demokratska Crna Gora, a ne uređenje plaža. Pa je tako nevažno i što misli o presudi Karadžiću, jer građanin koji misli sve najgore o presudi Karadžiću, sigurno je pravi i iskreni borac za pravednu, slobodnu i demokratsku Crnu Goru.

Bože pravde, bože Balše.