Na današnji dan zagrljeni otišli u smrt i ispisali najljepšu ljubavnu priču

Boško Brkić i Admira Ismić su bili u vezi osam godina i uveliko planirali svoj budući, zajednički život. Planirali su i da se vjenčaju, a onda je izbio rat u Jugoslaviji.

Objavljeno: 18. 05. 2019 - 15:13

– Samo nas metak može razdvojiti – govorila je Admira, a upravo to se i dogodilo. Boško i Admira su ubijeni iz snajpera, ali u smrt su otišli zajedno, u zagrljaju.

Skončali su na sarajevskom Vrbanja mostu na današnji dan 1993. godine. U 17 sati tog dana završila se jedna velika ljubavna priča. Slika njihovih nepomičnih tijela u zagrljaju obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Šorku, koji je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi.

Prozvani su sarajevskim Romeo i Julijom.

Ležali su mrtvi sedam dana na Vrbanja mostu. Niko se mrtve ljubavnike nije usudio da makne s mosta, a tek je osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju.

Snage UN-a su odbile da pomognu u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para.

sarajevski-romeo-i-julijaBoškova majka: ‘Moj je sin volio i ja sam je voljela’

Ljubav Boška i Admire bila je iskrena i čvrsta. Roditelji su bili srećni gledajući kako se mladi godinama lijepo slažu i neizmjerno vole. Nikome nije smetalo što su različite veroispovijesti. Boško Brkić bio je Srbin, a Admira Ismić Muslimanka.

Boškova majka Rada se u dokumentarcu o mladom paru snimljenom u kanadskoj produkciji prisjetila: ‘Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i Muslimani’.

– Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela – kazala je nesrećna majka.

Boško nije htio napustiti Sarajevo bez svoje voljene.

Majka Rada ga je molila na početku rata da ide s njom i bratom. Bošku je otac umro još prije rata i ništa ga više nije vezalo da ostane u Sarajevu. Osim voljene djevojke. Nije mu padalo na pamet bez Admire otići iz Sarajeva…

bosko-i-admiraubistvo

I danas je nejasno zašto su pucali na njih

Nakon godinu dana pakla kojeg su svakodnevno proživljavali u Sarajevu odlučili su da pobjegnu. Da žive negdje normalnim životom. Admirini roditelji nisu željeli otići, no par je odlučio. U maju 1993. sve strane dozvolile su da prođu liniju razgraničenja. I danas je nejasno zašto su pucali na njih.

– Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio– napisao je reporter Kurt Šork.

Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula…

Roditelji su saznali za smrt Admire i Boška nakon dva dana.

– Rekla mi je da ćemo se vidjeti čim sve završi. Bila je nasmiješena, nije bila nervozna. Boško je bio, ali tako su funkcionisali, ona je bila ona koja je uvijek sve smirivala – ispričala je Admirina majka jednom prilikom.

grobboskoiadmiraBoško i Admira počivaju zajedno

Nikad se nije saznalo s koje strane su pucali na mladi par, jer nikada nije pokrenuta istraga. Nikad niko nije optužen za ovo ubistvo.

Osim dokumentarca ‘Romeo i Julija u Sarajevu’ kojeg je režirao Džon Zaricki, rock grupa ‘Zabranjeno pušenje’ je 2013. opjevala je tragičnu priču mladog para u pjesmi „Boško i Admira“.

Posmrtni ostaci su 1996. po želji Admirinih roditelja i uz saglasnost Boškove majke preneseni na groblje Lav u Sarajevu. Boško i Admira počivaju zajedno...

Nažalost, na mjestu gdje su ubijeni nema nikakvog obilježja ili spomena na dvoje mladih koji su postali simbol Sarajeva, suživota i iskrene ljubavi.