Osmijeh u brk apokalipsi

Od đerdana prelijepih stihova u stilu Džoni Mičel, preko lakih instrumentala pastoralne ljepote, Natali Mering ubjeđuje nas da je distopijsku realnost lako mijenjati sa malo povjerenja

Objavljeno: 19. 05. 2019 - 11:22

Živjeti i voljeti u sjenci katastrofe, za Natali Mering, poznatiju kao Weyes Blood, slika je svakodnevice, posebna u onoj mjeri u kojoj od sebe i drugih zahtijeva nepresušni krčag ljubavi. Taj naivni kapric poput njenog plaća se vrištećom samoćom...

Sebi slični

U svijetu bez glasa i zvuka, duboko ispod površine, Natali želi da komunicira sa sebi sličnima. Sve što umije jeste da prati neke zvijezde spasa koje se naziru visoko iznad.

Ona zahtijeva bespogovornu vjeru, posvećenost, brigu. Traži osmijeh serviran u brk apokalipsi, u svijetu sve visočijih, prijetećih plima, gdje drveće pada i savija se kao kičme premorenih radnika.

„Titanic Rising“ je kolekcija modernih problema uhvaćenih u sentimentalnoj prizmi.

- Želim pravu ljubav svakog dana - izgovara Natali u momentu kada su sve brane spuštene u hipnotišućoj „Everyday“, dok joj se glas bori sa drhtajem klarineta starog nekoliko vjekova.

Lagani kas

Ploča je žanrovski neuhvatljiva: ovo je i klasični psihodelični folk ali i eksperimentalna muzika koja flertuje sa nasljeđem barokne klasike. Put nizvodno od Nila Janga do Johana Baha očigledno nije toliko krivudav i nepredvidljiv. Jer vjerujte, muzika Natali Mering jeste vrlo dopadljiva i laka za jahanje!

02-kaver-wb

Natali je sanjalica. U takvom lutanju duše hvatamo je u uvodnoj „A Lot's Gonna Change“. Ljepota njenih stihova je upravo u tome što je od starta jasno kako je ovo samo mašta, meditativno lutanje po samotnim sobama osjetljive duše koja je istovremeno vrlo prizemna u momentima bolnih buđenja.

- Niko ti neće dati trofej za sav taj bol i sve ono kroz što si prošao. Niko neće ni znati osim tebe - izgovara u pjesmi „Mirror Forever“.

Potonuće broda

To je dovoljno da vas natjera da krvnički navijate, da naša junakinja ponovo izvuče sebi tlo pod nogama. I da povjeruje makar u tu, jednu osobu.

Od đerdana prelijepih stihova u stilu Džoni Mičel, preko lakih instrumentala pastoralne ljepote, Mering nas ubjeđuje da je distopijsku realnost lako mijenjati sa malo akcije i povjerenja.

Posljednji instrumental „Neerer to Thee“ simbolično nosi melodija koju je orkestar navodno stoički svirao dok je tonuo Titanik. Sa jednim dahom nade i vjere Natali Mering, dovoljno je pogonskog goriva, pa da uz istu melodiju oni davno potonuli mogu da izrone.

Ocjena: 84/100

FOTO: pitchfork.com