Karijatide: savremene, bezvremene

"Kada sam 'naletjela' na ovaj konkurs, ideja mi se jako svidjela i dugo sam razmisljala o kojoj to ženi da pišem, koja je zaslužila da je predstavim kao savremenu karijatidu.  Imala sam tu sreću da u svom dvadesettrogodišnjem životu upoznam mnoge fascinantne žene. I žao mi je, ali ne mogu adekvatno odgovoriti na zadatu temu", piše dvadesettrogodišnja Jelena Gavrilović.

Objavljeno: 19. 05. 2019 - 17:33

Ne mogu pisati o toj jednoj ženi kojoj se divim, o ženi koja mi je dirnula srce. Jednostavno ne bi bilo fer. Za mene je savremena karijatida;

- Majka moje kume koja je sama odgajila troje djece, bez ičije finansijske pomoći, a i bilo kakve druge i naučila ih da budu dobri ljudi, a pri tom je uvijek nalazila vremena i za sebe i za svoje potrebe. Pokazala mi je svojim primjerom da ona nije neko koga treba sažaljevati, već da jedna žena moze biti i majka i otac i nikada ne klonuti duhom, već uvijek imati osmijeh na licu;

- Moja prijateljica koja ima preko 80 posto ostećenja vida i koja nikada nije dozvolila da je to odredi i bude joj prepreka u ostvarenju snova, već upravo završava fakultet i uspješno se zaposlila;

- Poznanica koja je silovana i koja ni sekunde nije oklijevala da tuži silovatelja i nikome nije dozvolila da je gleda kao žrtvu jer je svjesna da je ona nešto mnogo više od zla koje joj se dogodilo;

- Djevojka koju sam upoznala na jednom seminaru gdje je ispričala da ma koliko da je dotjerana i sređena, često joj neko pruži novac kao prosjakinji samo zato što je u invalidskim kolicima. Kao neko ko ima duplo “prokletstvo”, em je žena, em osoba sa invaliditetom, bori se da pokaže da ona nije neko kome treba dati milostinju, već osoba kojoj treba samo podrška i razumijevanje, kao i bilo kome od nas;

- Žena koja u bolnici obilazi svoje bolesno dijete strepeći da li će ga sjutradan zateći živog i da li će moći da skupi novac za dalje liječenje. Ne želimo nikada saznati koliku ona snagu posjeduje u tim trenucima, svi stereotipi o ženama “kao njeznim, slabim bicima” posramljeno padaju u vodu

- Žena koja napušta partnera poslije udarca/prevare/bilo kakve treće gadosti i ne daje ni pet para zato što će je komšiluk nazvati “raspuštenicom”. Ako im toliko valja, neka ga komšiluk i ženi, rado im ga prepušta;

- Žena koja ustaje u 5 ujutro da bi išla da čisti tuđe kuće kako bi njena djeca imala užinu u školi taj dan, izabrala je da se za egzistenciju bori poštenim načinom i ne gubi nadu da će se u ovom svijetu ipak cijeniti vrijedan rad i da za nju dolaze bolji dani;

- Žena koja je probdjela cijelu noć spremajući se za konferenciju jer zna da se mora pripremati duplo više nego muškarci kako bi bila ozbiljno shvaćena iako je možda daleko sposobnija od njih. Ona osjeća odgovornost, svojim radom ruši predrasude da žene ne mogu biti uspješne u biznisu i tako utire put onim ženama koje će doći nakon nje;

- Žena koja odbija da “produži suknju” i drsko poručuje da stil oblačenja nema nikakve veze sa ljudskim vrijednostima i da se niko ne treba tretirati na osnovu stila oblačenja;

- Žena koja nastavlja da nosi “muškobanjastu” garderobu bez obzira na primitivne komentare ,jer zna da se njena ženstvenost ne krije u komadima garderobe;

 - Svaka žena koja vjeruje da može uspjeti u životu uz pomoć svog obrazovanja, sposobnosti, inteligencije i kreativnosti a ne preko “kreveta”, ona bira čuveni “teži” put, drugi za nju ni ne postoji;

- Svaka žena koja odbija da bude drugoj ženi “vuk”, već bira da bude podrška, oslonac, rame i leđa;

- Ona žena koja i dalje vjeruje u ljubav i nakon što joj je srce slomljeno po ko zna koji put;

- Ona koja odbija da sudi bilo kome na osnovu religije/nacionalnosti/boje kože i sličnih besmislenih trivijalnosti jer ljude prvenstveno gleda samo kao ljude;

- Žena koja vjeruje da može promjeniti svijet jer je svjesna da se to radi i najsitnijim dobrim djelima...

Mogla bih do sjutra ovako pisati. Slobodno mogu zaključiti da sam od svake žene koju sam upoznala nešto naučila. Bila sam svjedok različitim ženskim sudbinama, ja koja sam odrastala kao jedno zaštićeno dijete, ostajala sam iznenađena i zadivljena  na koji način se jedna žena može izboriti za sebe i prevladati sve stereotipe.

kelsey-montague-art-fb

I nikada ih nisam gledala kao žrtve. Jer ni one sebe tako ne gledaju. One su borci. Vjesnice snage i promjena koje se bore za sebe i ljude koje vole, pa i za sve nas. Svaka ženska borba za bolje sjutra je borba svih nas žena zajedno. 

Fascinira me kako žene koje od života nisu dobile dobre početne karte, uspijevaju da promijene svoju sudbinu i da se nasmiju životu u lice. 
Imamo priliku vidjeti upečatljive kontraste u životima žena koje nas okružuju. Na prvi pogled, čini nam se da neke žene nemaju baš ništa zajedničko, različitog su stepena obrazovanja, posla, drugačija su im interesovanja i hobiji. Ali ako zagrabemo malo ispod površine vidjećemo da sve mi imamo iste snove i nadanja, želimo da smo poštovane i voljene, želimo da je naš rad cijenjen i da ne moramo da se borimo za svoje ciljeve dva puta više nego muškarci samo zato što smo eto - žene. 

Vjerujem da žene stvaraju čuda, da čine svijet boljim mjestom svojim svakodnevnim sitnim borbama. Samo ako smo svjesne sebe i svoje moći. I ako smo udružene. I ne, ne mogu pisati o jednoj ženi. Jer sve smo mi heroine. Ratnice i anđeli. Vile zaštitnice. Vještice po potrebi. Feniksi najčešće. Karijatide. Savremene. Bezvremene.

montaguesistersMontaguesisters - Kelsey Montague Art 

 

Fotografije FB Kelsey Montague Art