Šapčanin Atanasije i Sveti Vasilije

Bezobrazluk, manipulacija i neznanje, trojedini je komunikacioni model, što ga državne, partijske i medijske armije (veliko)srpstva primjenjuju radi istjerivanja istine, logike i crnogorstva iz Crne Gore! Nije srednji vijek, ali vonja na egzorcizam i višak "sile i opačine". Od savremenih sadržaja tu je narativ o ugroženosti i prijetnja žestokim uzvraćanjem. Zvuči poznato, zar ne?

Objavljeno: 18. 06. 2019 - 13:52

Piše: Darko Šuković

Popovi i političari, reklo bi se, ponovo mućkaju koktel iz 90-ih! Iste snage, istim sredstvima, na istoj ideologiji, spremaju se za posljednju bitku. S vjerom da će predominacijom u propagandi i parama zadobiti puk i pobjedu. Cetinjski manastir i Ostrog, dva kamena temeljca Crne Gore, strateški su označeni kao međaši projekta koji se ne miri sa Badinterovim granicama Srbije. I kao, oprosti im Bože, svetinje u koje treba useliti kult Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića.

Kakva galerija likova čeprka po površini crnogorske prošlosti i kvoca o kapitalnim istorijskim pitanjima! Ministri, prvosveštenici, poslanici, istoričari, novinari... Većina, ne razlikuje vladiku Danila i knjaza Danila. Više znaju o Sijuksima i Apačima, nego o Cucama i Bjelicama. Bez mape ne bi od Biljarde stigli do Bajica. Prije su čuli za Top hil i Trokadero, nego za Grahovac i Vučji do. Za "Gorski vijenac" im treba prevodilac, kažu da idu u "Pljevlje" i da su bili u "Tuziju"... Ukratko, Crnu Goru poznaju koliko Tibet, a razumiju i manje.

E, bulumenta takvih, razvikuje verziju crnogorske istorije, u kojoj Amfilohije farba činjenice kao uskršnja jaja. Koje, nakon toga, više vonjaju na amonijak, nego što liče na stvarne događaje. Lakše je izabrati najbolje "zakucavanje" u NBA ikad, nego najveći falsifikat što su ga, samo u posljednjih mjesec dana, izgovorili ili napisali "stručnjaci" za nacionalno i crkveno pitanje u Crnoj Gori. A, svi staju u jedan - da je ova SPC, ista ona CPC iz vremena Crne Gore Petrovića i ranije. Samo što je registrovana u Beogradu, a ne na Cetinju. Bitno je da je račun ovđe, iako ne plaća PDV.

Samo je logika, pod čizmom pristalica škole prirodnog prava Srbije na Crnu Goru, u gorem položaju od istorijskih činjenica i savremenih interpretacija. Potraga za razumom u Irinejevom regionalnom konceptu srpstva, u vapajima Predraga Markovica zbog posthumnih duševnih bolova kralja Nikole, u Vučićevim aspracijama da ustanovi institut prekograničnog veta... još nije dala rezultate. Njihova crnogorska istorija nije preskočila onu koju, kao kolektivni čin, ispisuju na tribinama "delije" i "grobari". Uzgred, izgleda da je konsenzus u srpstvu moguć samo povodom Crne Gore. Čast izuzecima...

Teško je, u tako bogatoj konkurenciji, izabrati ludilo nad ludilima.

Zapravo, bilo je teško, dok se sa govornice, ispred Hrama u Podgorici, u subotu, nije oglasio Atanasije Jevtić, penzionisani episkop i nikad umirovljeni ratni huškač. I to ne stupidnom izmišljotinom da je vino "Vladika" nazvano po njemu, nego prijetnjom da će mošti Svetog Vasilija Ostroškog odnijeti u Mrkonjiće, rodno selo sveca, ako crnogorska vlast "naljuti nas Hercegovce" i ne ustukne pred prijetnjama i kletvama SPC!

Zašto je taj Šapčanin koji se lažno izdaje za Hercegovca, zaslužio da postane kodno ime površnog znanja i dubokog nerazumijevanja Crne Gore?

Zato što je "devet krvavih ostroških dana" epicentar crnogorskog junaštva i spremnosti na odbranu svojih svetinja. U toj odbrani Ostroga od desetine puta brojnijeg neprijatelja, u nadnaravnom herojstvu odreda Katunjana, predvođenih velikim vojvodom Mirkom Petrovićem, nalazi se ono što Atanasije i oni u čije ime prijeti, nikad neće stvarno razumjeti. Kako, uostalom, da ljubitelj lika i djela ratnih zločinaca spozna da u crnogorskom dnk stoji čast, tamo đe kod drugih zapisan strah.

Portparol Atanasije slabovidac, vijek i po kasnije, prijeti Crnoj Gori onim što ni Omer paša Latas nije uspio da ispuni! Ne prihvata činjenicu da ovo više nije Crna Gora u kojoj se grobovi Petrovića mogu razvaljivati i njihove kosti šutirati, a mošti sveca vozikati i koristiti u antihrišćanske svrhe. Hegel bi rekao, utoliko gore po Atanasija.

Novak Kilibarda je, tokom tranzicione faze političkog osvješćivanja, često citirao banjansku sentencu: ako smo braća, nijesu nam kese sestre. Pitanje srpsko-crnogorskog bratstva odavno je smorni, guslarski motiv i malo koga motiviše na akciju, ako i kese nijesu u igri. Mobilizacija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti je, prije svega, pokušaj da se sačuva visokoprofitabilna monopolska pozicija "kompanije SPC" u Crnoj Gori. Ideološki talambasi, nesumnjivo, gode ušima i duši ceremonijalmajstora, ali je njihova osnovna funkcija da zagluše zvuk srebrenjaka koji se slivaju u crkvenu kasu. Zato Atanasijevu najavu treba staviti u biznis kontekst, da bi se pravilno razumjela.

E, pa nijesu Katunjani ginuli pod Ostrogom i spasili mošti sveca vođeni najuzvišenijim motivima, da bi ga Šapčanin danas ponio i na novoj lokaciji unovčio stari kult. Ali bi, ukoliko želi da opere barem promil svojih grehova, mogao da ponese, đe mu je volja, sve one skalamerije što ih je oko manstira , na sramotu institucija države Crne Gore, divlje izgradio neimar Amfilohije. To bi bilo sasvim u duhu istorijske pravde i predloženog zakona.

Antena M