RADIĆ: Srbija modernizuje vojsku, ali se ne radi o trci u naoružanju

Vojni analitičar Aleksandar Radić izjavio je da Srbija već uveliko radi na modernizaciji vojske ali da nije riječ o trci u naoružanju na prostoru bivše Jugoslavije već o potrebi da se zamijene sredstva koja su istrošena. On za Portal Analitika kaže da Srbija gradi spoljnopolitičke veze kroz nabavke naoružanja.

Objavljeno: 19. 07. 2019 - 00:00

ANALITIKA: Kako komentarištete najavu da će Srbija raditi na povećanju naoružanja? Da li Srbija prijeti oružjem regionu?

RADIĆ: Srbija već uveliko radi na modernizaciji vojske kao i druge zemlje iz okruženja, ali da se razumijemo, nije riječ o trci u naoružanju na prostoru bivše Jugoslavije već o potrebi da se zamijene sredstva koja su istrošena. U vojnoj tehonologiji postoje ograničenja u resursu. Recimo, kada od Rusa kupite avion ili helikopter vi imate tačno odredjen broj časova naleta, odnosno koliko može da ostane u vazduhu i kalendarsk rok i kada istekne jedan od dva limita letilica mora se prizemlji. (Na primjer lovac mig-29 može da leti 30 godina, a srpski avioni su uz odobrenje proizvođača i nakon tehničkih pregleda i modifikacija dobili produžetak do 35 godina i perspektivno na 40 godina. avioni naslijeđeni iz JNA proizvedeni su 1987. godine i morali su biti prizemljeni 2017. da nije potisan ugovor sa moskvom za tehničku podršku).

Kada je riječ o zapadnoj tehnici, drugačiji je model  održavanja, ali resursi su uvijek limitirani.  Treba imati u vidu da Vojska Srbije kao i ostale zemlje regiona imaju sredstva koja su naslijedjena od bivše Jugoslovenske narodne armije. Iako se svi naši ministri uobičajno hvale kako rade na modernizacijii vojske kada pogledate strukturu sredstava u naoružanju shvatite zapravo koliko taj proces modernizacije ustvari sporo teče i da je sada potrebno da se napravi neki novi iskorak.

Kupuju se male količine naoružanja zbog visine cijene. Stara tehnika se zamjenjuje sa malom količinom nove tehnike, onoliko koliko dozvole finansije. U medijima i u političkim izjavama se stvara slika da je to naoružavanje koje ima svoj političku pozadinu i to se tumači kao nešto što može da naruši bezbjednost regiona. Činjenica je, medjutim, da su svi siromašni i da se kupuje koliko se može i da nema bitne razlike osim po parama kojima se raspolaže izmedju recimo Srbije i Makednoje, ili Srbije i Crne Gore. To što je Crna Gora kupila tri helikoptera ne znači da je ušla u trku sa naoružanjem nego prosto Crnoj Gori neophodno je da ima ta tri helikoptera kao što Srbija treba da ima jednu eskadrilu srednjih transpornih helikoptera i u tom pogledu ne postoji ništa što bi trebalo da predstavlja strah za bezbjednost regiona.

ANALITIKA: Kako u tom smislu komentarištete izjavu premijera Ramuša Haradinaja koji je rekao da je najava naoružvanja Srbije prijetnja za region i da Kosovo treba da počne da se naoružava?

RADIĆ: To je potpuno politički motivisana izjava koja treba da opravda potencijane nabavke naoružanja za Kosovske snage bezbjednosti. Normalno je da sve što se dešava na Kosovu izaziva burne reakcije u Srbiji i iz srpskog ugla je nedopustivo da se razvijaju kosovski kapaciteti a znamo da im je Turska do sada bila glavni donator. Ako sjutra Kosovo iz svog budžeta plati neko naoružanje ili ako dobije neku donaciju iz Srbije, onda će to da se gleda kao prijetnja sa Kosova. Tako da je Haradinaj već unaprijed rekao da je nabavka novog oružja u Srbiji prijetnja i ta njegova izjava je samo za tu upotrebu. Ne vidim nikakva razlog za uzbunu, jer oprema koju je Srbija kupila unazad nije uopšte impozantna. Srbija je kupila dva transportna helikoptera iz Rusije kakvih Hrvatska ima 24 kao zemlja NATO i automatske puške iste kakve ima crnogorska vojska i kosovske snage bezbjednosti, pa niko to nije tumačio kao prijetnju.

aleksandar-radic

ANALITIKA: Objasnili ste što znači u vojnom ali što znači u političkom smislu?

RADIĆ: Srbija gradi spoljnopolitičke veze kroz nabavke naoružanja. Predsjednik Aleksandar Vučić inicira ugovore koji treba da potvrde dobru saradnju sa vodećim silama. Srbija je potpisala ugovore sa Rusijom, ali i sa firmom Erbas, korporacijom koja sklapa helikoptere u Njemačkoj i Francuskoj (Srbija je kupila 9 H145M za koje je montažna linija u Donauvortu u Bavarskoj, a naručene su tri Super Pume koje će biti izrađene u Marinjanu na jugu Francuske) , sa Belgijakom firmom FN Herštal, najavljuje se ugovor sa Kinom. Jako je teško Srbiji koja je vojno neutralna zemlja utvrdjivati savezništva, to nije Crna Gora koja je članica NATO-a.

Visokorangirani političari iz uticajnih zemalja jako cijene kada kupite oružje od njihovih kompanija. To nije samo ekonomski već i politički interes. Sad je primjetno da se Srbija orjentiše prema Zapadu i vode se pregovori o tehnološkoj saradnji sa Francuzima i to je jako bitno, to su dugoročni projekti tako da je poruka koja dolazi iz pozadine da Srbija sebe vidi na Zapadu.

aleksandar-radic-vojni-analiticar-2610-201603

ANALITIKA: Kako NATO gleda na naoružavanje Srbije imajući u vidu da je Srbija maltene potpuno okružena zemljama koje su članice Alijanse?

RADIĆ: Neće NATO negativno da reaguje zato što u od članice NATO-a kupili rakete. NATO sa negodovanjem gleda na saradnju sa Rusijom unazad nekoliko godina od vojne vježbe koja je održana 2014. godine, nabavke helikoptera, nabavke migova. NATO je sve to ipak tolerisao, ali se sada situacija mijenja. U Srbiji sada dolaze novi ambasadori, britanski, američki koji imaju dosta tvrd stav prema Rusiji, dolazi novi šef NATO kancelarije u Beogradu i mislim da je to to izmedju ostalog jasna poruka Srbiji da treba da se okrene Zapadu.

U tom smislu je zanimljiva blokada transporta 30 tenkova T-72 i 30 oklopnih vozila BRDM-2 koje je Rusija obećala Srbiji kao donaciji kroz Rumuniju. Mislim da je NATO već zauzeo stav i da je to poruka- ne zato što bi to oružje ugrozilo bezbjednost regiona ili vojnog balansa već zato što da ne želi da Rusija ima jaču ulogu na Balkanu.