Veruška princeza prvog reda

Ove sedmice za čitaoce Objektiva najbolje i najgore naslove iz svijeta filma, televizije i muzike izdvaja pjesnikinja Sofija Simović.

Objavljeno: 31. 08. 2019 - 08:00

 

FILM            

Zarobljena sam u filmovima koji pripadaju i duhu ovog vremena, jer vrijeme nije kriterijum za vječnost. U stvari, vrijeme pa i ovo naše bez vječnih vrijednosti je najružnije i najtužnije metafizičko čudovište. Baš takve vrijednosti čuvaju „Last Tango in Paris“ (Bernardo Bertoluči, 1972), „Emily Bronte's Wuthering Heights“ (Piter Kominski, 1992), „Legends of the Fall“ (Edvard Zvik, 1994). Ako moram iz velikog da izdvojim veliko, onda neka to bude „One Flew Over the Cuckoo's Nest“ (Miloš Forman, 1972) o psihijatrijskoj bolnici kao metafori bolesnog društva. Slobodan duh i buntovnost glavnog junaka je ono što vas zarobi, a vi se poistovjećujete sa njim i branite sebe od sebe. Preporučujem i autobiografske filmove o nebičnim ljudima koji su sami po sebi, umjetnost u umjetnosti. Izdavajam onaj o Modilijaniju, čuvenom slikaru i geniju posebne stradalne duše. „Osiromašićete“ ako ne pogledate dokumentarac o Pavarotiju u režiji Rona Hauarda.

TV

Televizija je sveprisutniji činilac naše društvene zbilje što je i prirodno, jer je slika uvijek privlačnija od zvuka i teksta, a naučnici tvrde da čovjek 50 odsto pamti čulom vida. Prije svega, medij treba da pruži informaciju koja je gledaocima potrebna da bili slobodni. Pulicer je rekao da će mnogi zločini, korupcija i nasilje biti otežani ukoliko postoji strah od medija, koji je čak jači od straha od zakona. Preporučujem da odmarate dušu uz legendarne „Priče iz radionice“, poučne dokumentarce o biljnom i životinjskom carstvu, emisije o drugim kulturama, putopise, čak bih zamolila TV kuće da emituju ekranizovane bajke koje su najjači melem, ne samo za djetinju dušu, već i za duše nas odraslih.

MUZIKA

Ovih dana dušu mi je dotakla muzika Ksenije Zečević, „veruške princeze prvog reda“, poznate kompozitorke dramske i filmske muzike, za koju svijet kaže da je balkanski Mocart. Rođena je 200 godina poslije Mocarta i 100 nakon Tesle, od majke Italijanke i oca pilota Crnogorca iz Veruše. Poslušajte njenu kompoziciju „Povratak južnim planinama“ i pomislićete da se sunce okreće, a planina i diše i spava i govori. Kvalitetan zvuk može da nadahne. Mislim najprije na rok muziku - Bitlse, Dorse, neprevaziđenu Šinejd O'Konor, a na našim prostorima vanvremensko Bijelo dugme, koje je na vješt način, kako mnogi kažu, pozajmilo ono što nije imalo, pa naša čula oplemenilo. Ne zamjerimo im na tome. Ne zaboravljam ni Leb i sol, sjajnu Slađanu Milošević, EKV i ostale.

ZAOBIĐI

FILM

Ne gledam horor filmove, ne vjerujem u njihove pozitivne poruke. Sve što „konzumiramo“ useli se u podsvijest, došeta u san. Danas, znatno više nego ranije, filmovi i nazovimo savremeni crtani filmovi sadrže nasilje. Nije problem što će se djeca uplašiti, već kada dođe vrijeme da se nasilja plaše, na isto se naviknu.

MUZIKA

Percepcija kvalitetnog zvuka je poremećena, degradirana, ali tvrdim da je muzičkih talenata sve više. Taj paradoks objašnjavam poremećajem vremena, jer „izmišljeni“ muzički pravci nose nešto na što navikavaju nove generacije. Uostalom, svako neka sluša ono što mu prija, sve dok ne počne da mu para uši, jer svako od nas ima dvore koji mu pristaju.

TV

Neobično mi je kada nije uključen TV, iako televiziji nikada nijesam robovola. Nudi bogat sadržaj, ali varljiva je. Gospodarica manipulacije ponekad klonira stvarnost. Da bi bili u skladu sa vremenom, ne smijemo je odbaciti, međutim svakako moramo pažljivo birati sadržaj, da čula ne otupe. Preporučujem da pročitate knjigu, osjetite miris hartije. Zaobiđite sve što glođe dušu i uznemirava. A da popunite prazan hod vremena, napište nekada jedno pismo olovkom koja piše srcem, pa ga pošaljite na dragu adresu. Evo, priznajem da i ja često poželim neko pismo. Slušajte i duhovnu muziku, ispitujte sebe i mjerite stvarnost ljubavlju.

(FOTO: Privatna arhiva)