Riznica ni na nebu ni na zemlji

Veliki dio vrijednih eksponata Narodnog muzeja se nalazi u Riznici u Cetinjskom manastiru, koji ulaz nalaćuje 2,5 eura kojima se finasira Srpska pravoslvna crkva. Iz Muzeja za Portal Analitika kažu da će razmotriti mogućnost potraživanja određenih muzealija, kako bi upotpunio svoje stalne postavke i prikazao javnosti vrijedne predmete iz crnogorske prošlosti

Objavljeno: 11. 09. 2019 - 00:00

Riznica Cetinjskog manastira je do 1987. godine bila u sastavu Narodnog muzeja Crne Gore. Do tog vremena mnogi eksponati koji su danas izloženi u riznici su izuzeti iz zbirki Narodnog muzeja i dati na čuvanje Cetinjskom manastiru. O tome postoji obilna dokumentacija.

Riznica je kao organizaciona jedinica Narodnog muzeja do 1987. godine naplaćivala posjete i sredstva su išla u kasu Narodnog muzeja. Od 1987. do danas tu naplatu vrši MCP SPC finansirajući time svoje i djelovanje Beogradske patrijaršije i SPC u Crnoj Gori.

Cetinjski manastir je najznačajniji spomenik grada pod Lovćenom, mjesto u kojem se odvijala i rješavala sudbina crnogorskog naroda. Podigao ga je 1701. godine vladika Danilo, rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš, nakon uništenja manastira Crnojevića. Novi manastir je zadržao karakteristične arhitektonske elemente ranijeg svetilišta. Nad ulazom u crkvu postavljen je ktitorski natpis Ivana Crnojevića, prenesen sa starog hrama, a na apsidi ploča s grbom Crnojevića i duž južne fasade niz ukrasnih konzola. Stara kamena plastika dobila je centralno mjesto i na lođi drugog sprata konaka. Manastirski kompleks više puta je adaptiran i dograđivan, a temeljno je obnovljen 1927. godine, kada je podignuta nova mitropolitska rezidencija. Jezgro kompleksa predstavlja crkva posvećena Rođenju Bogorodice. U njoj su sahranjeni knjaz Danilo i veliki vojvoda Mirko, otac kralja Nikole. U južnoj pijevnici je ćivot sv. Petra Cetinjskog, čiji je kult uticao da se Cetinjski manastir često naziva njegovim imenom.

Sa sjeverne strane crkve smještena je ćelija sv. Petra. Južno od crkve nižu se dvospratni konaci sa arkadnim vijencima. Do njih je, u tzv. Njegoševom konaku, nekadašnjoj mitropolitskoj rezidenciji, smještena manastirska riznica. Po bogatstvu i osobenosti sačuvanih predmeta, jedna je od najznačajnijih i najbogatijih u Crnoj Gori. U njoj posebno mjesto zauzima kolekcija rukopisa i stare štampane knjige, nastale od XIII do XVIII vijeka. Pojedini primjerci pisani su na pergamentu i ukrašeni minijaturama. Izložene su i neke inkunabule Crnojevića, zatim postinkunabule iz štamparija Božidara i Vićenca Vukovića (prva polovina XVI vijeka), kao i brojni primjerci iluminiranih i srebrom okovanih ruskih izdanja. Kako je Cetinjski manastir bio rezidencija crnogorskih vladika, sačuvane su brojne dragocjenosti vezane za njihov duhovni čin: panagije, odežde, mitre, žezla i dr. Po luksuznoj izradi izdvajaju se panagije (ogrlice s likom Bogorodice koje nose vladike). Pažnju privlače i religiozni predmeti od plemenitih metala: putiri, diskosi, krstovi, zatim ikone domaćeg, ruskog, grčkog i italo-kritskog porijekla. Riznica Cetinjskog manastira posjeduje i zbirke zavjetnih darova, relikvijara, pečata, odlikovanja, umjetničkih slika (portreti vladika).

Poslije zemljotresa 1979. godine, manastir je restauriran, a manastirska riznica i muzeološki koncipirana. Svojom istorijskom misijom u toku više vjekova, Cetinjski manastir je predstavljao simbol duhovnosti, slobodoumlja, humanih i prosvetiteljskih misli, te s pravom zauzima izuzetno mjesto u cjelokupnoj crnogorskoj istoriji.

Danas Cetinjski manastir posjeduje ogroman dio eksponata koji dokazuju tu njegovu istorijsku misiju u cjelokupnoj crnogorskoj istoriji. Veliki dio tih eksponata pripadao je Narodnom muzeju i tokom godina u više navrata završio je u riznici Cetinjskog manastira. Uprkos dokumentaciji u kojoj se navodi da su im ti eksponati dati na dalje čuvanje iz MCP SPC se uporno ponavlja da su oni – njihovo vlasništvo. Da eksponati pripadaju crkvi, a pošto su oni crkva onda su i eksponati – njihovi. Međutim dokumenti kažu drugačije.

Postoje i mnoga svjedočenja kada su popovi odstranjujući ljude iz Cetinjskog manastira za koje ocijene da su im nepoželjni koristili izraze poput – Ovo je privatno vlasništvo, napustite dvorište…

Postavlja se pitanje čije je to privatno vlasništvo, možda Beogradske patrijaršije? Od koga su mogli saznati i čuti za tu privatizaciju.

Prije će biti da je to prvorazredno kulturno dobro Crne Gore koje im je dato na korišćenje uz obavezu da ga čuvaju a ne svojataju.

Kako je Portalu Analitika nezvanično saopšteno iz NM prva veća dislokacija eksponata u Manastirsku riznicu desila se 1946. godine. U NM postoji spisak eksponata koji su tada dati na dalje čuvanje Cetinjskom manastiru.

Postoji i dokument iz 1963. godine naslovljen Spisak eksponata koji su iz Državnog muzeja na Cetinju dati na dalje čuvanje Cetinjskom manastiru sa detaljnim opisom 96 eksponata.

Nezvanično nam je saopšteno da se i većina muzejskih predmeta koje je nekadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislav Rako Vujošević 1975. godine bio stavio na spisak trezorskih vrijednosti koje posjeduje NM danas nalazi u manastirskoj riznici.

Da nije samo materijalna vrijednost bila uslov za svrstavanje na spisak trezorskih vrijednosti  bio je svjestan i nekadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislav Rako Vujošević, koji u pismu u koji smo imali uvid upućenom  1975. godine Narodnoj banci Jugoslavije gdje se navode procjene u dinarima kaže:

- U vezi našeg dopisa broj 01-660/1 od maja 1975.godne, koji se odnosi na zastitu i prezentiranje kulturno-istorijskog i umjetničkog blaga u Muzejima Cetinje, dajemo vam dopunska objašnjenja. Muzejski materijal, koji se čuva u ovoj Ustanovi, ima pored Kalturno - istorijske vrijednosti i svoju stvarnu trezorsku vrijednost. Veliki dio tog materijala izrađen je od plemenitih metala,dragog kamenja ili drugih vrednosti,koje same po sebi čine opštu tržišnu vrijednost u izvornom smislu. Ako se tome doda umjetnička obrada i istorijski značaj, onda se njihova vrijednost više puta uvećava, i većina zemalja uzima trezorske vrijednosti iz Muzeja u opšte državne vrijednosti, i štiti ih na poseban način. U nekim slučajevima one postaju i pokriće državnoj moneti. Kod nas je bio takav slučaj u aprilu 1919, godine, kada je nacionalizovana imovina bivše dinastije Petrović, pa je iz našeg Muzeja uzeto 3992 komada zlatnog i srebrnog posuđa i deponovano u trezore Ministarstva finansija, radi pokrića državne monete. Istina, ovom blagu se izgubio svaki trag od aprila 1941.godine.

Pristupajući valorizaciji muzejskih objekata našeg muzeja, a posebno dajući tim objektima bilo kakav materijalni izraz, dolazimo u dosta apsurdan pokušaj. Izvjesni objekti kao jedinka mogu imati svoju relativnu vrijednost , ali takvi objekti skupljeni u jedan fond - zbirku čine neprocjenjivu vrijednost sa kulturno – istorijskog stanovišta jer znače identitet našeg društveno-istorijskig bića. Prema tome i vrijednost koja se iznosi znači jedan pokušaj valorizacije tih dobara u materijalnom smislu, bez primjesa duhovnih i etičkih kvaliteta.

MCP SPC danas izlaganjem tih eksponata u riznici naplaćuje posjetiocima 2,5 eura. Naplata je počela od 1987. godine. Toliko godina NM ne prihoduje ništa od eksponata koje je dao na dalje čuvanje Cetinjskom manastiru. Prostom računicom će se doći do cifre koja i za puno bogatije sredine nije zanemarljiva. Cifra za koju je ostalo uskraćen Narodni muzej, Cetinje, Crna Gora.

Da nije baš sve njihovo i  da je sve podložno reviziji pokazalo se i u februaru 2013.godine kada su predstavnici Mitropolije Crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve Narodnom muzeju vratili Povelju Ivana Crnojevića, koju je ova institucija ustupila MCP SPC za potrebe izložbe u Manastirskom muzeju još 1987. godine.  Time je bila ispoštovana odluka Višeg suda u Podgorici, koji je bio presudio da ovaj vrijedni istorijski dokument mora biti vraćen Muzeju na Cetinju.

Tada je bilo rečeno da je država iznad svih nas. Podsjetimo, MCP godinama nije odgovarala na zahtjeve Narodnog muzeja da se Povelja Ivana Crnojevića iz 1485. godine o osnivanju Cetinjskog manastira, koja se čuvala u bibliotečko-arhivskom odjeljenju Muzeja, vrati. Čak je 1988. godine, dakle, godinu dana nakon pozajmice, neko Povelju upisao u inventar Riznice kao “poklon Narodnog muzeja”.

Narodni muzej je zbog toga odlučio da Povelju vrati sudskim putem. U obrazloženju presude Višeg suda koja je donijeta, kako je Portalu Analitika tada kazao advokat Novica Jovović, navodi se da kopija Povelje predstavlja dio muzejskih eksponata i ista je na molbu tužene (pr. Pravoslavne Mitroplije crnogorsko primorske SPC), a za potrebe otvaranja Manastirskog muzeja data na pozajmicu (posudu) tuženoj pa je ista, nakon što je prestao osnov za državinu, dužna vratitu tužiocu stvar koja je bila predmet posude (kopija Povelje), u čijem se posjedu kopija nalazila od 15. 04. 1952. godine do 7. 05. 1987.

Poslije punih 26 godina, Povelja Ivana Crnojevića o osnivanju Cetinjskog manastira bila  je ponovo izložena u Narodnom muzeju Crne Gore.

Tako da neće biti, sva je prilika, da se neće niko miješati u njihovo “privatno” vlasništvo.

Mijanović: Narodni muzej će razmotriti mogućnost potraživanja određenih muzealija

– Nije nepoznato da se muzejski materijal, spečifinih karakteristika, ustupa onom subjektu koji po svojim karakteristikama i infrastrukturalnoj moći, može da ih na prijemčiv način prezentuje posjetiocima. Narodni muzej Crne Gore će razmotriti mogućnost potraživanja određenih muzealija, kako bi upotpunio svoje stalne postavke i prikazao javnosti vrijedne predmete iz crnogorske prošlosti – kazao je Ivan Mijanović, PR menadžer Narodnog muzeja Crne Gore.

ANALITIKA: Riznica je dugo vremena funkcionisala i bila sastavni dio NM, kada je došlo do njenog odvajanja od NM?

MIJANOVIĆ: Riznica Cetinjskog manastira nije bila sastavna jedinica Narodnog muzeja Crne Gore, ali je saradnja sa upravom Cetinjskog manastira postojala u dijelu organizovanja prijema i vođenja gostiju u Riznici. Godine 1987, u cilju bolje i potpunije prezentacije i zaštite pokretnog spomeničkog fonda, muzejski kadar je bio angažovan da aranžira postavku Manastirskog muzeja. Dakle, u realizaciji i prezentaciji inoviranog manastirskog muzeja imali su svu stručnu pomoć Narodnog muzeja.

ANALITIKA: Veliku većinu eksponata u riznici čine eksponati koji su bili u posjedu NM. Po dokumentaciji NM kada su ti eksponati postavljeni – davani na čuvanje - na svoje sadašnje mjesto u riznici - kako se danas tretiraju ti eksponati u dokumentaciji NM?

MIJANOVIĆ: Značajan dio fonda koji je izložen u Riznici Cetinjskog manastira predstavlja dio materjala iz fondova Narodnog muzeja i isti je predmet revizije fonda Muzeja kralja Nikole koja je u toku. Od II Svjetskog rata, u više navrata, nadležni republički organi su donosili odluke da se pojedini eksponati iz Narodnog muzeja daju na čuvanje Riznici Cetinjskog manastira.

ANALITIKA: Kako se danas tretira Riznica Cetinjskog manastira u dokumentaciji NM (čuvanje, vlasništvo, sadržaj)?

MIJANOVIĆ: Shodno Zakonu o muzejskoj djelatnostu, Registar muzeja u Crnoj Gori vodi Ministarstvo kulture, a Narodni muzej će kroz svoje dalje aktivnosti, a nakon završetka postupka revizije, razmatrati pitanja koja su mu data kroz obavljanje matične muzejske djelatnosti, u cilju obezbjeđivanja trajnog, sistematskog, organizovanog i kontinuiranog rada na razvoju i unapređenju muzejske djelatnosti u državi.

ANALITIKA: MCP SPC naplaćuje posjetu riznici, ima li NM saznanja o kolikim se prihodima radi koji se stiču tim naplatama, odnosno ima li NM koristi od tih naplata s obzirom da su to većinom kulturna dobra koji su data od NM riznici?

MIJANOVIĆ: Narodni muzej Crne Gore je, shodno Zakonu o muzejskoj djelatnosti, neprofitna ustanova u službi društva i njegovog razvoja, otvorena za javnost koja sakuplja, konzervira,istražuje i prezentuje materijalne dokaze o ljudima, zivotnoj sredini i prirodi, radi izucavanja, valorizacije, edukacije i estetskog dozivljaja. Sva sredstva koja Narodni muzej ostvaruje kroz državna izdvajanja i prihode od ulaznica, ulažu se u očuvanje i promociju crnogorskog kulturnog nasljeđa i promociju umjetnosti. To bi po našem mišljenu treba da bude obaveza i svih drugih subjekata koji se bave muzejskom djelatnošću.

ANALITIKA: Može li se povući analogija između ovih eksponata u riznici i Povelje Ivana Crnojevića koja je nakon zahtjeva od vaše strane vraćena u NM iz riznice?

MIJANOVIĆ: Nije nepoznato da se muzejski materijal, spečifinih karakteristika, ustupa onom subjektu koji po svojim karakteristikama i infrastrukturalnoj moći, može da ih na prijemčiv način prezentuje posjetiocima. Narodni muzej Crne Gore će razmotriti mogućnost potraživanja određenih muzealija, kako bi upotpunio svoje stalne postavke i prikazao javnosti vrijedne predmete iz crnogorske prošlosti.

ANALITIKA: Jeste li u saznanju po dokumentaciji NM da se nesavjesno postupalo sa datim eksponatima? Postoje li slučajevi da su nestajali eksponati iz riznice koje je NM dao i kada?

MIJANOVIĆ: Narodni muzej nije u saznanju da se nesavjesno postupalo sa muzejskim predmetima u Riznici, niti da su isti iz nje nestajali.

riznica2

riznica3-1

riznica4

riznica5