Svaka sličnost sa stvarnim ličnostima bila je nenamjerna

„Dobro je što sam te vidio. Politikin zabavnik hoće da pokrene domaći strip, a znam da se baviš tim stvarima. Javi se Nikoli Lekiću“, to su tri rečenice koje je daleke 1969. godine Ninoslav Šibalić izgovorio pred kafanom „Znak pitanja“ i koje su Nikšićanina Laza Sredanovića inspirisale da postane ilustrator „Dikana“, koji je od 1969. jedan od simbola „Politikinog zabavnika“. Danas je to najslavniji i jedini južnoslovenski strip koji je preživio pedeset godina.

Objavljeno: 15. 09. 2019 - 06:20

Godinu dana prije nego što će „Dikan“ ugledati svjetlo dana Crmničanin Nikola Lekić imenovan je za urednika Politikinog zabavnika, koji je prelazio sa novinske hartije i formata na magazinski format i „ful kolor“ štampu.

„Lekić je bio iskusan i poslu vičan čovjek. Prethodno je godina radio kao dopisnik Politike iz Rima i stekao je ogromno iskustvo. Tretirao je strip kao umjetnost. Njegova je zasluga što smo dobili prvi domaći strip u Politikinom zabavniku. On je idejni tvorac „Dikana“. Javio sam mu se. Istovremeno, Lekić je razgovarao sa više zainteresovanih ilustratora. Ja sam izabran. Onda su me pozvali iz redakcije. Predali su mi scenario. Radni naslov je bio „Bikan““, priča Sredanović, dok razgovaramo na jednoj od ogromnih terasa njegove s ličnim pečatom dizajnirane kuće podignute tik uz azurno plavetnilo Bokokotorskog zaliva. Arkadija. Raj zemaljski.

BESMISLENA POREĐENJA

Mnogi Dikana upoređuju sa galskim herojima Asteriksom i Obeliksom. Sredanović podsjeća da je Asteriks „stariji“ cijelu deceniju i da mu je Nikola Lekić, kada su dogovarali saradnju, rekao: „Ako Francuzi imaju svoga Asteriksa, zašto mi ne bi imali našeg starog Slovena“. U svom dijelu posla on se nije ugledao na ilustratora slavnog Gala, a što se tematskih popudarnosti tiče, naglašava da se sva „sličnost“ sa Asteriksom i Obeliksom završava sa podatkom da je jedan stari Gal, a drugi stari Sloven. Druge sličnosti ne postoje.

„Ako i Asteriks i Dikan na svom putu naiđu na Rimljane, ilustrator Rimljane mora naslikati u za njih karakterističnim odorama. Nema tu govora o sličnostima. Ljudi pretjeruju. Slušao sam i da je Dikan kopija Hogara, a Hogar je „mlađi“ od Dikana četiri godine. Prvi broj Dikana je izašao 1969. godine, a Hogar se pojavio 1973. Pojavio se istovremeno u 200 časopisa i dnevnih novina u Švedskoj i širom svijeta. Sa prvom tablom Hogar osvaja svijet. To je već stvar organizacije posla. Mi u to vrijeme nijesmo razmišljali na taj način“, govori Sredanović

ZAHVALNA SLOVENIJA

Dikan nije imao „internacionalnu karijeru“. Jedna epizoda, sjeća se Sredanović, prevedena je na bugarski jezik. Sve je bilo spremno i čekao se prvi primjerak. Kada je časopis stigao na kioske sve je bilo tu osim Dikana. Objašnjenje od Bugara zašto je izostavljen nikada nije stiglo. Tako se sve svelo na Dikana u Politikinom zabavniku koji je štampan na ćirilici, latinici i slovenačkom jeziku. To slavnom stripu i njegovom ilustratoru nikada nije zasmetalo. Uvijek se pojave neki, čak i njemu nepoznati detalji. Iztok Sitar, poznati slovenački strip-autor, nedavno mu je poklonio knjigu sa posvetom „Mom prijatelju Lazu Sredanoviću, čovjeku koji je 1973. godine spasio strip u Sloveniji“.

„Gledam tu posvetu i pitam: „Kako to misliš?“. Iztok mi kaže da je „Dikan“ prvi strip na slovenačkom jeziku. Znao sam da je vezan za prvi broj Politikinog zabavnika na slovenačkom, ali ne i za činjenicu da prije njega nijesu imali strip na jeziku svoga naroda“, kaže Sredanović.

Inače, „Dikanovi“ efekti, uključujući i komercijalne, zapanjujući su čak i za sadašnje dane.

„Politikin zabavnik štampan je u tiražu od 400.000 primjeraka. Upoređujući cijenu primjerka sa drugim stvarima i nije baš bio jeftin. Zarada je bila ogromna. Za ilustrovanje „Dikana“ zarađivao sam mnogo više nego na svom radnom mjestu, a radio sam u sektoru gdje su zaposleni bili odlično stimulisani i imao sam poziciju koja je podrazumijevala za to vrijeme jako dobru platu“, priča Sredanović.

Opširnije u Pobjedi.