Uđite u socijalistički disko

Ove sedmice za čitaoce Objektiva najbolje i najgore naslove iz svijeta filma, televizije i muzike izdvaja vizuelna umjetnica Ana Aleksić.

Objavljeno: 21. 09. 2019 - 10:00
FOTO: Dado Ljaljevic

ZGRABI

FILM

U posljednjih nekoliko godina na mene je najsnažniji utisak ostavio film „La grande bellezza“ italijanskog reditelja Paola Sorentina. Fokusirajući se na razmišljanja sredovječnog pisca Đepa Gambardele, obrađuje teme smisla, identiteta (i pojedinca i društva) i prolaznosti, a sa dozom kritike, humora i razumijevanja. Kinematografiju potpisuje Luka Bigaci (čest Sorentinov saradnik) zahvaljujući kome svaki kadar živi kao slika. Uz sjajnu muziku i glumu, ovaj film je savršeno kompletno umjetničko djelo. 

Postoji nekoliko filmova koje iznova gledam. Izdvajam „Zerkalo“ Andreja Tarkovskog. Preplićući trenutnu radnju, snove i prisjećanja i smjenjujući kolor i crno-bijele kadrove, reditelj prikazuje osjećanja i uspomene pjesnika na samrti. Izuzetne slike, nekoherentnost radnje i stihovi rediteljevog oca rezultiraju snolikom atmosferom. Ovo je film čija se radnja ne prati, već se uranja u njega kao u sanjarenje ili prisjećanje.

„Boja nara“ („The Color of Pomegranates“, 1969) Sergeja Paradžanova i „Satirikon“ Federika Felinija (Fellini Satyricon, 1969) su takođe odlični poetični filmovi sa snažnim slikama. Nećete pogriješiti ni sa jednim.
        
TV

Ne pamtim kad sam posljednji put uključila televizor da odgledam nešto, a ni serije ne pratim. Od svih koje su izašle u posljednje vrijeme, jedina koju sam pogledala i čiji nastavak iščekujem je „Young Pope“ već pomenutog Sorentina – on ne griješi.  

MUZIKA

Mislim da su žanrovske odrednice prilično ograničavajuće, pa se vodim osjećajem – bitno mi je da me muzika „dotiče“. Volim da čujem različite vrste muzike u zavisnosti od raspoloženja ili prilike.

Dok radim u ateljeu prija mi ambijentalna i klasična muzika, na primjer Brajan Ino i kompozitori poput Akira Kosemure i Filipa Glasa. Kuća Fox and His Friends Records izdala je dva zanimljiva albuma. „Socialist Disco. Dancing Behind Yugoslavia's Velvet Curtain 1977-1987“ na kom se nalaze uglavnom nepoznate (i sjajne!) disko numere iz bivše Jugoslavije, od obrade „I Will Survive“, pa do Kića Slabinca. Drugi je „Visitors from the Galaxy“ – saundtrek SF filma „Gosti iz galaksije“. Film nijesam gledala, ali muziku vrijedi poslušati. Oba albuma se mogu naći na njihovom Jutjub kanalu.

Onima koji vole plesanje i dobru žurku preporučujem odlazak na koncert zagrebačkog benda Svemirko.

ZAOBIĐI

FILM 

Gledam filmove po preporuci, ili one čija mi se najava dojmi, tako da rijetko naiđem na film koji mi se ne dopada. Zaobilazim holivudsku hiperprodukciju i sladunjave filmove koji dolaze iz regionalnih produkcijskih kuća. 

MUZIKA

Recept je jednostavan: ako vam djeluje da je više novca uloženo u izgled izvođača nego u muziku – ne slušajte!

TV

Rijaliti program, iz valjda očiglednih razloga. Toliko su uzeli maha da ih je vjerovatno nemoguće ukinuti, ali se nadam se da će ih makar smjestiti u neki termin poslije ponoći i na televizije bez nacionalne frekvencije. Koliko čujem, najčešće se pribjegava gledanju ovih sadržaja da bi se skrenule misli. Umjesto toga preporučujem zaobilaženje daljinskog i čitanje autobiografskog romana „Moja borba“ norveškog pisca Karla Uve Knausgura.