Hladna istina i blistave laži

Kažu, da ako izostanu pravo i pravičnost, što ostaje od države do li golo nasilje. Ako ćemo suditi po količini uličnog, kriminalnog, poslovnog i političkog antiustavnog i anticivilizacijskog kriminala i nasilja vlasti i opozicije i SPC i civilnog sektora i medija i interneta, onda su kod nas izostali ne samo pravo i pravičnost nego i svaki ukus, mjera i pristojnost, a i država je na putu da izostane, odnosno nestane.

Objavljeno: 25. 09. 2019 - 06:30

Piše: Milorad PUSTAHIJA

To najbolje pokazuje obnovljena histerija nakon novih video uradaka Duška Kradouška zvanoga Di Kej. Možda je bolje reći ispljuvaka umjesto uradaka jer na osnovu nečega sličnog poput onoga što je on ispljunuo kao dokaz, u valjanom modernom pravosudnom sistemu ne bi se mogla donijeti presuda ni za sitan saobraćajni prekršaj, kamoli za visoku korupciju u pravosuđu, koje se u principu bavi golom i hladnom istinom i rukovodi i mjeri samo zakonom.

Zapravo, tako bi to trebalo biti, a da li je to tako i to se mora utvrditi golom i hladnom istinom a ne medijskom histerijom i spinovima. Anatol Frans veli: „Što može gola i hladna istina protiv blistavih čari laži“. U vrijeme nastanka ove izjave postojale su tri vrste laži: laž, besmrtna laž i – statistika. To je tada tvrdio Disraeli, britanski premijer s kraja XIX vijeka. U međuvremenu, laž je dostigla blistave digitalne visine i neslućene globalne širine, a nesretna pravda i pravosuđe ostali su na goloj i hladnoj istini.

Zato zaboravimo Di Keja, nebitan je. Da vam parafrazom Arsenovih stihova, u poetskom maniru specijalnog tužioca Katane kažem Di Kejovu sudbinu: I kao kod Vijona, kad prođu novac i slava/ koliko teži alava guzica, vidjeće kvarna glava/ kad dođe pod vješala. Dobro, pretjerao sam, ne vješa se više za lopovluk i pljačku, nego se ide u buvaru gdje akrepe memla davi. No, i bez ovoga slučaja znamo da ima dosta zastidnih događaja iz prakse našeg pravosudnog sistema i da ga moramo reformisati. Ali sistemski i sistematski zakonito i bez hajki. To je nezavisan sistem i treba obezbijediti dobre radne uslove, dobre plate i odgovarajući budžet, kako im ne bi Vlada udjeljivala stanove i time stvarala mogućnost uticaja na njihov rad.

Jer, ovo sa stanovima je opšta bruka: mora se donijeti opštedruštvena politika, ili ukinuti dodjeljivanje po tri-četiri stana otužnim likovima iz vlasti i privlašća. Mnogo je bitna opšta društvena klima. Znate li da solidan dio pripadnika zakonodavne vlasti evo četiri godine ne dolazi na posao u Skupštinu a redovno prima plate jednake ili veće od plata sudija ili tužilaca? I da bar trećina poslanika u svojim izjavama, eksplicitno ili upotrebom ruralnih mudrolija implicitno, ne priznaje državu.

A bez države nema ni nezavisne treće grane vlasti, odnosno pravosudnog sistema. U svojoj gluposti (čitaj: euroservilnosti) prihvatili smo dvotrećinsku većinu za izbor VDT-a - što nema ni u jednoj razvijenoj demokratiji - i time doveli do nemogućnosti zakonitog izbora i beskonačnih trajanja VD stanja. Vladajući DPS bi se na predstojećem kongresu trebao pozabaviti i ovom tematikom i odstraniti maligne likove i – što je još bitnije - maligne prakse iz svoje sredine koje su dovele do korupcije i mase skandala i promašaja u pravosudnom sistemu. I da se na kongresu horski ispovjede narodu i zatraže oprost za dosadašnja nedjela u ovoj oblasti riječima: naš grijeh, naš veliki grijeh... I ne bahatite se, čim ste osjetili da smrdi gnjoč iz opozicionog badnja odmah ste se ponovo pohasili: sa žarom branite sramnu podjelu stanova i kredita, kao da branite antifašističko nasljeđe, a ne klijentelističko podmazivanje besramnih likova iz vaših redova po četvrti ili peti put...

Ne znam, nisam više pametan. Da li sve ovo treba uopšte diskutovati? Sumnjam da iko zaista razmišlja o svemu ovome iskreno i racionalno, sve je ovo već viđeni predizborni talambus i nemušti pokušaji da masa sudi. To je izrugivanje pravdi. Sudi se vrlinom i znanjem i zakonom, a masa to nema i najbolje je uvijek osuđivala na smrt pa i klicala Pilatovoj presudi Hristu. Dobra knjiga Talmud kaže da ako sudiš čovjeku - presudi uvijek po boljoj strani. Ali, kao što se podrazumijeva prezumpcija nevinosti, podrazumijeva se i makar udaljena mogućnost postojanja krivice: to mora da važi i za obične smrtnike, i za Di Keja, ali i za Ivicu Stankovića, Vesnu Medenicu i sve ove naše vrle državne funkcionere. Dakle, ne presuda puka, nego osuda suda. A presuditi samo na osnovu gole i hladne istine.

 

Pročitajte još Imaš ženu vrati ljubavnicu