Nijedna pjesma o Kosovu iz zbirki Karadžića i Sima Sarajlije nije zapisana u Crnoj Gori

Na današnji dan, 16. oktobra 1997. godine, umro je Boris Nikolajevič Putilov (rođen 1918), "istaknuti ruski folklorist, autor fundamentalnih radova o herojskom epu i teoriji folklora", kako je predstavljen na sajtu Ethnoschool.ru.

Objavljeno: 16. 10. 2019 - 11:31

Dr Danilo Radojević je u radu "O pojavi lika Miloša Obilića kao mitskog junaka u svijesti Crnogoraca" (www.montenegrina.net), citirao Putilova:

"B. N. Putilov, op. cit., 70, veli da od "kosovskih pjesama iz zbirke V. Karadžića nijedna nije zapisana u Crnoj Gori. Istraživači srpskog epa nijesu pronašli kosovskih pjesama ni u zbirci S. Milutinovića"..."

Boris Putilov je citirano naveo u knjizi "Junački ep Crnogoraca" (Univerzitetska riječ, Titograd, 1985)

Živko Đurković o Obiliću kod Crnogoraca: Univerzitetski profesor, književni istoričar dr Živko Đurković, napisao je osam knjiga o Njegošu, među njima i knjigu "Sarajlija i Njegoš". Živko Đurković je dio crnogorskog srpstva, često je gost na promocijama knjiga i književnim večerima koje organizuje SPC.

Đurković piše da je Obilića među Crnogorcima propagirao Njegošev učitelj Sarajlija:

3-djurkovic-zivko“Sarajlija je znao dosta junaka iz crnogorske istorije odnosno narodne poezije i o njima često razmjenjivao mišljenje sa vaspitanikom, ali je nastojao da među Crnogorce unese kult Miloša Obilića” (Živko Đurković, Sarajlija i Njegoš, Unireks, Nikšić, 1992. str 22). 

U Gorskom vijencu Njegoš kroz lik Mustaj-Kadije pjeva o Crnogorcima:

"Malo ljudstvo, što si zasl'jepilo?  . . . 

Krstu služiš, a Milošem živiš!

Krst je riječ jedna suhoparna,

Miloš baca u nesvijest ljude

al' u pjanstvo neko prećerano."

Vjerujući da Njegoš prenosi istinu iz crnogorskog naroda, ne shvatajući da su ovi stihovi samo plod njegove i Simove političke mašte, mnogi veliki intelektualci pomislili su da Crnogorci zaista vjekovima "krstu služe, a Milošem žive". Živko Đurković o tome piše:

"Ustaljeno i do dana današnjeg opšte važeće mišljenje, a to je: da Crnogorci vjekovima žive sa kultom Kosova i Obilića, koji su ih istrajno nadahnjivali u njihovoj oslobodilačkoj borbi. Ni blistavi umovi poput Jovana Cvijića i Iva Andrića, ni savremeni istraživači i interpretatori kosovske legende (npr R. Kovijanić, M. Pavlović, R. Mihaljčić i dr) ne mogu da se otmu tom utisku." (ista knjiga Đurkovića, strana 197).

Nasuprot mišljenju čak i velikih umova, koje je opila Njegoševa poezija, Đurković pokazuje ono što je u našim plemenima bila realnost:

"Kosovo i kosovska legenda, kao najdublji i najinspirativniji motivi cjelokupne naše narodne epike, pojavljuju se i prezentuju u "Pjevaniji" Sime Milutinovića Sarajlije na specifičan način. Naime, u pozamašnoj zbirci od 174 pjesme sa blizu 30.000 stihova, u koju je Sarajlija ugradio preko tri godine istrajnog skupljačkog rada po Staroj Crnoj Gori i pribrežnim plemenima i oblastima, nema ni jedne pjesme koja bi se neposredno, u detalju ili cjelini, odnosila na Kosovsku bitku iz 1389. godine." (ista knjiga str 196).

Kosovski mit je jedan od nosećih stubova srpske ideologije u Crnoj Gori. Taj stub nije izgradio narod u Crnoj Gori, već Simo Milutinović Sarajlija, koji je sa već osmišljenim identitetskim bajkama došao u Crnu Goru 1827. godine i  usvijestio ih svome učeniku Radivoju Tomovu, budućem Petru II Petroviću Njegošu.